Read Biblija: suvremeni hrvatski prijevod Djela 19 Bible Online

Djela 19 - Biblija: suvremeni hrvatski prijevod bible

Djela 19

¹Dok se Apolon nalazio u Korintu, Pavao je putovao po unutrašnjosti i stigao do Efeza. Ondje je naišao na neke vjernike pa

²ih upitao: »Jeste li primili Svetog Duha kad ste povjerovali?« Oni su mu odgovorili: »Nismo ni čuli da postoji Sveti Duh.«

³»Kakvim ste onda krštenjem kršteni?« upitao ih je. Odgovorili su mu: »Ivanovim krštenjem.«

⁴»Ivan je krstio ljude u znak njihovog obraćenja«, rekao im je Pavao, »Ivan je govorio narodu da vjeruju u onoga koji dolazi poslije njega, to jest u Isusa.«

⁵Kad su to čuli, krstili su se u ime Gospodina Isusa.

⁶Kad je Pavao položio svoje ruke na njih, na svakoga je sišao Sveti Duh. Oni su tada počeli govoriti drugim jezicima i proricati.

⁷Sveukupno ih je bilo dvanaestorica muškaraca.

⁸Pavao je zatim otišao u sinagogu. Ondje je tri mjeseca hrabro govorio i raspravljao sa Židovima. Uvjeravao ih je da prihvate Božje kraljevstvo.

⁹No neki su od njih bili tvrdoglavi i odbili povjerovati. Govorili su loše o Božjem putu. Zato ih je Pavao napustio. Sa sobom je poveo Isusove učenike i svakoga je dana u školi nekog čovjeka, koji se zvao Tiran, držao rasprave.

¹⁰To je trajalo dvije godine pa su tako svi stanovnici Azije, i Židovi i nežidovi, čuli Gospodinovu riječ.

¹¹Bog je preko Pavla činio izvanredna čuda.

¹²Ljudi su čak bolesnicima donosili rupčiće i marame, koje je Pavao bio upotrebljavao, a bolesni su tada ozdravljali i zli su duhovi izlazili iz njih.

¹³Tamo su bili i neki Židovi koji su pokušavali istjerivati zle duhove izgovaranjem imena Gospodina Isusa. Govorili su: »Zapovijedam ti u ime Isusa o kojem Pavao propovijeda!«

¹⁴To su radila sedmorica sinova nekoga židovskoga vodećeg svećenika koji se zvao Skeva.

¹⁵A jednom im je zao duh odgovorio: »Ja znam tko je Isus i poznajem Pavla, a tko ste vi?«

¹⁶Tada je čovjek u kojem se nalazio zao duh skočio na njih, svladao ih i pretukao. Tako su oni goli i ranjeni pobjegli iz kuće.

¹⁷Za to su saznali svi Židovi i Grci, koji su živjeli u Efezu, i sve ih je obuzeo strah, a ime Gospodina Isusa još se više veličalo.

¹⁸Mnogi koji su povjerovali došli su i otvoreno priznavali svoja zla djela,

¹⁹a mnogi koji su se bavili vračanjem skupili su svoje knjige i pred svima ih spalili. Izračunato je da je vrijednost tih knjiga iznosila pedeset tisuća srebrnjaka[56].

²⁰Tako se Gospodinova riječ silno širila na sve strane i sve je više ljudi vjerovalo u nju.

²¹Nakon ovih događaja, Pavao se odlučio uputiti u Jeruzalem kroz Makedoniju i Ahaju. Rekao je: »Nakon Jeruzalema moram posjetiti i Rim.«

²²I poslao je dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, u Makedoniju, a sâm je proveo neko vrijeme u Aziji.

²³Nekako u to vrijeme u Efezu je došlo do velikog nemira zbog Puta.

²⁴Ondje je živio neki čovjek po imenu Demetrije koji je radio sa srebrom. Izrađivao je male srebrne modele hramova božice Artemide, što je takvim zanatlijama donosilo priličnu zaradu.

²⁵Sve ih je sazvao, zajedno s radnicima srodnih zanata, i rekao im: »Ljudi, vi znate da dobro zarađujemo ovim poslom.

²⁶I sami čujete i vidite da je taj Pavao pridobio i preobratio mnogo ljudi, ne samo u Efezu nego gotovo i u cijeloj azijskoj pokrajini. On tvrdi da bogovi napravljeni ljudskom rukom nisu pravi bogovi.

²⁷Postoji opasnost da ovaj naš zanat dođe na loš glas i, ne samo to, već bi i hram velike božice Artemide mogao izgubiti svoj značaj. Artemida je božica koju štuje cijela Azija i svijet, a postoji opasnost da i ona izgubi svoje veličanstvo.«

²⁸Kad su to čuli, obuzeo ih je bijes i počeli su vikati: »Velika je efeška Artemida!«

²⁹Tada se cijeli grad uznemirio. Zgrabili su Gaja i Aristarha, dvojicu Makedonaca koji su pratili Pavla, i svi su se strčali u amfiteatar.

³⁰Pavao je htio izaći pred okupljeni narod, ali mu to nisu dopustili Gospodinovi sljedbenici.

³¹Neki ljudi na vlasti u pokrajini bili su Pavlovi prijatelji. Poslali su mu poruku i zamolili ga da ne ide u amfiteatar.

³²Ondje su jedni vikali jedno, drugi drugo, a cijeli je skup bio u neredu. Većina njih nije ni znala zašto su se okupili.

³³Židovi su gurnuli Aleksandra da stane pred ljude, a oni su mu govorili što da radi. Aleksandar je rukom zamolio za pozornost i pokušao objasniti što se događa.

³⁴Kad su shvatili da je on Židov, dva su sata vikali kao jedan: »Velika je efeška Artemida!«

³⁵Gradski je službenik umirio gomilu i rekao: »Efežani! Postoji li itko na svijetu tko ne zna da je Efez čuvar hrama velike Artemide i njezinoga kipa koji je pao s neba?

³⁶To nitko ne može poreći. Ono što trebamo učiniti jest da ostanemo mirni i ne činimo ništa nepromišljeno.

³⁷Dovukli ste ovu dvojicu ovamo iako nisu ni opljačkali hram niti su govorili protiv naše božice.

³⁸Ako Demetrije i njegovi obrtnici imaju kakvu tužbu protiv koga, vrata sudnice su otvorena i prokonzuli su ondje. Neka strane same podignu tužbu jedna protiv druge.

³⁹A ako imate još što za raspravu, morat ćete pričekati s tim do redovnoga skupa.

⁴⁰Kako sada stvari stoje, postoji opasnost da zbog ovog danas budemo optuženi za pobunu. Ni na koji način ne možemo opravdati ovaj metež jer nema razloga za ovaj sastanak.«

⁴¹Kad je to rekao, gradski je službenik raspustio skup.