Read Biblija: suvremeni hrvatski prijevod Ponovljeni zakon 1 Bible Online

Ponovljeni zakon 1 - Biblija: suvremeni hrvatski prijevod bible

Ponovljeni zakon 1

¹Ovo su govori koje je Mojsije održao čitavom Izraelu u pustinjskom području, s istočne strane rijeke Jordan. Nalazili su se blizu Sufa, između Parana, s jedne strane, te Tofela, Labana, Haserota i Dizahaba s druge strane.[1]

²Od planine Horeba do Kadeš Barnee ima samo jedanaest dana hoda putem preko gorskog kraja Seira,

³a Izraelci su već četrdeset godina živjeli na tome području. Prvoga dana jedanaestog mjeseca četrdesete godine Mojsije je rekao Izraelcima sve što mu je zapovjedio BOG.

⁴Bilo je to nakon što je porazio Sihona, kralja Amorejaca, koji je vladao u Hešbonu, i Oga, kralja Bašana, koji je vladao u Aštarotu i Edreju.

⁵Na istočnoj je strani rijeke Jordan, u Moabu, Mojsije počeo obrazlagati Božje upute:

⁶»BOG nam je rekao na planini Horeb: Dovoljno ste dugo boravili na ovoj planini.

⁷Vrijeme je da nastavite put. Idite u gorski kraj, gdje su Amorejci, i u sve susjedne krajeve u dolini rijeke Jordan, u planine, u zapadna brda, u južnu polupustinju i na morsku obalu. Idite u zemlju Kanaanaca i u Libanon, sve do velike rijeke, rijeke Eufrata.

⁸Evo, nudim vam tu zemlju. Idite i zaposjednite zemlju za koju se BOG zakleo da će je dati vašim precima — Abrahamu, Izaku, Jakovu — i njihovim potomcima.«

⁹U to sam vam vrijeme rekao: »Ne mogu se sam brinuti o vama.

¹⁰Vaš BOG vas je toliko umnožio da vas danas ima koliko i zvijezda na nebu.

¹¹Neka vas BOG vaših predaka umnoži još tisuću puta i neka vas blagoslovi kao što je obećao.

¹²No kako da ja sâm nosim vaša bremena i vaše tužbe?

¹³Stoga, iz svakog plemena izaberite mudre, razumne i iskusne ljude, a ja ću vam ih postaviti za glavare.«

¹⁴Odgovorili ste mi: »Tvoj je prijedlog dobar.«

¹⁵Tako sam pozvao istaknute ljude iz vaših plemena, mudre i iskusne muškarce, pa sam ih postavio vama za vođe. Postavio sam ih za zapovjednike nad skupinama od tisuću, sto, pedeset i deset ljudi, a neke za plemenske službenike.

¹⁶Zapovjedio sam vašim sucima: »Saslušajte članove zajednice koji se spore. Sudite pravedno, bilo da se spore dvojica Izraelaca, ili Izraelac i stranac koji živi s vama.

¹⁷Ne smijete biti pristrani dok sudite. Jednako saslušajte i malog i velikog čovjeka. Ne dajte da vas ljudi zastraše jer sud pripada Bogu. Ako vam je neki slučaj pretežak, iznesite ga meni pa ću ja saslušati i presuditi.«

¹⁸Tada sam vam zapovjedio sve što trebate činiti.

¹⁹Zatim smo, kao što nam je zapovjedio naš BOG, krenuli s planine Horeba prema gorskome kraju gdje žive Amorejci. Prošli smo kroz čitavu onu golemu i strašnu pustinju, koju ste vidjeli, i stigli u Kadeš Barneu.

²⁰Tada sam vam rekao: »Stigli ste u gorski kraj Amorejaca, koji nam daje BOG.

