Read Biblija: suvremeni hrvatski prijevod Marko 14 Bible Online

Marko 14 - Biblija: suvremeni hrvatski prijevod bible

Marko 14

¹Bilo je dva dana prije Pashe i Blagdana beskvasnih kruhova. Vodeći svećenici i učitelji Zakona tražili su način da na prevaru uhite i ubiju Isusa.

²Govorili su: »Ne smijemo to napraviti tijekom blagdana, da se narod ne pobuni.«

³Isus je bio u Betaniji i jeo u kući Šimuna gubavca. Tada mu je došla neka žena s alabastrenom posudom, punom skupocjenoga mirisnog ulja od čistoga narda. Razbivši posudu, izlila je ulje na Isusovu glavu.

⁴Na to su se neki naljutili i počeli mrmljati: »Čemu ovakvo rasipanje?

⁵Ulje se moglo prodati za više od tri stotine srebrnjaka, a novac dati siromašnima.« I strogo su je prekorili.

⁶A Isus je rekao: »Ostavite je na miru! Zašto je gnjavite? Učinila je za mene divno djelo.

⁷Siromašni će uvijek biti među vama[56] i moći ćete im pomoći kada god budete željeli. Ali mene nećete uvijek imati pokraj sebe.

⁸Ona je učinila što je mogla: unaprijed je pomazala moje tijelo mirisnim uljem da bi me pripremila za ukop.

⁹Govorim vam istinu: kada god se Radosna vijest bude prenosila po svijetu, uvijek će se govoriti o ovome što je učinila, njoj na uspomenu.«

¹⁰Tada je jedan od Dvanaestorice, Juda Iskariotski, otišao vodećim svećenicima da izda Isusa.

¹¹Svećenici su se obradovali kad su to čuli i obećali da će mu platiti. Tako je Juda počeo tražiti priliku da izda Isusa.

¹²Prvoga dana Blagdana beskvasnih kruhova, kad se za Pashu žrtvuje janje, učenici su upitali Isusa: »Gdje želiš da pripremimo pashalnu večeru?«

¹³Isus je poslao dvojicu i rekao im: »Idite u grad! Tamo ćete sresti čovjeka koji nosi vrč s vodom. Slijedite ga

¹⁴i recite domaćinu kuće u koju uđe: ‘Učitelj nas je poslao da pitamo gdje je prostorija u kojoj bi mogao jesti pashalnu večeru sa svojim učenicima?’

¹⁵On će vam pokazati veliku prostoriju na katu, namještenu i spremnu. Tamo nam sve priredite.«

¹⁶Učenici su otišli u grad, pronašli sve onako kako im je Isus rekao i pripremili pashalnu večeru.

¹⁷Kad se spustila večer, došao je Isus s Dvanaestoricom.

¹⁸Dok su jeli za stolom, Isus je rekao: »Govorim vam istinu: jedan od vas, koji sada jede sa mnom, izdat će me.«

¹⁹Učenici su se jako ražalostili i jedan za drugim pitali: »Da to nisam ja?«

²⁰On im je rekao: »To je jedan od vas Dvanaestorice, koji umoči kruh u istu posudu sa mnom.

²¹Sin Čovječji otići će baš onako kako je o njemu pisano. No teško onome tko izda Sina Čovječjeg. Za njega bi bilo bolje da se nikada nije ni rodio.«

²²Za vrijeme jela Isus je uzeo kruh, zahvalio Bogu, razlomio ga i dao učenicima, govoreći: »Uzmite, ovo je moje tijelo!«

²³Zatim je uzeo čašu, zahvalio Bogu, dao učenicima te su svi pili iz nje.

²⁴I rekao im je: »Ovo je moja krv koja se prolijeva za mnoge. Ona uspostavlja novi Savez.

²⁵Govorim vam istinu: neću više piti vina do onoga dana kad budem pio novo vino u Božjem kraljevstvu.«

²⁶Zatim su pjesmom slavili Boga i krenuli na Maslinsku goru.

²⁷Isus im je rekao: »Svi ćete se pokolebati jer je pisano: ‘Ubit ću pastira i ovce će se razbježati.’[57]

²⁸Ali kad ustanem od mrtvih, ići ću pred vama u Galileju.«

²⁹Petar mu je na to rekao: »Ako svi ostali i izgube vjeru, ja neću.«

³⁰A Isus mu je odgovorio: »Govorim ti istinu: danas — još ove noći — prije negoli pijetao dvaput zapjeva, tri puta ćeš me se odreći.«

³¹Ali Petar je još odlučnije rekao: »Čak i ako moram umrijeti s tobom, nikad neću reći da te ne poznajem!« Tako su rekli i svi ostali učenici.

³²Zatim su došli na mjesto zvano Getsemani. Isus je rekao učenicima: »Sjednite ovdje dok ja molim!«

³³Sa sobom je poveo Petra, Jakova i Ivana. Silno se uznemirio i rastužio

³⁴pa im rekao: »Duša mi je žalosna do smrti. Budite ovdje i bdijte!«

³⁵Otišao je malo dalje i pao na zemlju. Molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe vrijeme patnje.

³⁶Molio je: »Abba[58], Oče, ti sve možeš. Ukloni ovu čašu[59] od mene! Ali neka ne bude kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.«

³⁷Zatim se vratio k učenicima, našao ih kako spavaju i rekao Petru: »Spavaš li, Šimune? Nisi mogao bdjeti ni jedan sat?

