Read Biblija: suvremeni hrvatski prijevod Marko 5 Bible Online

Marko 5 - Biblija: suvremeni hrvatski prijevod bible

Marko 5

¹Isus i njegovi učenici došli su na suprotnu stranu jezera, na gerasko područje.

²Čim je Isus izašao iz čamca, ususret mu je, iz pećine koja je služila kao grobnica, izašao čovjek u kojem je bio zao duh.

³Čovjek je živio po grobnicama i nitko ga nije mogao svezati, čak ni lancima.

⁴Često su ga vezali i na noge mu stavljali željezne okove, no on bi uvijek rastrgao lance i polomio okove. Nitko ga nije mogao obuzdati.

⁵Stalno, danju i noću, lutao je po grobnicama i brdima. Urlao je i ranjavao se kamenjem.

⁶Kad je izdaleka ugledao Isusa, potrčao je prema njemu i pao na koljena.

⁷Povikao je iz svega glasa: »Što hoćeš od mene, Isuse, Sine Svevišnjega Boga? Zaklinjem te pred Bogom da me ne mučiš.«

⁸Jer, Isus mu je bio rekao: »Izađi iz čovjeka, ti nečisti duše!«

⁹A Isus ga je upitao: »Kako se zoveš?« Odgovorio mu je: »Zovem se Legija[18] jer nas ima mnogo.«

¹⁰Duhovi su nastavili preklinjati Isusa da ih ne protjera s toga područja.

¹¹Na obronku obližnjeg brežuljka paslo je veliko krdo svinja.

¹²Zli su duhovi molili Isusa: »Pošalji nas u svinje, da uđemo u njih.«

¹³I on im je dopustio. Tako su nečisti duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje. Krdo se sjurilo niz strminu u jezero. U krdu je bilo oko dvije tisuće svinja i sve su se utopile.

¹⁴Čuvari svinja pobjegli su i razglasili o tome u gradu i po selima pa su ljudi otišli da vide što se dogodilo.

¹⁵Došli su k Isusu i spazili čovjeka koji je u sebi imao mnoštvo zlih duhova kako sjedi odjeven i bistrog uma. I svi su se uplašili.

¹⁶Oni koji su vidjeli što se dogodilo, objasnili su što se zbilo s opsjednutim i svinjama.

¹⁷Ljudi su tada počeli moliti Isusa da ode iz njihova kraja.

¹⁸Dok je Isus ulazio u lađicu, čovjek, koji je bio opsjednut zlim duhovima, zamolio ga je da mu dopusti da pođe s njim.

¹⁹No Isus mu nije dopustio, nego mu je rekao: »Idi kući svojima i ispričaj im što je Gospodin učinio za tebe. Reci im kako je bio milostiv prema tebi.«

²⁰Tako je čovjek otišao i počeo govoriti ljudima u području Dekapolisa što je Isus učinio za njega. Svi su bili zadivljeni.

²¹Isus je ponovo prešao lađicom na drugu stranu jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo, a on je ostao pokraj jezera.

²²Onamo je došao Jair, jedan od nadstojnika sinagoge. Čim je spazio Isusa, pao mu je pred noge.

²³Počeo je uporno moliti Isusa riječima: »Moja kći umire. Molim te, dođi i položi svoje ruke na nju da ozdravi i poživi.«

²⁴Isus je pošao za njim, a mnoštvo ga je slijedilo tiskajući se oko njega.

²⁵Tamo je bila i žena koja je krvarila već dvanaest godina.

²⁶Mnogo je propatila obilazeći brojne liječnike. Potrošila je sve što je imala, ali nije joj bilo ništa bolje. Naprotiv, bilo joj je još i gore.

²⁷Žena je čula za Isusa i slijedila ga. Pristupila mu je odostraga, kroz gomilu, i dotaknula rub njegovog ogrtača.

²⁸Govorila je u sebi: »Ako samo uspijem dotaknuti rub njegovog ogrtača, ozdravit ću.«

²⁹I krvarenje je odmah prestalo. Osjetila je da je izliječena od bolesti od koje je patila.

³⁰Isus je odmah osjetio da je sila izašla iz njega. Okrenuo se prema mnoštvu i upitao: »Tko mi je dotaknuo odjeću?«

³¹Učenici su mu odgovorili: »Vidiš da se ljudi guraju oko tebe, a ti pitaš: ‘Tko me dotaknuo?’«

³²No Isus je nastavio tražiti pogledom onoga tko je to učinio.

³³Kad je žena shvatila što joj se dogodilo, izašla je pred Isusa i poklonila mu se. Tresući se od straha, ispričala mu je cijelu istinu.

³⁴Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru i budi zdrava od svoje bolesti!«

³⁵Dok je on još govorio, stigli su neki ljudi iz kuće nadstojnika sinagoge i rekli: »Kći ti je umrla. Ima li svrhe dalje gnjaviti učitelja?«

³⁶No Isus se nije obazirao na njihove riječi, nego je rekao nadstojniku sinagoge: »Ne boj se, samo vjeruj!«

³⁷I nije dopustio nikome da ga prati, osim Petru, Jakovu i Ivanu — Jakovljevom bratu.

³⁸Otišli su u kuću nadstojnika sinagoge. Kad su stigli, Isus je ugledao zbrku i ljude kako plaču i nariču.

³⁹Ušao je i rekao: »Čemu sva ta uznemirenost i plač? Dijete nije mrtvo; samo spava.«

⁴⁰Svi su ga ismijavali, a on ih je sve poslao van pa je samo djetetovog oca i majku te trojicu učenika poveo u sobu k djevojčici.

⁴¹Zatim je uzeo njezinu ruku i rekao joj: »Talita kum!« — što znači: »Djevojčice, kažem ti da ustaneš!«

⁴²Djevojčica je istoga trenutka ustala i počela hodati. Bilo joj je dvanaest godina. Svi su ostali zaprepašteni,

⁴³a Isus je roditeljima strogo zapovjedio da nikome o tome ne govore i da joj daju jesti.