Read Biblija: suvremeni hrvatski prijevod Rimljanima 8 Bible Online

Rimljanima 8 - Biblija: suvremeni hrvatski prijevod bible

Rimljanima 8

¹Stoga, sada više nema osude onima koji su u Isusu Kristu.

²Jer, u Isusu Kristu je zakon Duha koji donosi život. Zakon života oslobodio te[27] zakona grijeha koji donosi smrt.

³Zakon nam nije mogao pomoći zbog slabosti naše tjelesne naravi. No Bog je učinio ono što Zakon nije mogao: svom je Sinu dao tijelo isto kao i naše, kojim griješimo, i poslao ga na Zemlju da svojom smrću plati za grijehe. Tako je Bog upotrijebio ljudsko tijelo da u njemu uništi grijeh.

⁴Učinio je to da bi ono pravedno što zahtijeva Zakon bilo zadovoljeno u nama, koji živimo na temelju Duha, a ne na temelju stare tjelesne naravi.

⁵Oni koji su vođeni tjelesnom naravi, misle samo na stvari koje udovoljavaju toj naravi, a oni koji su vođeni Duhom, misle na stvari koje želi Duh.

⁶Kad čovjekovim mislima vlada tjelesna narav, ona ga vodi u smrt, ali ako njegovim mislima vlada Duh, on će imati život i mir.

⁷Čovjek čijim mislima upravlja njegova tjelesna narav, Božji je neprijatelj jer se ne pokorava Božjem zakonu, a i ne može mu se pokoravati.

⁸Oni koji su vođeni tjelesnom naravi ne mogu ugoditi Bogu.

⁹No vama ne upravlja tjelesna narav, nego Duh, ako Božji Duh stvarno živi u vama. Onaj tko nema u sebi Kristovog Duha, ne pripada Kristu.

¹⁰A opet, ako je u vama Krist, vaša su tijela mrtva zbog grijeha, a Duh vam daje život jer ste opravdani pred Bogom.

¹¹Ako u vama živi Božji Duh, koji je Isusa podigao iz mrtvih, Bog će i vašim smrtnim tijelima dati vječni život po svome Duhu koji živi u vama.

¹²Dakle, braćo i sestre, nismo dužnici svojoj tjelesnoj naravi da po njoj živimo

¹³jer, ako živite slijedeći svoju grešnu, tjelesnu narav, umrijet ćete. Ali ako Duhom usmrćujete žudnje tjelesne naravi, živjet ćete.

¹⁴Oni koji se prepuste Božjem Duhu da ih vodi, Božja su djeca.

¹⁵Duh kojeg ste primili nije vas odveo u ropstvo da biste se morali ponovo bojati, nego vas je učinio Božjom djecom da po njemu zovemo: »Abba[28], Oče!«

¹⁶Duh zajedno s našim duhom svjedoči da smo Božja djeca.

¹⁷Ako smo Božja djeca, mi smo i Božji nasljednici zajedno s Kristom. No to možemo biti samo ako uistinu s Kristom i trpimo, kao što je i on trpio, da bismo zajedno s njim primili slavu.

¹⁸Mislim da su naše trenutne patnje beznačajne u usporedbi s budućom slavom koju ćemo primiti.

¹⁹Cjelokupno Božje stvorenje u čežnji očekuje vrijeme kada će Bog očitovati tko su njegova djeca.

²⁰Svijet, koji je stvorio Bog, potpao je pod ispraznost, ali ne svojevoljno, već voljom onoga koji ga je podvrgnuo. Ali Bog je ostavio nadu

²¹da će sve što je stvorio primiti oslobođenje od ropstva propadanju. Ostavio je nadu da će sve što je stvorio imati slavnu slobodu Božje djece.

²²Znamo da sva stvorenja sve do sada uzdišu kao u porođajnim bolovima.

²³No ne samo ona nego i mi, koji već imamo Duha kao prvi dio Božjeg obećanja, čekamo uzdišući u sebi. I dalje željno očekujemo da nas Bog potpuno usvoji, odnosno da oslobodi naša tijela.

²⁴Spašeni smo da bismo imali tu nadu. Ali nada, koja se vidi, nije nada jer tko se nada onomu što već ima?

²⁵Ako se nadamo onome što još nemamo, onda to iščekujemo s velikim strpljenjem.

²⁶Isto nam tako Duh pomaže jer smo slabi. Mi ne znamo što bismo trebali moliti, ali Duh posreduje za nas uzdisajima koji se ne mogu izreći riječima.

²⁷No Bog vidi što je u ljudskim srcima i zna koja je namjera Duha jer Duh govori u ime Božje djece onako kako želi Bog.

²⁸Znamo da Bog u svemu radi za dobro onih koji ga vole.[29] On ih je izabrao po svome planu.

²⁹On ih je poznavao prije nego što su postojali i izabrao ih je da budu poput njegovog Sina. Tako da Isus, Božji Sin, bude najstariji među svojom braćom i sestrama.

³⁰Bog ih je izabrao prije nego što su postojali i on ih je pozvao. One koje je pozvao, ujedno je i opravdao, a onima koje je opravdao, dao je i svoju slavu.

³¹Što bismo na to mogli reći? Ako je Bog s nama, tko može biti protiv nas?

³²Bog, koji nije ni vlastitog Sina poštedio, nego ga je predao da umre umjesto svih nas, sigurno će nam dati i sve ostalo zajedno s njim.

³³Tko može optužiti one koje je izabrao Bog? Nitko! Bog je taj koji ih opravdava.

³⁴Tko bi ih mogao proglasiti krivima? Nitko! Isus Krist je umro, ali još je važnije to što je uskrsnuo i što sada sjedi Bogu s desne strane i posreduje kod njega u našu korist.

³⁵Što nas može odvojiti od Kristove ljubavi? Mogu li teškoće, nevolje, progoni, glad, neimaština ili smrt?

³⁶U Svetom pismu piše: »Zbog tebe smo uvijek u smrtnoj opasnosti, smatraju nas ovcama za klanje.«[30]

³⁷Bez obzira na sve to, mi ipak silno pobjeđujemo po onome koji nas je volio.

³⁸Uvjeren sam da nas ništa — ni smrt, ni život, ni anđeli, ni vladajući duhovi, niti išta u sadašnjosti ili budućnosti, ni sile

³⁹iznad nas ili ispod nas, niti išta što je stvoreno — ne može odvojiti od Božje ljubavi koja je u Isusu Kristu, našem Gospodinu.