Read Biblija: suvremeni hrvatski prijevod Djela 7 Bible Online

Djela 7 - Biblija: suvremeni hrvatski prijevod bible

Djela 7

¹Tada ga je vrhovni svećenik upitao: »Je li to istina?«

²Stjepan je odgovorio: »Braćo i oci, poslušajte me! Slavni se Bog ukazao našem ocu Abrahamu. On tada još nije živio u Haranu, nego u Mezopotamiji.

³Bog mu je rekao: ‘Ostavi svoju zemlju i svoj narod i pođi u zemlju koju ću ti pokazati!’[23]

⁴Abraham je tako napustio kaldejsku zemlju i nastanio se u Haranu. Kada mu je umro otac, Bog ga je nastanio u zemlji gdje vi sada živite.

⁵Nije mu u njoj dao nikakvog nasljedstva, čak ni stopu zemlje. Ali je Bog obećao dati tu zemlju njemu i njegovim potomcima iako u to vrijeme Abraham nije imao djece.

⁶Evo što mu je Bog rekao: ‘Tvoji će potomci biti stranci u tuđoj zemlji. Robovat će i biti ugnjetavani četiri stotine godina.

⁷No kaznit ću narod kojem budu robovali, a oni će kasnije izaći iz te zemlje i štovati me na ovome mjestu.’[24]

⁸Onda je Bog sklopio Savez s Abrahamom i ostavio mu obrezanje kao znak tog Saveza. Abraham je tada dobio sina Izaka. Obrezao ga je osmoga dana nakon rođenja. Izak je dobio sina Jakova, a Jakov je postao ocem dvanaestorice patrijarha.

⁹Oni su bili ljubomorni na Josipa i prodali su ga u roblje u Egipat. No Bog je bio s njim i izbavio ga iz svih nevolja.

¹⁰Bog mu je dao mudrosti i omogućio mu da zadobije naklonost faraona, egipatskoga kralja. Faraon je Josipa postavio za upravitelja Egipta i svoga dvora.

¹¹Tada je cijelim Egiptom i Kanaanom zavladala glad. Narod je strašno patio i naši preci nisu mogli naći hrane.

¹²Jakov je čuo da u Egiptu ima žita i prvi je put poslao naše pretke onamo.

¹³Kad su drugi put došli u Egipat, Josip se otkrio svojoj braći, tako da je i faraon saznao za njegovo porijeklo.

¹⁴Josip je onda poslao po svoga oca Jakova i svu svoju rodbinu. Bilo ih je ukupno sedamdeset i petorica.

¹⁵Jakov se spustio u Egipat, gdje je umro i on i naši preci.

¹⁶Njegove su kosti prenijeli u Sihem i položili u grobnicu koju je Abraham srebrnim novcem kupio od Hamorovih sinova.

¹⁷Naš je narod u Egiptu brojčano narastao i približavalo se vrijeme ispunjenja obećanja koje je Bog dao Abrahamu.

¹⁸Potom je Egiptom zavladao drugi kralj. On nije ništa znao o Josipu

¹⁹i lukavo je iskorištavao naš narod. Bio je okrutan prema našim precima i prisiljavao ih da svoju dojenčad ostavljaju vani kako bi pomrla.

²⁰U to se vrijeme rodio Mojsije. Bio je vrlo lijepo dijete. Tri je mjeseca odgajan u očevoj kući,

²¹a kad su ga iznijeli iz nje i ostavili, faraonova ga je kći odgojila kao vlastitog sina.

²²Mojsije je stekao najvišu egipatsku naobrazbu, bio je jak i na riječima i na djelu.

²³Kad mu je bilo četrdeset godina, poželio je posjetiti svoju braću, Izraelce.

²⁴Kad je vidio da jednoga od njih zlostavljaju, stao je u njegovu obranu i ubio Egipćanina. Tako je osvetio zlostavljanog čovjeka.

²⁵Mislio je da će njegova izraelska braća uvidjeti da im Bog preko njega šalje oslobođenje, ali oni to nisu razumjeli.

²⁶Sljedećeg je dana Mojsije naišao na neke Izraelce koji su se tukli. Pokušao ih je pomiriti i rekao im je: ‘Ljudi, pa vi ste braća! Zašto jedan drugome činite zlo?’

²⁷Ali ga je čovjek, koji je tukao svoga sunarodnjaka, odgurnuo i rekao: ‘Tko je tebe postavio kao vladara i suca nad nama?

²⁸Hoćeš li i mene ubiti kao što si jučer ubio onoga Egipćanina?’[25]

²⁹Kad je Mojsije to čuo, pobjegao je iz Egipta i nastanio se u zemlji Midjan, gdje je živio kao stranac. Ondje su mu se rodila dvojica sinova.

³⁰Četrdeset godina nakon toga Mojsije je bio u pustinji, blizu Sinajske planine. U plamenu gorućega grma ukazao mu se anđeo.

