Read Biblija: suvremeni hrvatski prijevod Matej 22 Bible Online

Matej 22 - Biblija: suvremeni hrvatski prijevod bible

Matej 22

¹Isus je narodu ponovo počeo govoriti u usporedbama. Rekao je:

²»Kraljevstvo je nebesko slično kralju koji je pripremio svadbu za svoga sina.

³Poslao je sluge po one koji su bili pozvani na svadbu, ali oni nisu htjeli doći.

⁴Tada je poslao druge sluge, govoreći: ‘Kažite onima što su pozvani: Evo, moja je gozba pripremljena, volovi i ugojena stoka su zaklani i sve je spremno. Dođite na svadbu!’

⁵No oni se nisu odazvali, nego su otišli: jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom.

⁶Ostali su zgrabili kraljeve sluge, zlostavljali ih i ubili.

⁷Na to se kralj rasrdio pa je poslao svoje vojnike i oni su pogubili ubojice njegovih slugu i spalili njihov grad.

⁸Tada je kralj rekao svojim slugama: ‘Svadba je spremna, ali oni koji su pozvani nisu bili dostojni.

⁹Stoga, idite na raskrižja cesta i pozovite na svadbu sve koje nađete.’

¹⁰Oni su otišli na ulice i sakupili sve koje su našli — zle i dobre — i svadbena se dvorana napunila gostima.

¹¹A kad je kralj ušao da pogleda goste, vidio je ondje čovjeka koji nije bio u svadbenoj odjeći.

¹²Rekao mu je: ‘Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbene odjeće?’ A čovjek je zanijemio.

¹³Tada je kralj naredio svojim slugama: ‘Svežite mu ruke i noge pa ga bacite u tamu, gdje će biti plač i škrgut zuba.’

¹⁴Jer, mnogo je pozvanih, ali malo izabranih.«

¹⁵Tada su farizeji otišli i dogovorili se kako da uhvate Isusa u riječi.

¹⁶Poslali su mu svoje učenike zajedno s herodovcima[91], a ovi su mu rekli: »Učitelju, znamo da si istinoljubiv i da uistinu učiš Božjem putu, te da se ne obazireš ni na koga, jer ne gledaš tko je tko.

¹⁷Zato nam reci što misliš: je li pravo plaćati caru porez ili nije?«

¹⁸Isus je znao njihove zle namjere pa je rekao: »Licemjeri! Zašto me pokušavate namamiti u zamku?

¹⁹Pokažite mi novac za plaćanje poreza.« Pružili su mu srebrnjak.

²⁰Tada ih je upitao: »Čiji je ovo lik i natpis?«

²¹Odgovorili su mu: »Carev.« A on im je tada rekao: »Dakle, dajte caru što pripada caru, a Bogu što pripada Bogu.«

²²Zadivili su se kad su to čuli pa su ga ostavili i otišli.

²³Toga su dana Isusu prišli i saduceji, koji kažu da nema uskrsnuća, pa su ga upitali:

²⁴»Učitelju, Mojsije je rekao: ‘Ako čovjek umre bez djece, neka se brat oženi njegovom ženom i podigne potomstvo svome bratu.’[92]

²⁵Kod nas je bilo sedmero braće. Prvi se oženio i umro bez djece pa mu se brat oženio ženom.

²⁶Isto se dogodilo drugom i trećem bratu i tako sve do sedmoga.

²⁷Na kraju je i žena umrla.

²⁸Dakle, kojemu će od sedmorice ona biti žena nakon uskrsnuća jer su se svi njome oženili?«

²⁹Isus im je na to odgovorio: »U zabludi ste jer ne poznajete ni Sveta pisma ni Božju moć.

³⁰U budućem životu, nakon uskrsnuća, ljudi se neće niti ženiti niti udavati, nego će biti poput anđela na nebu.

³¹A što se uskrsnuća mrtvih tiče, niste li čitali što vam je rekao Bog:

³²‘Ja sam Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev’?[93] A Bog nije Bog mrtvih, nego živih.«

³³Kad je narod to čuo, bio je zadivljen njegovim učenjem.

³⁴Kad su čuli kako je Isus svojim odgovorom ušutkao saduceje, okupili su se farizeji.

³⁵Jedan od njih, učitelj Zakona, u namjeri da ga iskuša, upitao je:

³⁶»Učitelju, koja je najvažnija zapovijed u Zakonu?«

³⁷A Isus mu je rekao: »‘Voli Gospodina Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim!’[94]

³⁸To je prva i najvažnija zapovijed.

³⁹Zatim je tu druga zapovijed, jednaka prvoj: ‘Voli svoga bližnjega kao sebe samoga!’[95]

⁴⁰Cijeli Zakon i spisi proroka temelje se na ovim dvjema zapovijedima.«

⁴¹Dok su farizeji još bili na okupu, Isus ih je upitao:

⁴²»Što mislite o Kristu[96]? Čiji je on potomak?« Odgovorili su mu: »Davidov.«

⁴³A on im je rekao: »Kako to da ga David, potaknut Duhom, naziva Gospodinom, izjavivši:

⁴⁴‘Gospodin je rekao mome Gospodinu: Sjedni mi s desne strane dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge?’[97]

⁴⁵Dakle, ako ga David naziva Gospodinom, kako mu onda Krist može biti potomak?«

⁴⁶Ali nitko mu nije mogao odgovoriti na to niti ga se tko od toga dana usudio išta pitati.