Read Biblija: suvremeni hrvatski prijevod Daniel 4 Bible Online

Daniel 4 - Biblija: suvremeni hrvatski prijevod bible

Daniel 4

¹Kralj Nabukodonosor poslao je poruku ljudima svih naroda i jezika: Pozdrav! Želim vam mir i napredak!

²Zadovoljstvo mi je obavijestiti vas o čudima koja je za mene učinio i znakovima koje mi je pokazao Svevišnji Bog.

³Bog mi je puno toga pokazao, divna čuda preda mnom izveo! Njegovo kraljevstvo traje vječno, on vlada kroz sve naraštaje!

⁴Ja, Nabukodonosor, živio sam mirno i sretno u svojoj palači.

⁵No usnio sam san koji me prestravio. Ležao sam na krevetu, kad su me uplašile slike i prizori preda mnom.

⁶Naredio sam da se okupe svi babilonski mudraci, da bi mi otkrili što znači moj san.

⁷Skupili su se čarobnjaci, vidovnjaci, astrolozi i drugi babilonski mudraci. Ispričao sam im svoj san, ali nitko ga nije znao protumačiti.

⁸Na kraju, došao je Daniel, koji je u čast mog boga dobio ime Beltešasar. U njemu je sveti božanski duh pa sam mu ispričao svoj san.

⁹Rekao sam: »Beltešasare, starješino čarobnjaka, znam da je u tebi sveti božanski duh i da možeš razriješiti svaku tajnu. Reći ću ti što sam sanjao, a ti mi otkrij što znači.

¹⁰Dok sam ležao na svom krevetu, ugledao sam jako visoko stablo, nasred zemlje.

¹¹Stablo je naraslo i ojačalo, dosegnulo do samog neba. Vidjelo se iz svih krajeva svijeta.

¹²Lišće mu je bilo lijepo, a plodovi bogati. Na njemu je bilo hrane za svakoga. Divlje su se životinje sklanjale u njegovu sjenu, a ptice gnijezdile među njegovim granama. Sva su živa bića imala što jesti.

¹³Gledao sam taj prizor ležeći na krevetu, no tada sam opazio svetog anđela kako silazi s neba.

¹⁴Glasno je povikao: ‘Srušite drvo i posijecite mu grane! Skinite mu lišće i razbacajte plodove! Neka se razbježe životinje koje se sklanjaju u njegovu sjenu, neka odlete ptice s njegovih grana!

¹⁵Ali panj s korijenjem ostavite u zemlji, okružen travom. Vežite ga željeznim i brončanim okovima. Neka po njemu pada rosa s neba, neka živi među poljskim životinjama i biljkama.

¹⁶Neće više misliti kao čovjek, već kao životinja. I neka tako prođe sedam razdoblja[9]’.

¹⁷Sveti anđeli su to objavili da bi svi ljudi na zemlji shvatili da nad njima vlada Svevišnji. On daje vlast kome želi i bira skromne da vladaju.

¹⁸Bio je to moj san, san kralja Nabukodonosora. A sada mi ti, Beltešasare, otkrij njegovo značenje. Nitko od mudraca u mojem kraljevstvu nije ga znao protumačiti. No ti to možeš jer je u tebi sveti božanski duh.«

¹⁹Daniel, zvan Beltešasar, neko je vrijeme šutio. Mučile su ga teške misli. Kralj mu je tada rekao: »Beltešasare, ne plaši se mog sna i njegovog značenja.« A Beltešasar je odgovorio kralju: »Gospodaru, kad bi se barem ovaj san odnosio na tvoje neprijatelje. Kad bi barem njegovo značenje vrijedilo za one koji rade protiv tebe.

²⁰Stablo, koje si vidio, koje je naraslo snažno i visoko, doseglo sve do neba i vidjelo se iz svih dijelova svijeta,

²¹to stablo lijepog lišća i bogatih plodova, koji su davali dovoljno hrane za svakoga, stablo pod koje su se sklanjale divlje životinje i ptice svijale gnijezda u njegovim granama,

²²to stablo si ti, kralju. Postao si velik i moćan. Tvoja moć seže do neba, a vlast ti se prostire sve do krajeva zemlje.

²³Kralju, vidio si svetog anđela kako silazi s neba i kaže: ‘Srušite drvo i uništite ga, no panj s korijenjem ostavite u zemlji okružen travom. Okujte ga okovima od željeza i bronce. Neka po njemu pada rosa s neba, neka živi među poljskim životinjama i biljkama, sve dok ne prođe sedam razdoblja.’

²⁴Tvoj san znači da je Svevišnji odredio sudbinu moga gospodara kralja.

²⁵Bit ćeš prisiljen otići od ljudi. Živjet ćeš među divljim životinjama i jesti travu kao govedo. Na tebe će padati rosa. Bit će tako sve dok ne prođe sedam razdoblja i dok ne shvatiš da nad ljudima vlada Svevišnji, koji daje vlast kome želi.

²⁶A naredba da se u zemlji ostavi panj s korijenjem znači da će ti kraljevstvo biti vraćeno kada shvatiš da njime vlada onaj koji je na nebesima.

²⁷Stoga, pripremi se, kralju, i poslušaj moj savjet. Prestani griješiti i počni činiti dobro. Ne budi okrutan, nego ljubazan prema siromašnima. Možda će to produžiti tvoj miran život.«

²⁸Sve se to dogodilo kralju Nabukodonosoru.

²⁹Dvanaest mjeseci kasnije kralj je šetao po krovu kraljevske palače u Babilonu.

³⁰Gledajući grad, rekao je: »O, kako je velik Babilon! Izgradio sam svoju prijestolnicu svojom snagom, da svima pokažem kako sam veličanstven!«

³¹Još dok je govorio, začuo se glas s neba: »Kralju Nabukodonosore, tebi se govori! Oduzima ti se kraljevstvo.

³²Bit ćeš prisiljen otići od ljudi. Živjet ćeš među divljim životinjama i pasti travu kao govedo. Kad prođe sedam razdoblja, shvatit ćeš da nad ljudima vlada Svevišnji, koji daje vlast kome on želi.«

³³Tako je odmah i bilo. Nabukodonosor je morao otići od ljudi. Jeo je travu kao govedo, a na njega je padala rosa s neba. Kosa mu je narasla kao orlovo perje, a nokti kao ptičje pandže.

³⁴»Na kraju tog razdoblja, ja, Nabukodonosor, podigao sam pogled prema nebu i vratio mi se razum. Slavio sam Svevišnjeg. Iskazao sam hvalu i čast onome koji živi zauvijek. Bog vlada zauvijek! Njegovo kraljevstvo traje kroz sve naraštaje.

³⁵Svi ljudi na zemlji pored njega su ništavni. On postupa kako želi. Upravlja nebeskim silama i svim ljudima na zemlji. Nitko ga ne može zaustaviti, niti propitivati ono što čini.

³⁶Kad mi se vratio razum, bili su mi odmah vraćeni moja kraljevska čast i moć. Moji savjetnici i službenici opet su tražili moje mišljenje. Ponovo sam bio kralj, čak i moćniji nego prije.

³⁷Sada ja, Nabukodonosor, slavim, veličam i štujem nebeskoga Kralja. Sve što on čini, jest dobro. Uvijek je pravedan i ponižava one koji su se uzoholili.«