³¹Kad je Mojsije ugledao taj prizor, ostao je začuđen. I dok se približavao da ga bolje vidi, čuo je Gospodinov glas:

³²‘Ja sam Bog tvojih predaka: Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.’[26] A Mojsije je drhtao od straha i nije se usuđivao ni pogledati grm.

³³Tada mu je Gospodin rekao: ‘Skini obuću sa svojih nogu jer je mjesto na kojem stojiš sveto.

³⁴Vidio sam kako zlostavljaju moj narod u Egiptu. Čuo sam njegove uzdisaje i sišao da ga oslobodim. Sad, hajde! Poslat ću te u Egipat.’[27]

³⁵Bio je to onaj isti Mojsije kojeg su Židovi odbacili i rekli mu: ‘Tko je tebe postavio kao vladara i suca nad nama?’[28] Njega je Bog, preko anđela koji mu se ukazao u grmu, poslao da nama vlada i da nas izbavi.

³⁶Mojsije je izveo narod iz Egipta. Četrdeset je godina činio čudesna djela i znakove u Egiptu, na Crvenome moru i u pustinji.

³⁷To je onaj isti Mojsije koji je rekao izraelskom narodu: ‘Bog će vam iz vašega naroda podići proroka poput mene.’[29]

³⁸On je taj koji je bio s narodom okupljenim u pustinji, s našim precima. S njim je anđeo razgovarao na Sinajskoj planini. On je primio riječi koje daju život da bi ih predao nama.

³⁹No naši ga preci nisu htjeli slušati. Naprotiv, odbacili su ga i srcem se okrenuli prema Egiptu.

⁴⁰Rekli su Aronu: ‘Napravi nam neke bogove koji će nas voditi! Ne znamo što se dogodilo s tim Mojsijem koji nas je izveo iz Egipta.’[30]

⁴¹I tada su napravili idola u obliku teleta. Prinosili su mu žrtve i održavali svetkovine u čast djela svojih ruku,

⁴²a Bog se okrenuo od njih i predao ih da se klanjaju zvijezdama, kako i piše u knjizi proroka: ‘Narode Izraela, niste meni četrdeset godina u pustinji prinosili žrtve i darove.

⁴³Ponijeli ste sa sobom šator boga Moloha i zvijezdu svoga boga Refana. To su idoli koje ste sami napravili da ih štujete. Zbog toga ću vas prognati dalje od Babilona.’[31]

⁴⁴Naši su preci imali Šator svjedočanstva u pustinji. Bog je rekao Mojsiju kako da napravi šator i Mojsije ga je napravio onako kako mu je bilo pokazano.

⁴⁵Kad su naši preci primili Šator, ponijeli su ga sa sobom u zemlju, koju su zauzeli od naroda koje je Bog pred njima protjerao, a vodio ih je Jošua. Šator je ostao ondje sve do Davidovih dana.

⁴⁶David je uživao Gospodinovu naklonost i zamolio je Gospodina da mu dopusti podići Hram Jakovljevom Bogu.

⁴⁷No tek je Salomon bio taj koji ga je sagradio.

⁴⁸Međutim, Svevišnji ne stanuje u građevinama sagrađenima ljudskom rukom, kako i piše u knjizi proroka.

⁴⁹‘Gospodin kaže: Nebo je moje prijestolje, a Zemlja postolje mojim nogama. Kakav ćete mi dom sagraditi? Gdje će mi biti mjesto odmora?

⁵⁰Nije li moja ruka sve stvorila?’[32]

⁵¹O vi, tvrdoglavi ljudi, koji ne predajete srca Bogu i ne slušate ga! Uvijek se opirete Svetom Duhu. Isti ste kao vaši preci!

⁵²Postoji li ijedan prorok kojeg vaši preci nisu progonili? Oni su čak ubili one koji su davno prorekli Pravednikov dolazak. Vi ste ga sada izdali i ubili.

⁵³Vi ste oni koji su, preko anđela, primili Zakon, ali ga nisu vršili.«

⁵⁴Kad su Židovi to čuli, toliko su se razljutili na Stjepana da su počeli škripati zubima.

⁵⁵A Stjepan, pun Svetog Duha, pogledao je u nebo i ugledao Božju slavu i Isusa kako stoji zdesna Bogu.

⁵⁶I rekao je: »Pogledajte! Evo, nebo je otvoreno i Sin Čovječji stoji zdesna Bogu.«

⁵⁷Na to su oni pokrili uši rukama i počeli vikati. Svi su kao jedan nasrnuli na njega.

⁵⁸Odvukli su ga izvan grada i počeli na njega bacati kamenje. Oni koji su svjedočili protiv Stjepana ostavili su svoje ogrtače kod mladića po imenu Savao.

⁵⁹Dok su bacali kamenje na njega, Stjepan je ovako molio: »Gospodine Isuse, primi moj duh!«

⁶⁰Onda je pao na koljena i iz svega glasa povikao: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Nakon što je izgovorio te riječi, izdahnuo je.