Read Knjiga O Kristu Matej 15 Bible Online

Matej 15 - Knjiga O Kristu bible

Matej 15

¹Isusu pristupe neki farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema te ga upitaju:

²“Zašto tvoji učenici krše stare židovske predaje? Ne drže se obrednoga pranja ruku prije jela!”

³On im odgovori: “A zašto vi zbog svoje predaje kršite Božje zapovijedi?

⁴Bog je rekao: ‘Poštuj oca i majku!’ i ‘Tko prokune oca ili majku, neka se kazni smrću!’

⁵Ali vi velite: ‘Kaže li tko ocu ili majci: pomoć koju biste od mene dobili darovat ću Bogu’,

⁶nije im dužan iskazati poštovanje brinući se o njihovim potrebama. Tako kršite Božju zapovijed zbog svoje predaje.

⁷Licemjeri! Lijepo je o vama prorokovao Izaija:

⁸‘Ovaj me narod štuje samo usnama, ali srce im je daleko od mene.

⁹Uzalud me štuju jer kao moje učenje poučavaju ljudske zapovijedi.’”[41]

¹⁰Dozove tada mnoštvo pa im reče: “Slušajte i pokušajte razumjeti!

¹¹Ne onečišćuje čovjeka ono što na usta ulazi, nego ono što izlazi iz njih!”

¹²Tada mu priđu učenici. “Znaš li da su se farizeji sablaznili na to što si rekao?” upitaju.

¹³“Svaka biljka koju nije posadio moj nebeski otac iščupat će se skupa s korijenom.

¹⁴Pustite ih! To su slijepi vođe slijepaca! A kad slijepac vodi slijepca, obojica završe u jarku.”

¹⁵Petar ga zamoli: “Protumači nam tu prispodobu!”

¹⁶“Zar još ne razumijete?” reče Isus.

¹⁷“Ne shvaćate li: sve što uđe na usta ode u trbuh i izbacuje se u zahod.

¹⁸Ali zle riječi[42] izlaze iz srca i onečišćuju čovjeka.

¹⁹Jer iz srca izviru zle misli, ubojstva, preljubi, blud, krađe, klevete, laži i kletve.

²⁰To onečišćuje čovjeka! Neće čovjek biti nečist pred Bogom ako jede a da prije toga nije obavio obredno pranje ruku.”

²¹Isus zatim ode iz Galileje na sjever, u tirski i sidonski kraj.

²²Neka žena, Kanaanka, koja je ondje živjela, dođe k njemu i poviče: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kćerka mi je teško opsjednuta!”

²³Ali Isus joj ne odgovori ni riječi. Nato dođu učenici i zamole ga: “Reci joj da ode jer viče za nama!”

²⁴On reče: “Poslan sam da pomognem Židovima, izgubljenim ovcama Izraela.”

²⁵Ali ona priđe, ničice mu se pokloni i reče: “Gospodine, pomozi mi!”

²⁶“Nije pravo oduzeti kruh djeci i baciti ga psima”, reče joj.

²⁷“Nije, Gospodine”, odgovori ona. “Ali i psi pojedu ostatke koji padnu s gospodarova stola!”

²⁸“Velika je tvoja vjera, ženo!” reče joj Isus. “Neka ti bude što želiš!” I njezina kćerka odmah ozdravi.

²⁹Isus ode odande do Galilejskog jezera, popne se na goru i sjedne.

³⁰K njemu nagrne silno mnoštvo vodeći sa sobom hrome, kljaste, slijepe, nijeme i druge bolesnike te mu ih polože do nogu, a on ih iscijeli.

³¹Zadivljeno time što nijemi govore, kljasti ozdravljaju, hromi hodaju a slijepi vide, mnoštvo je slavilo Izraelova Boga.

³²Isus pozove učenike i reče im: “Žao mi je ljudi. Već su tri dana sa mnom, a nemaju što jesti. Neću ih otpustiti gladne jer će putem klonuti.”

³³Učenici odgovore: “Odakle da u pustinji nabavimo dovoljno hrane za toliko mnoštvo?”

³⁴“Koliko hrane imate?” upita Isus. “Sedam kruhova i nekoliko ribica”, rekoše.

³⁵Isus zapovjedi mnoštvu da posjeda na zemlju

³⁶te uzme sedam kruhova i ribe, zahvali Bogu, razlomi ih i dade učenicima. Oni ih razdijele mnoštvu.

³⁷Svi su se do sita najeli i još su ostacima napunili sedam košara.

³⁸A blagovalo je četiri tisuće muškaraca te žene i djeca koji su bili s njima.

³⁹Isus otpusti narod, uđe u lađu i ode u magadanski kraj.