Read Biblija: suvremeni hrvatski prijevod Luka 8 Bible Online

Luka 8 - Biblija: suvremeni hrvatski prijevod bible

Luka 8

¹Nakon toga Isus je išao po gradovima i selima propovijedajući i navješćujući Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu. S njim su bila i Dvanaestorica.

²Bile su tu i neke žene koje je izliječio od zlih duhova i raznih bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje je istjerao sedam zlih duhova;

³Ivana, žena Herodovog upravitelja Kuza; Suzana i mnoge druge. Te su žene vlastitim dobrima pomagale Isusu i njegovim apostolima.

⁴Dok se još okupljala gomila ljudi iz raznih gradova, Isus je počeo govoriti služeći se usporedbom:

⁵»Sijač je krenuo sijati sjeme. Kako je sijao, neko je sjeme palo duž puta. Ljudi su ga zgazili, a ptice pozobale.

⁶Drugo je sjeme palo na kamen. Kad je izniknulo, osušilo se jer nije imalo vlage.

⁷Neko je pak sjeme palo u trnje, a trnje je naraslo skupa s njim i ugušilo ga.

⁸Neko je sjeme palo na plodno tlo, naraslo i donijelo stostruki urod.« Dok je ovo govorio, pozivao je ljude: »Tko sluša, neka shvati!«

⁹Njegovi su ga učenici pitali što ta usporedba znači

¹⁰pa im je rekao: »Vama je dano da saznate tajne Božjega kraljevstva, a ostalima se govori u usporedbama, tako da ‘gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.’«[23]

¹¹»Ovo je značenje usporedbe: sjeme je Božja riječ.

¹²Ono koje je palo duž puta, predstavlja one koji čuju, ali dolazi đavao i uzima im riječ iz srca, tako da ne povjeruju u nju i ne budu spašeni.

¹³Sjeme, koje je palo na kamen, predstavlja one koji radosno prihvaćaju riječ čim je čuju, ali nemaju korijena. Oni kratko vrijeme vjeruju, ali kad dođu iskušenja, otpadnu.

¹⁴Sjeme, koje je palo među trnje, predstavlja one koji čuju riječ, ali oni nikada ne donesu ploda jer je zaguše brigama, bogatstvom i raznim životnim užicima.

¹⁵A sjeme koje je palo na dobru zemlju, predstavlja ljude dobrog i poštenog srca koji zadrže riječ koju čuju i svojom ustrajnošću donose plodove.«

¹⁶»Nitko ne pali svjetiljku da je stavi pod posudu ili pod krevet. Svjetiljka se stavlja na postolje, tako da oni koji ulaze mogu vidjeti svjetlo.

¹⁷Jer, nema ništa skriveno što neće biti otkriveno niti išta tajno što neće biti obznanjeno i ugledati svjetlo dana.

¹⁸Dakle, slušajte pozorno, jer onaj tko ima dobit će još više, a onome koji nema uzet će se i ono što misli da ima.«

¹⁹Isusova majka i braća došli su k njemu, ali mu se zbog gomile nisu mogli približiti.

²⁰Netko je javio Isusu: »Tvoja majka i braća stoje vani i žele te vidjeti.«

²¹A on im je odgovorio: »Moja majka i moja braća su oni koji slušaju Božju riječ i izvršavaju je.«

²²Jednog je dana Isus ušao u lađicu sa svojim učenicima i rekao im: »Pođimo na drugu stranu jezera!« I isplovili su.

²³Dok su plovili, Isus je zaspao. Na jezero se spustila oluja. Lađica se počela puniti vodom i oni su se našli u opasnosti.

²⁴Učenici su došli k Isusu i probudili ga: »Gospodaru, Gospodaru, tonemo!« Isus je na to ustao, zapovjedio vjetru i valovima da se stišaju i sve se smirilo.

²⁵Zatim je rekao učenicima: »Gdje vam je vjera?« A oni su bili zapanjeni i zastrašeni te su govorili jedan drugome: »Tko je ovaj čovjek da zapovijeda čak i vjetru i vodi, a oni mu se pokoravaju?«

²⁶Otplovili su tada u geraski kraj, koji se nalazi nasuprot Galileji, na drugoj strani jezera.

²⁷Čim je Isus zakoračio na obalu, pristupio mu je čovjek iz grada, opsjednut zlim duhovima. Već dugo nije nosio odjeće niti je živio u kući, nego po grobnicama.

