Read Biblija: suvremeni hrvatski prijevod Hebrejima 10 Bible Online

Hebrejima 10 - Biblija: suvremeni hrvatski prijevod bible

Hebrejima 10

¹Zakon nam daje tek sjenu budućih dobara, on je samo odraz stvarnosti. Zato nije moguće istim žrtvama, što se neprestano iz godine u godinu prinose, učiniti savršenima one koji pristupaju Bogu.

²Da ih je Zakon mogao učiniti savršenima, tada se više ne bi prinosile žrtve. Božji bi štovatelji bili očišćeni jednom zauvijek i ne bi više osjećali krivnju za svoje grijehe.

³Naprotiv, tim se žrtvama svake godine obnavlja sjećanje na grijehe.

⁴Krv bikova i jaraca ne može izbrisati grijehe.

⁵Zato je Krist, kada je došao na svijet, rekao: »Nisi želio žrtve i prinose, nego si za mene pripremio tijelo.

⁶Nisi bio zadovoljan žrtvama paljenicama ni prinosima za očišćenje grijeha.

⁷Tada sam rekao: ‘Evo me!’ Kao što piše o meni u Svetom pismu, došao sam izvršiti tvoju volju, Bože.«[32]

⁸Prvo je rekao: »Ti ne želiš životinjske žrtve ni prinose, nisu ti po volji žrtve paljenice ni prinosi za grijeh«, premda je Zakon zahtijevao da se one prinose.

⁹Zatim je rekao: »Evo me! Došao sam izvršiti tvoju volju.« Time Bog ukida prvo prinošenje žrtava da bi uspostavio drugo.

¹⁰Isus Krist je bio poslušan Božjoj volji: prinio je svoje tijelo kao žrtvu jednom zauvijek i tako nas učinio svetima.

¹¹Svaki svećenik svakodnevno obavlja svoju službu Bogu. Prinosi uvijek iznova iste žrtve, ali one nikada ne mogu ukloniti grijehe.

¹²Krist je, naprotiv, prinio samo jednu jedinu žrtvu za grijehe svih vremena. Tada je sjeo Bogu s desne strane

¹³i sada čeka da njegovi neprijatelji budu podloženi njegovoj vlasti.

¹⁴On je jednom jedinom žrtvom učinio zauvijek savršenima sve koje posvećuje.

¹⁵O tome nam svjedoči i Sveti Duh koji prvo kaže:

¹⁶»Ovo je Savez koji ću sklopiti s njima nakon tog vremena, kaže Gospodin. Stavit ću svoje zakone u njihova srca i upisati ih u njihove umove.[33]

¹⁷Više se neću sjećati njihovih grijeha niti njihovih zlih djela.«[34]

¹⁸Budući da su svi grijesi oprošteni, žrtve za grijehe više nisu potrebne.

¹⁹Stoga, braćo i sestre, možemo slobodno ući u Svetinju nad svetinjama po Isusovoj krvi,

²⁰novim i živim putem koji nam je on otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo.

²¹Imamo vrhovnog svećenika koji upravlja Božjom kućom.

²²Dakle, pristupimo Bogu iskrenog srca i čvrste vjere, jer su nam srca očišćena od krivnje, a tijelo oprano čistom vodom.

²³Držimo se čvrsto nade koju ispovijedamo, jer se u Boga, koji nam je dao obećanje, možemo pouzdati.

²⁴Pazimo jedni na druge, da se potičemo na ljubav i dobra djela.

²⁵Ne propuštajmo dolaziti na zajedničke sastanke, kao što neki običavaju činiti, već ohrabrujmo jedni druge. Ovo činite sve više kako vidite da se približava Gospodinov dan[35].

²⁶Ako namjerno nastavljamo griješiti nakon što smo spoznali istinu, tada nam ne preostaje više žrtva za grijeh.[36]

²⁷Ostaje nam samo da sa strahom očekujemo sud i razbuktalu vatru koja će proždrijeti one koji se suprotstavljaju Bogu.

²⁸Tko je prekršio Mojsijev zakon, bio je pogubljen bez milosti, a osuda se temeljila na iskazu dvojice ili trojice svjedoka.

²⁹Koliko će strožu kaznu zaslužiti onaj tko je odbacio Božjeg Sina, tko je smatrao bezvrijednom krv Novog saveza što ga je posvetila i tko je uvrijedio Duha milosti!

³⁰Jer, poznajemo onoga koji je rekao: »Osveta je moja, ja ću im uzvratiti.«[37] I opet: »Gospodin će suditi svome narodu.«[38]

³¹Strašno je pasti u ruke živoga Boga.

³²Sjetite se prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, prolazili kroz mnoge patnje, ali ste ostali čvrsti.

³³Katkad ste bili javno izloženi uvredama i zlostavljanju. Katkad ste bili supatnici s onima prema kojima su tako postupali.

³⁴Vi niste samo suosjećali s patnjama utamničenih nego ste i s radošću prihvatili oduzimanje vlastite imovine. Znali ste da posjedujete nešto bolje, nešto trajno.

³⁵Stoga, ne gubite pouzdanje jer će vam ono donijeti veliku nagradu.

³⁶Budite ustrajni u izvršavanju Božje volje, da primite obećanje.

³⁷»Još malo, još samo malo, i doći će onaj koji treba doći, neće zakasniti.

³⁸Moj pravednik živjet će od vjere. Ali ako se povuče natrag, neću biti njime zadovoljan.«[39]

³⁹No mi nismo poput onih koji otpadaju, za propast. Mi smo oni koji vjeruju, za spasenje duše.