Read Biblija: suvremeni hrvatski prijevod Luka 1 Bible Online

Luka 1 - Biblija: suvremeni hrvatski prijevod bible

Luka 1

¹Cijenjeni Teofile! Mnogi su pokušali prikazati događaje što su se zbili među nama.

²Prenijeli su nam ih oni koji su ih vidjeli od početka i koji su govorili Božju poruku.

³I ja sam pomno proučio sve od početka pa sam pomislio da bi bilo dobro da sve te događaje zabilježim redom kako su se dogodili.

⁴Tako ćeš biti siguran da je ono što su te učili istina.

⁵U vrijeme Heroda, judejskoga kralja, živio je svećenik po imenu Zaharija iz Abijinoga svećeničkog reda. Zaharijina je žena potjecala iz Aronovog roda i zvala se Elizabeta.

⁶Oboje su bili pravedni u Božjim očima jer su besprijekorno vršili Gospodinove zapovijedi i odredbe.

⁷No nisu imali djece jer je Elizabeta bila nerotkinja, a bili su i veoma stari.

⁸Jednom je prilikom došao red na Zahariju da služi u Hramu prema rasporedu svoje skupine.

⁹Prema svećeničkom običaju, izabrali su ga kockom da u Gospodinovom Hramu prinese kâd.

¹⁰Kad je došlo vrijeme prinošenja kâda, mnoštvo se okupilo vani i molilo.

¹¹Tada se Zahariji ukazao Gospodinov anđeo kako stoji s desne strane kadionog žrtvenika.

¹²Kad je spazio anđela, Zaharija se uznemirio i prestrašio.

¹³No anđeo mu je rekao: »Ne boj se, Zaharija, jer Bog je čuo tvoju molitvu! Tvoja će žena Elizabeta roditi sina i nazvat ćeš ga Ivan.

¹⁴On će ti donijeti radost i veselje. Mnogi će se radovati zbog njegovog rođenja

¹⁵jer će biti velik u Gospodinovim očima. On neće piti nikakva vina ni žestokog pića, a od rođenja će biti ispunjen Svetim Duhom.

¹⁶Zahvaljujući njemu, mnogi će se Izraelci vratiti Gospodinu, svome Bogu.

¹⁷A Ivan će ići pred njim pun Duha i moći koje je imao Ilija. Pomirit će djecu s očevima i neposlušne navesti da prihvate put pravednosti kako bi pripremio narod za Gospodina.«

¹⁸Na to je Zaharija rekao anđelu: »Kako ću znati da je to istina? Ja sam star, a i žena mi je stara.«

¹⁹Anđeo mu je odgovorio: »Ja sam Gabriel, onaj koji stoji pred Bogom. Poslan sam da razgovaram s tobom i prenesem ti ovu radosnu vijest.

²⁰A sad znaj: budući da nisi vjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti kada za to dođe vrijeme, zanijemit ćeš i nećeš moći govoriti sve do onoga dana dok se to ne dogodi.«

²¹Okupljeni je narod čekao Zahariju i čudio se što tako dugo ne izlazi iz Hrama.

²²Kad je Zaharija izašao, nije mogao govoriti i svi su shvatili da je u Hramu imao viđenje. Sporazumijevao se s njima znakovima, ali nije progovorio ni riječi.

²³Kad je završilo vrijeme njegove službe, vratio se kući.

²⁴Nakon nekog vremena, njegova je žena Elizabeta zatrudnjela; pet mjeseci nije izlazila iz kuće. Rekla je:

²⁵»Pogledaj što mi je učinio Gospodin! Iskazao mi je svoju naklonost i skinuo s mene ovu sramotu pred ljudima.«

²⁶Elizabeta je bila u šestome mjesecu trudnoće kad je Bog poslao anđela Gabriela u galilejski grad Nazaret,

²⁷k djevici zaručenoj za čovjeka po imenu Josip, iz Davidovog roda. Djevojka se zvala Marija.

²⁸Gabriel joj je rekao: »Pozdravljam te, milošću obdarena! Gospodin je s tobom.«

²⁹Nju su ove riječi uznemirile i pitala se što bi trebao značiti taj pozdrav.

³⁰Anđeo joj je rekao: »Ne boj se, Marijo, jer si stekla Božju naklonost.

³¹Znaj, zatrudnjet ćeš i roditi sina kojeg ćeš nazvati Isus.

³²On će biti velik i zvat će se Sinom Svevišnjega Boga. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegovog oca Davida.

³³On će zauvijek vladati Jakovljevom kućom i njegovo će Kraljevstvo trajati vječno.«

³⁴Na to je Marija rekla anđelu: »Kako je to moguće? Pa ja sam još djevica!«

³⁵Anđeo joj je odgovorio: »Sveti Duh sići će na tebe i sila Svevišnjega prekrit će te. I zato će se sveto dijete, koje ćeš roditi, zvati Božjim Sinom.

