Read Biblija: suvremeni hrvatski prijevod Djela 20 Bible Online

Djela 20 - Biblija: suvremeni hrvatski prijevod bible

Djela 20

¹Kad se metež stišao, Pavao je poslao po sljedbenike. Nakon što ih je ohrabrio, oprostio se s njima i krenuo u Makedoniju.

²Putovao je tim područjima i puno ohrabrivao učenike. Zatim je stigao u Grčku i ostao ondje tri mjeseca.

³Baš kad je trebao isploviti prema Siriji, Židovi su skovali urotu protiv njega i on se odlučio vratiti preko Makedonije.

⁴Pratili su ga Sopater, Pirov sin iz Bereje, Aristarh i Sekund iz Soluna, Gaj iz Derbe, Timotej te Tihik i Trofim iz Azije.

⁵Oni su krenuli prije nas i dočekali nas u Troadi.

⁶Mi smo pak isplovili iz Filipa nakon Blagdana beskvasnih kruhova. Pet dana kasnije pridružili smo im se u Troadi. Ondje smo ostali sedam dana.

⁷Prvog smo se dana u tjednu sastali da zajedno lomimo kruh,[57] a Pavao je govorio okupljenima. Budući da je sutradan namjeravao otputovati, nastavio je govoriti do ponoći.

⁸U sobi na katu, gdje smo se bili okupili, bilo je mnogo svjetiljaka.

⁹Neki je mladić po imenu Eutih sjedio na prozoru. Budući da se Pavlov govor odužio, mladiću se silno prispavalo. San ga je potpuno svladao i pao je s trećega kata. Kad su ga podigli, bio je mrtav.

¹⁰Pavao je sišao, kleknuo do mladića, zagrlio ga i rekao: »Ne uznemirujte se, živ je.«

¹¹Zatim je otišao gore, prelomio kruh i jeo. Dugo im je govorio, sve do zore, a onda je otišao.

¹²Mladić je odnesen kući živ i svi su bili utješeni.

¹³Mi smo se pak ukrcali na brod i otplovili u Asos, gdje se trebao ukrcati i Pavao. Odlučio je tako jer je do Asosa htio ići pješice.

¹⁴Kad smo se s njim našli u Asosu, uzeli smo ga na brod i isplovili za Mitilenu.

¹⁵Sutradan smo isplovili iz Mitilene i stigli u blizinu otoka Hiosa. Drugi smo dan stigli do otoka Samosa, a dan nakon toga i u Milet.

¹⁶Pavao je već odlučio da se ne zaustavljamo u Efezu, kako se ne bi zadržavao u Aziji. Žurio se da, ako je moguće, stignemo u Jeruzalem na dan Pedesetnice.

¹⁷Iz Mileta je javio crkvenim starješinama u Efezu da dođu k njemu.

¹⁸Kad su stigli, rekao im je: »Vi znate kako sam živio cijelo vrijeme dok sam bio s vama, od prvoga dana kad sam stigao u Aziju.

¹⁹Sa svom poniznošću i u suzama služio sam Gospodinu. Prošao sam mnoge nevolje koje su me snašle zbog židovskih urota.

²⁰Znate da se nisam ustručavao govoriti što god je bilo za vaše dobro. Poučavao sam vas javno i po vašim kućama.

²¹I Židovima i Grcima govorio sam o vjeri u našega Gospodina Isusa. Opominjao sam ih da obrate svoja srca, vrate se Bogu i da polože vjeru u našega Gospodina Isusa.

²²No, sada, poslušan Svetom Duhu, na putu sam u Jeruzalem. Idem tamo i ne znam što će mi se dogoditi.

²³Znam samo da mi u svakom gradu Sveti Duh jamči da me čeka zatočenje i nevolje.

²⁴No meni nije ni najmanje stalo do života. Stalo mi je samo da dovršim svoj posao i zadatak koji mi je predao Gospodin Isus — da širim Radosnu vijest o Božjoj milosti.

²⁵Sada znam da me nitko od vas više neće vidjeti. Bio sam s vama i govorio vam o Božjem kraljevstvu.

²⁶Zato vam danas svečano izjavljujem: nevin sam ako tko od vas propadne

²⁷jer sam vam prenio cjelokupnu Božju volju.

²⁸Pazite na sebe i na sve koje vam je Sveti Duh povjerio na brigu. Vi ste pastiri, a oni su vaše stado — Božja Crkva, koju je Bog kupio vlastitom krvlju.

²⁹Znam da će nakon moga odlaska među vas doći krvoločni vukovi. Oni neće poštedjeti stado.

³⁰Čak će i među vama biti nekih koji će izvrtati istinu kako bi učenike odvukli za sobom.

³¹Zato se čuvajte! Sjetite se da sam vas ja tri godine neprestano, danju i noću, opominjao u suzama.

³²A sada vas povjeravam Bogu i poruci o njegovoj milosti. Ona vas može ojačati i obdariti blagoslovima, kao i sve Božje svete ljude.

³³Ja nisam žudio ni za čijim srebrom, zlatom niti skupom odjećom.

³⁴Sami znate da sam se vlastitim rukama pobrinuo za svoje potrebe i potrebe onih koji su bili sa mnom.

³⁵U svakoj sam vam prilici isticao da ustrajnim radom moramo pomagati onima koji su slabi. Učio sam vas da pamtite što je sâm Gospodin Isus rekao: ‘Blagoslovljenije je davati nego primati.’«

³⁶Kada je ovo rekao, Pavao je kleknuo zajedno sa svima i pomolio se.

³⁷Tada su svi briznuli u plač i počeli grliti i ljubiti Pavla,

³⁸ožalošćeni jer im je rekao da ga više neće vidjeti. A zatim su ga otpratili na brod.