Read Biblija: suvremeni hrvatski prijevod Ponovljeni zakon 32 Bible Online

Ponovljeni zakon 32 - Biblija: suvremeni hrvatski prijevod bible

Ponovljeni zakon 32

¹Čujte, nebesa, a ja ću govoriti. Slušaj, zemljo, riječi mojih usta.

²Moje će učenje kapati kao kiša, moj govor padati kao rosa, poput kišice na nježno bilje, i pljuska na izniklu travu.

³Slavit ću BOŽJE ime, a vi veličajte našeg Boga!

⁴On je Stijena, djela su mu savršena i uvijek ispravno postupa. On je Bog vjeran i neprijevaran. Pravedan je i odan.

⁵A oni su ga iznevjerili i više mu nisu djeca, naraštaj izopačen i prijevaran.

⁶Zar tako uzvraćaš BOGU, narode ludi i nerazumni? Zar on nije tvoj Otac, tvoj Stvoritelj, koji te stvorio i postavio?

⁷Sjeti se davnih dana! Pogledaj naraštaje prošlosti. Pitaj svog oca i on će ti ispričati, svoje starješine, i oni će ti reći.

⁸Kad je Svevišnji narodima dijelio zemlju u nasljedstvo, kad je razmještao čovječanstvo, postavio je narodima međe prema broju bogova[52].

⁹A BOŽJI dio je njegov narod, Jakovljev narod njegovo nasljedstvo.

¹⁰Našao ih je u pustinjskoj zemlji, u vjetrovitoj i pustoj divljini. Obgrlio ih je i njegovao, čuvao ih kao zjenicu svog oka,

¹¹poput orla što bdije nad svojim gnijezdom, nad orlićima svojim leprša, krila širi da ih uhvati i na sigurno ih nosi.

¹²BOG ih je sâm vodio, bez pomoći tuđeg boga.

¹³Dao im je vlast nad gorskim krajem i hranio ih poljskim plodovima. Davao im je meda među stijenama i ulja od maslina na kamenjaru,

¹⁴kravljeg sira i kozjeg mlijeka, janjećeg i jarećeg loja, najbolja goveda s Bašana. Imali su probranu pšenicu i fino vino od grožđanog soka.

¹⁵No Izrael[53] se utovio i počeo se ritati. Dobro su se hranili, utovili i usalili. Ostavili su Boga, koji ih je stvorio, i odbacili Stijenu svog spasenja.

¹⁶Činili su ga ljubomornim štujući tuđe bogove, ljutili ga odvratnim djelima.

¹⁷Demonima su prinosili žrtve, a ne Bogu; bogovima koje nisu poznavali. To su bogovi koje ste tek upoznali, koje vaši preci nisu poštovali.

¹⁸Zanemarili ste Stijenu koja vas je stvorila, zaboravili Boga koji vas je rodio.

¹⁹BOG je to vidio i razljutio se, odbacio je svoje sinove i kćeri.

²⁰»Okrenut ću se od njih«, rekao je, »i vidjet ću kako će skončati. Jer, oni su naraštaj izopačen, djeca koja nisu vjerna.

²¹Činili su me ljubomornim, štujući bogove koji to nisu, izazivali me svojim ništavnim idolima. Zato ću ja njih učiniti ljubomornima, narodom koji to nije, izazvati ih narodom nerazumnim.

²²Jer, od moje srdžbe vatra se zapalila i gori do dubina Podzemlja[54]. Proždrijet će zemlju i njezine usjeve i zapaliti temelje planina.

²³Nesreću za nesrećom na njih ću svaliti. Svoje ću strijele na njih potrošiti.

²⁴Umirat će od gladi, od groznice i užasnih bolesti. Poslat ću na njih zvijeri s očnjacima, zmije s otrovom što po prašini gmižu.

²⁵Vani će ih zatirati mač, a unutra će vladati užas. Ginut će mladići i djevojke, dojenčad i sjedokosi starci.