³⁶Ali čuj i ovo: tvoja rođakinja Elizabeta u svojoj odmakloj dobi također nosi sina. Ona ista žena, za koju su govorili da ne može imati djece, već je u šestome mjesecu trudnoće!

³⁷Bogu ništa nije nemoguće.«

³⁸Marija je rekla: »Gospodinova sam sluškinja, neka sa mnom bude tako kao što si rekao.« I anđeo je otišao od nje.

³⁹Odmah nakon toga Marija se spremila i žurno krenula u mjesto u brdovitom kraju Judeje.

⁴⁰Ušla je u Zaharijinu kuću i pozdravila Elizabetu.

⁴¹Kad je Elizabeta začula Marijin pozdrav, dijete je u njoj poskočilo, a Elizabeta se ispunila Svetim Duhom.

⁴²Na sav je glas uskliknula: »Ti si najblagoslovljenija od svih žena! I dijete koje ćeš roditi je blagoslovljeno!

⁴³Čime sam zaslužila tu čast da majka mojega Gospodina dolazi k meni?

⁴⁴Jer, čim sam začula tvoj pozdrav, dijete u mojoj utrobi poskočilo je od radosti.

⁴⁵Blagoslovljena si jer si vjerovala da će se obistiniti ono što je rekao Bog.«

⁴⁶Na to je Marija rekla: »Moja duša slavi Gospodina

⁴⁷i moj duh se raduje u Bogu, mome Spasitelju,

⁴⁸jer je pokazao brigu za svoju poniznu sluškinju. Da, od sada će me svi naraštaji zvati blagoslovljenom

⁴⁹jer je Svemoćni učinio za mene velike stvari. Sveto je ime njegovo.

⁵⁰Iz pokoljenja u pokoljenje iskazuje milost onima koji ga se boje.

⁵¹Svojom je rukom učinio silna djela: raspršio je one koji su u svom srcu oholi i umišljeni.

⁵²Vladare je svrgnuo s njihovih prijestolja, a ponizne je uzvisio.

⁵³Gladne je obasuo svakovrsnim dobrima, a bogataše poslao od sebe praznih ruku.

⁵⁴Pomogao je svom slugi, Izraelu, sjetio se svoga milosrđa,

⁵⁵kao što je zauvijek obećao našim precima, Abrahamu i njegovim potomcima.«

⁵⁶Marija je ostala kod Elizabete oko tri mjeseca, a zatim se vratila kući.

⁵⁷Kad je Elizabeti došlo vrijeme, rodila je sina.

⁵⁸Svi su njezini susjedi i rodbina čuli da joj je Gospodin iskazao veliku milost i radovali su se zajedno s njom.

⁵⁹Kad su osmoga dana nakon djetetovog rođenja došli da ga obrežu, htjeli su mu dati ime Zaharija, po ocu.

⁶⁰No djetetova je majka rekla: »Ne! Zvat će se Ivan.«

⁶¹A oni su joj odgovorili: »Nitko se od tvoje rodbine ne zove tako.«

⁶²Zatim su, služeći se znakovima, upitali oca koje ime želi dati djetetu.

⁶³Zaharija je zatražio pločicu za pisanje i napisao: »Ime mu je Ivan.« Svi su se začudili.

⁶⁴Istoga su se trena Zahariji otvorila usta i razvezao jezik te je počeo govoriti i slaviti Boga.

⁶⁵Strah je obuzeo sve susjede i po cijelome judejskom gorju ljudi su prepričavali ove događaje.

⁶⁶Svi koji su za njih čuli, razmišljali su o tome i govorili: »Što li će biti od ovog djeteta?« Jer, bilo je očito da je Gospodin s njim.

⁶⁷Ivanov otac Zaharija ispunio se Svetim Duhom i počeo proročki govoriti:

⁶⁸»Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, jer je došao otkupiti svoj narod.

⁶⁹Poslao nam je moćnoga Spasitelja iz roda svoga sluge Davida,

⁷⁰kao što je davno obećao po svojim svetim prorocima.

⁷¹Obećao je da će nas spasiti od neprijatelja i iz ruku svih onih koji nas mrze;

⁷²da će iskazati milost našim precima i sjetiti se svoga svetog zavjeta.

⁷³To je bilo obećanje što ga je dao našem pretku Abrahamu:

⁷⁴da će nas izbaviti iz ruku neprijatelja i dopustiti da mu služimo bez straha

⁷⁵te da pred njim budemo sveti i pravedni dokle god živimo.

⁷⁶Ti ćeš se, dijete moje, zvati prorokom Svevišnjega Boga jer ćeš ići pred Gospodinom, da mu pripremiš put.

⁷⁷Donijet ćeš ljudima saznanje o spasenju kroz oproštenje njihovih grijeha.

⁷⁸Zbog duboke samilosti našega Boga, osvanut će nam s visina nova zora,

⁷⁹da obasja one koji žive u tami i strahu od smrti i da vodi naše korake na put mira.«

⁸⁰Dječak je rastao i jačao u duhu. Živio je u pustinji sve do dana dok nije stupio pred izraelski narod.