Read Biblija: suvremeni hrvatski prijevod Tužaljke 2 Bible Online

Tužaljke 2 - Biblija: suvremeni hrvatski prijevod bible

Tužaljke 2

¹O, kako li je Gospodar kćer Sion[3] obavio oblakom svojega gnjeva! Jeruzalem, slavu Izraelovu, zbacio je s neba na zemlju. Iako je bio podnožje njegovih nogu, u dan gnjeva nije za njega mario.

²Gospodar je bez milosti uništio sva Jakovljeva boravišta. Bijesno je srušio utvrde svoje kćeri Jude. Na zemlju je bacio osramoćeno kraljevstvo i sve njegove poglavare.

³Bio je toliko ljut da je Izraelu oduzeo svu snagu. Nije htio svojom desnicom udariti neprijatelja. Navalio je na Jakova kao plamteća vatra što sve oko sebe proždire.

⁴Nategnuo je svoj lûk kao neprijatelj, desnicom je povukao strelicu i pobio sve na koje smo bili ponosni. Svoju je srdžbu izlio kao vatru na šator kćeri Sion.

⁵Gospodar je poput neprijatelja uništio Izrael. Uništio je njegove palače, srušio mu utvrde. Kćeri Judi donio je žalost i naricanje.

⁶Opustošio je svoje prebivalište kao sjenicu u vrtu. Razorio je mjesto svojih blagdana. BOG je učinio da ljudi zaborave svetkovine i dane odmora na Sionu. U svojem ljutitom gnjevu odbacio je i kralja i svećenika.

⁷Gospodar je odbacio svoj žrtvenik i napustio svoje svetište. Zidine jeruzalemskih palača predao je u ruke neprijateljima, a oni su u BOŽJEM Hramu galamili i vikali kao da je blagdan.

⁸BOG je odlučio razoriti zidine, podignute oko kćeri Sion. Izmjerio ju je mjernim užetom i svoju ruku nije odvratio od uništenja. Učinio je da svi bedemi zakukaju, svi su zajedno oronuli.

⁹Vrata su joj utonula u zemlju, zasune im je razbio i uništio. Kralj i poglavari odvedeni su u druge narode. Zakon se više ne podučava. A njenim prorocima BOG više ne daje viđenja.

¹⁰Starješine kćeri Sion na zemlji sjede i šute. Glave su posuli prašinom, odjenuli pokajničke tkanine. Jeruzalemske djevojke pognule su glave do zemlje.

¹¹Oči sam isplakao, nutrina mi ključa, srce mi se izlijeva na zemlju zbog uništenja moga naroda, zbog djece i dojenčadi što skapavaju na trgovima grada.

¹²Djeca pitaju svoje majke: »Gdje su hrana i piće?« Malakšu kao ranjenici na trgovima grada. Na koncu ispuste dušu u majčinom naručju.

¹³Što mogu reći o tebi, kakva si, kćeri Jeruzaleme? Kako te mogu utješiti, djevičanska kćeri Sione? Jer, tvoja je rana velika kao more — tko te može izliječiti?

¹⁴Viđenja tvojih proroka bila su prazna i lažna. Nisu ti pokazali tvoju krivnju, da okrenu tvoju sudbinu. Dali su ti prazna proroštva koja su te samo obmanula.

¹⁵Oni koji prolaze cestom, plješću rukama i smiju ti se, rugaju ti se coktanjem i odmahuju glavom nad Jeruzalemom: »Zar je to grad za koji se govorilo da je savršenstvo ljepote i radost cijeloga svijeta?«

¹⁶Tvoji neprijatelji viču na tebe, zvižde, škrguću zubima i govore: »Uništili smo je! Ovo je dan koji smo čekali! Doživjeli smo da ga vidimo!«

¹⁷BOG je izvršio svoj naum, održao je svoju riječ. Kao što je davno izjavio, razorio te bez milosti. Učinio je tvog neprijatelja snažnim i dao mu da slavi nad tobom.

¹⁸Vapi glasno Gospodaru! O, zidino Jeruzalema, neka ti i danju i noću suze teku kao bujica. Ne daj sebi oduška, ni odmora zjenici svoga oka.

¹⁹Ustani noću i glasno vapi kad počinju noćne straže. Kao vodu, izlij svoje srce pred licem Gospodara. Podigni ruke k njemu za život svoje djece, koja od gladi skapavaju na uglu svake ulice.

²⁰Jeruzalem kaže: Pogledaj, BOŽE, i vidi: jesi li s ikime ovako postupio? Zar da žene jedu vlastitu djecu, porod koji su njegovale? Zar da svećenik i prorok budu ubijeni u Gospodarevom Hramu?

²¹I mladi i stari su na ulici, mrtvi leže na goloj zemlji. Moje djevojke i mladići pali su od mača. Ti si ih pobio u dan svoga gnjeva, poklao si ih bez milosti.

²²Užas si na mene doveo sa svih strana, sazvao si ga kao da dolazi na slavlje. Nitko na dan BOŽJEGA gnjeva nije pobjegao ni preživio. One koje sam njegovala i odgojila, moj neprijatelj je dokrajčio.