²⁶Mislio sam ih raspršiti i izbrisati spomen na njih među ljudima.

²⁷Ali nisam htio da se neprijatelji rugaju, da njihovi protivnici ne shvate pogrešno, pa kažu: ‘Nije ih BOG uništio, nego smo ih mi pobijedili!’«

²⁸Oni su narod bez pameti, nema u njima razboritosti.

²⁹Da su mudri, razumjeli bi ovo, shvatili bi kako će završiti!

³⁰Kako bi jedan neprijatelj progonio tisuću Izraelaca, ili dvojica deset tisuća u bijeg nagnala, da ih BOG nije predao, da ih njihova Stijena nije prodala?

³¹Ali stijena neprijatelja nije kao naša Stijena; čak i oni to priznaju.

³²Neprijateljeva loza potječe od trsa Sodomina i iz vinograda Gomorina. Grožđe im je puno otrova, grozdovi puni gorčine.

³³Vino im je kao otrov zmijski, kao gujin otrov smrtonosni.

³⁴Bog kaže: »Zar nisam ovo čuvao zatvoreno u svojim spremištima?

³⁵Osvetit ću im se za ono što su učinili. Jednog dana noga će im se okliznuti. Blizu je dan njihove nesreće, brzo im se propast primiče.«

³⁶BOG će opravdati svoj narod i sažaliti se na svoje sluge kad vidi da im je iscrpljena snaga, da više nema ni roba ni slobodnjaka.

³⁷Bog će reći: »Gdje su sad njihovi bogovi, stijena u kojoj su tražili sklonište,

³⁸bogovi koji su jeli loj njihovih žrtava i pili vino njihovih prinosa? Neka oni ustanu da vam pomognu! Neka vas oni zaštite!«

³⁹»Vidite sad da sam jedino ja Bog i da nema drugog boga uz mene. Ja usmrćujem i ja oživljavam, ja ranjavam i ja ozdravljam. Iz moje ruke nema izbavljenja.

⁴⁰Dižem svoju ruku prema nebu i zaklinjem se: Tako mi moga vječnog života,

⁴¹naoštrit ću svoj blistavi mač i uzeti pravdu u svoje ruke, osvetit ću se svojim neprijateljima i uzvratiti onima koji me mrze.

⁴²Strijele ću svoje napojiti krvlju, krvlju pobijenih i zarobljenih, i moj mač najest će se mesa, odsjeći ću glave neprijatelju.«

⁴³Veselite se, narodi, s Božjim narodom, jer on će osvetiti krv svojih slugu. Osvetit će se svojim neprijateljima i očistiti svoju zemlju i narod.

⁴⁴Tada je Mojsije došao s Jošuom, Nunovim sinom, i izgovorio narodu sve stihove ove pjesme.

⁴⁵Kad je završio cijeli govor, čitavome Izraelu,

⁴⁶rekao im je: »Primite k srcu sve što sam vam danas objavio kao svjedočanstvo. Prenesite to svojoj djeci, kao zapovijed, da bi pomno vršili sve zapovijedi ovoga zakona.

⁴⁷Jer, ovo nisu tek prazne riječi, nego su one vaš život. Po njima ćete dugo živjeti u zemlji koju zaposjednete kad prijeđete rijeku Jordan.«

⁴⁸Tog je istoga dana BOG rekao Mojsiju:

⁴⁹»Popni se na planinu Nebo[55], u gorju Abarimu, u zemlji Moabu, preko puta Jerihona. Otamo pogledaj Kanaan, zemlju koju dajem u posjed Izraelcima.

⁵⁰Umrijet ćeš na toj planini, na koju ćeš se popeti, kao što je tvoj brat Aron umro na planini Hor.

⁵¹To je zato što ste me obojica iznevjerila pred Izraelcima kod voda Meriba Kadeša u pustinji Cin; zato što me niste pokazali svetim pred Izraelcima.

⁵²Možeš izdaleka vidjeti zemlju koju dajem Izraelcima, ali ti nećeš ući u nju.«