²¹Evo, vaš BOG vam daje ovu zemlju. Idite i zaposjednite je kao što je rekao BOG vaših predaka. Nemojte se bojati niti obeshrabriti.«

²²No svi vi došli ste k meni i rekli: »Pošaljimo ispred sebe ljude da izvide zemlju i donesu nam izvještaj. Oni će nam reći kojim ćemo ići putem i u koje ćemo doći gradove.«

²³Taj mi se prijedlog svidio pa sam od vas izabrao dvanaestoricu, po jednoga iz svakog plemena.

²⁴Otišli su u gorski kraj, stigli do klanca Eškol i izvidjeli ga.

²⁵Nabrali su plodove zemlje i donijeli ih nama, a njihov je izvještaj glasio: »Dobra je zemlja koju nam daje naš BOG.«

²⁶No vi niste htjeli ići u tu zemlju. Pobunili ste se protiv zapovijedi svog BOGA.

²⁷Gunđali ste u svojim šatorima i govorili: »BOG nas mrzi. Zato nas je izveo iz Egipta, da nas preda Amorejcima, da nas unište.

²⁸Kamo da idemo? Braća su nas obeshrabrila rekavši: Ti su ljudi jači i veći od nas. Gradovi su veliki, sa zidinama do neba. Čak smo vidjeli i ljude divovskog stasa, Anakove potomke[2].«

²⁹A ja sam vam rekao: »Ne brinite se zbog njih i ne bojte ih se.

³⁰Vaš BOG, koji ide ispred vas, borit će se za vas kao što je pred vašim očima činio u Egiptu

³¹i u pustinji. Vidjeli ste kako vas je nosio vaš BOG, kao što otac nosi svog sina, cijelim putem, sve do ovoga mjesta.«

³²Unatoč tomu, niste vjerovali svome BOGU,

³³a on je tijekom putovanja išao ispred vas — noću u vatri, a danju u oblaku. Pronalazio vam je mjesta za taborovanje i pokazivao put kojim trebate ići.

³⁴Kad je BOG čuo što ste rekli, razljutio se i zakleo:

³⁵»Nitko od vas, ni jedan jedini čovjek iz ovoga zlog naraštaja, neće vidjeti dobru zemlju za koju sam se zakleo da ću je dati vašim precima.

³⁶Nitko osim Kaleba, Jefuneovog sina. On će je vidjeti. Njemu i njegovim potomcima dat ću zemlju kojom je hodao jer je vjerno išao za BOGOM.«

³⁷Zbog vas se BOG razljutio i na mene pa mi je rekao: »Ni ti nećeš ući u nju,

³⁸ali ući će tvoj pomoćnik Jošua, Nunov sin. Ohrabri ga jer će uvesti Izrael u nasljedstvo, u posjed zemlje.

³⁹I vaša djeca, za koju ste rekli da će postati plijen i koja još ne razlikuju dobro i zlo, oni će ući u tu zemlju. Njima ću je dati i oni će je zaposjesti,

⁴⁰a vi se okrenite i vratite putem prema Crvenome moru, natrag u pustinju.«

⁴¹Tada ste mi rekli: »Sagriješili smo protiv BOGA. Ići ćemo gore i borit ćemo se kao što nam je zapovjedio naš BOG.« I svi ste obukli bojnu opremu, misleći da ćete lako otići u onaj gorski kraj.

⁴²No BOG mi je rekao da vam kažem: »Ne idite gore u borbu jer ja neću biti s vama i neprijatelji će vas poraziti.«

⁴³Prenio sam vam to, ali niste poslušali. Pobunili ste se protiv BOŽJE zapovijedi i arogantno otišli prema gorskome kraju.

⁴⁴Tada su na vas izašli Amorejci, koji su ondje živjeli, progonili vas kao rojevi pčela i tukli od Seira sve do Horme.

⁴⁵Kad ste se vratili, plakali ste pred BOGOM, ali BOG se nije obazirao na vaše kukanje i nije vas htio slušati.

⁴⁶Zato ste dugo vremena ostali u Kadešu.