²⁸Kad je ugledao Isusa, kriknuo je, pao pred njega i jakim glasom povikao: »Što želiš od mene, Isuse, sine Svevišnjega Boga? Molim te, nemoj me mučiti!«

²⁹Jer, Isus je bio zapovjedio nečistom duhu da izađe iz njega. Već je mnogo puta zli duh zaposjeo čovjeka i premda su ga čuvali pod stražom i vezali mu ruke i noge lancima, uvijek bi ih potrgao, a zao bi ga duh odvukao u puste krajeve.

³⁰Isus ga je upitao: »Kako se zoveš?« Čovjek je odgovorio: »Legija«[24] jer su u njega ušli mnogi zli duhovi.

³¹Oni su preklinjali Isusa da ih ne pošalje u bezdan.

³²Na obronku je paslo veliko krdo svinja i zli su duhovi tražili Isusa da im dopusti da uđu u njih. On im je dopustio.

³³Zli su duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje, a krdo se strmoglavilo s litice ravno u jezero i utopilo se.

³⁴Kad su čuvari krda vidjeli što se dogodilo, otrčali su i ispričali to cijelom gradu i okolici.

³⁵Ljudi su izašli da vide što se dogodilo. Došli su k Isusu i našli čovjeka iz kojega su izašli zli duhovi kako sjedi do Isusovih nogu, odjeven i zdravog razuma. Sve je obuzeo strah.

³⁶Oni, koji su vidjeli što se dogodilo, ispričali su im kako je Isus iscijelio čovjeka opsjednutog zlim duhovima.

³⁷Sve stanovnike geraskoga kraja obuzeo je silan strah pa su molili Isusa da ode od njih. Isus je ušao u lađicu i krenuo natrag.

³⁸A čovjek iz kojega su izašli zli duhovi molio je Isusa da ga uzme sa sobom. No Isus ga je poslao od sebe riječima: »Vrati se kući i ispričaj sve što ti je učinio Bog!«

³⁹Čovjek je otišao i po cijelom gradu razglasio što je Isus učinio za njega.

⁴⁰Kad se Isus vratio, mnoštvo ga je srdačno dočekalo jer su ga svi iščekivali.

⁴¹Tada se pojavio i čovjek po imenu Jair, upravitelj sinagoge. Pao je pred Isusove noge i počeo ga preklinjati da dođe u njegovu kuću

⁴²jer mu je dvanaestogodišnja kći jedinica na samrti. Dok je Isus išao u njegovu kuću, gomila se tiskala oko njega.

⁴³Tu je bila i neka žena koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja i koja je sve svoje imanje bila potrošila na liječnike, a nitko ju nije mogao izliječiti.

⁴⁴Ona mu je prišla iza leđa i dotaknula rub njegove odjeće. Istoga trena krvarenje se zaustavilo.

⁴⁵Isus je upitao: »Tko me je to dotaknuo?« I dok su svi nijekali da su to učinili, Petar je rekao: »Učitelju, ljudi se guraju oko tebe sa svih strana.«

⁴⁶Isus je rekao: »Netko me je dotaknuo jer osjećam da je sila izašla iz mene.«

⁴⁷Kad je žena vidjela da nije prošla nezapaženo, prišla je dršćući i pala pred Isusa. Pred svima je priznala zašto ga je dotaknula i kako je istoga trena ozdravila.

⁴⁸A Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru!«

⁴⁹Dok je on još govorio, došao je netko iz kuće upravitelja sinagoge i rekao: »Tvoja je kći umrla. Nemoj više zamarati učitelja.«

⁵⁰Isus je to čuo i obratio se upravitelju: »Ne boj se! Samo vjeruj i ozdravit će.«

⁵¹Kad je stigao u kuću, nije dopustio da itko uđe s njim osim Petra, Ivana, Jakova i roditelja umrle djevojčice.

⁵²Svi su prisutni plakali i tugovali za djevojčicom, a Isus im je rekao: »Prestanite plakati jer ona nije mrtva! Samo spava.«

⁵³No oni su mu se počeli rugati jer su znali da je umrla.

⁵⁴Isus ju je primio za ruku i povikao: »Dijete, ustani!«

⁵⁵Djevojčici se vratio duh i istoga je trenutka ustala. Isus je tada zapovjedio da joj daju nešto za jelo.

⁵⁶Njezini su roditelji ostali zaprepašteni, a on im je zapovjedio da nikome ne govore što se dogodilo.