³⁸Ostanite budni i molite! Tako ćete se oduprijeti iskušenju. Duh je voljan, ali je tijelo slabo.«

³⁹Isus je ponovo otišao od njih pa je molio istim riječima.

⁴⁰Kad se vratio k učenicima, našao ih je kako spavaju. Oči su im se same sklapale i nisu znali što da mu kažu.

⁴¹Kad je treći put došao k njima, rekao im je: »Zar još uvijek spavate i odmarate se? Dosta je bilo! Došlo je vrijeme da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika.

⁴²Ustanite! Idemo! Evo, dolazi onaj koji će me izdati.«

⁴³Dok je Isus još govorio, pojavio se Juda, jedan od Dvanaestorice. S njim je bilo mnoštvo s mačevima i toljagama — poslali su ih vodeći svećenici, učitelji Zakona i starješine.

⁴⁴Izdajnik je s njima ugovorio znak: »Onaj kojega poljubim — taj je. Uhitite ga i odvedite pod stražom!«

⁴⁵I čim je došao do Isusa, Juda mu je rekao: »Učitelju!« i poljubio ga.

⁴⁶Na to su Isusa odmah zgrabili i uhitili.

⁴⁷Jedan od učenika, koji je stajao u blizini, izvukao je mač i udario slugu vrhovnoga svećenika te mu odsjekao uho.

⁴⁸Tada im je Isus rekao: »Zar ste me došli uhvatiti kao razbojnika, s mačevima i toljagama?

⁴⁹Bio sam s vama svaki dan, poučavao u Hramu i niste me uhitili. Ali ono što piše u Svetom pismu, mora se ispuniti.«

⁵⁰A učenici su svi napustili Isusa i pobjegli.

⁵¹Samo je neki mladić slijedio Isusa. Na sebi je imao laneno platno. I njega su pokušali uhititi,

⁵²ali on je zbacio platno i pobjegao gol.

⁵³Isusa su doveli vrhovnom svećeniku. Okupili su se svi vodeći svećenici, starješine i učitelji Zakona.

⁵⁴Petar je izdaleka slijedio Isusa do dvorišta kuće vrhovnoga svećenika. Sjeo je ondje zajedno sa stražarima i grijao se pokraj vatre.

⁵⁵Vodeći su svećenici i cijelo vijeće pokušali naći dokaze protiv Isusa da bi ga mogli osuditi na smrt, ali nisu uspjeli.

⁵⁶Mnogi su lažno svjedočili protiv Isusa, no njihova se svjedočenja nisu poklapala.

⁵⁷Tada su neki ustali i počeli lažno svjedočiti. Govorili su:

⁵⁸»Čuli smo ga kako govori: ‘Srušit ću ovaj Hram, koji su napravile ljudske ruke, i za tri ću dana sagraditi drugi, koji neće napraviti ljudske ruke.’«

⁵⁹Međutim, ni njihovo se svjedočenje nije poklapalo.

⁶⁰Tada je vrhovni svećenik stao pred njih i upitao Isusa: »Zašto ništa ne odgovaraš? Kakvo je to svjedočenje koje ovi ljudi iznose protiv tebe?«

⁶¹A Isus je šutio i nije odgovarao. Vrhovni ga je svećenik ponovo upitao: »Jesi li ti Krist, Sin blagoslovljenoga Boga?«

⁶²»Jesam — odgovorio je Isus — I vidjet ćete Sina Čovječjega kako sjedi s desne strane Svemoćnoga i dolazi na nebeskim oblacima.«

⁶³Tada je vrhovni svećenik razderao svoju odjeću i rekao: »Zar još uopće trebaju svjedoci?

⁶⁴Čuli ste ovo bogohuljenje, što mislite?« Svi su ga proglasili krivim i osudili na smrt.

⁶⁵Neki su počeli pljuvati po njemu. Pokrivali su mu lice i udarali ga, govoreći: »Prorokuj sada! Tko te udario?« A stražari su mu udarali pljuske.

⁶⁶Dok je Petar još bio dolje u dvorištu, došla je neka sluškinja vrhovnoga svećenika.

⁶⁷Spazila je Petra kako se grije pokraj vatre, pogledala ga i rekla: »Ti si bio s onim Nazarećaninom, Isusom.«

⁶⁸A Petar je to zanijekao: »Ne znam i ne razumijem o čemu govoriš.« Zatim se udaljio u prednji dio dvorišta, a pijetao je zapjevao.[60]

⁶⁹Kad ga je sluškinja vidjela, opet je govorila onima koji su ondje stajali: »Ovaj je čovjek jedan od njih.«

⁷⁰A Petar je opet zanijekao. Nakon nekog vremena, okupljeni su rekli Petru: »Ti si zasigurno jedan od njih. I ti si iz Galileje.«

⁷¹A Petar se počeo kleti i preklinjati: »Ne poznajem čovjeka o kojem govorite!«

⁷²I odmah nakon toga pijetao je i drugi put zapjevao, a Petar se prisjetio što mu je Isus bio rekao: »Prije nego što pijetao dvaput zapjeva, ti ćeš me triput zatajiti.« Tada je zaplakao.