Read Knjiga O Kristu Matej 22 Bible Online

Matej 22 - Knjiga O Kristu bible

Matej 22

¹Isus im opet počne govoriti u prispodobama.

²“S nebeskim je kraljevstvom kao kad neki kralj pripravi svadbu svojemu sinu.

³Pošalje sluge da pozovu uzvanike na svadbu, ali oni odbiju poziv.

⁴Pošalje druge sluge i reče: ‘Recite uzvanicima: Pripremio sam vam gozbu. Ispekli smo najslasnije meso. Sve je spremno. Dođite na svadbu!’

⁵Ali oni nisu marili te odu svaki za svojim poslom—jedni na svoju njivu, drugi u trgovinu.

⁶Ostali uhvate sluge, premlate ih i ubiju.

⁷Nato se kralj razgnjevi, pošalje vojsku i smakne ubojice te im zapali grad.

⁸A slugama reče: ‘Svadbena je gozba, eto, spremna, ali uzvanici je nisu bili dostojni.

⁹Idite zato na putove i raskrižja i pozovite na svadbu koga god nađete!’

¹⁰Sluge iziđu na putove i dovedu sve koje su mogli naći: i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostima.

¹¹Ali kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji nije bio odjeven u prikladnu odjeću za svadbu.

¹²‘Prijatelju,’ upita ga, ‘kako si ušao ovamo bez svadbenog ruha?’ Čovjek je samo šutio.

¹³Tada kralj zapovjedi poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i izbacite ga u tamu gdje će biti plač i škrgut zuba.

¹⁴Jer mnogi su pozvani, ali je malo izabranih.’”

¹⁵Tada se farizeji sastanu zaradi dogovora kako da Isusa uhvate u riječi.

¹⁶Odluče mu poslati neke svoje učenike skupa s herodovcima da ga upitaju: “Učitelju, znamo da govoriš istinu i da si nepristran jer ne gledaš tko je tko, nego prema istini poučavaš putu Božjemu.

¹⁷Reci nam je li dopušteno plaćati porez caru ili nije.”

¹⁸Isus prozre njihovu opakost pa reče: “Zašto me kušate, licemjeri?

¹⁹Pokažite mi kovani novac[72] pa ću vam reći.” Donesu mu novčić,

²⁰a on upita: “Čiji su ovo lik i natpis na kovanici?”

²¹“Carevi”, odgovore. “Onda dajte caru carevo, ali Bogu valja dati Božje”, reče im.

²²Kad su to čuli, zadive se pa ga ostave i odu.

²³Toga dana dođu k njemu saduceji, koji tvrde da nema uskrsnuća, i upitaju ga:

²⁴“Gospodine, Mojsije nam je dao zakon prema kojemu, umre li oženjen muškarac bez djece, njegov brat mora oženiti njegovom udovicom kako bi ona rodila sina koji će naslijediti posjed umrloga i nositi njegovo ime.[73]

²⁵Bila su tako u nas sedmorica braće. Prvi od njih se oženio i umro a da nije imao djece, pa je njegova udovica postala ženom drugoga brata.

²⁶Drugi i treći također su umrli, i tako sva sedmorica.

²⁷Na posljetku umre i žena.

²⁸Čija će onda ona biti žena o uskrsnuću kad je bila udana za svu sedmoricu?”

²⁹Isus im odgovori: “U zabludi ste jer ne razumijete Sveto pismo ni Božju silu!

³⁰Jer o uskrsnuću se neće ni ženiti ni udavati, već će biti kao anđeli na nebu.

³¹A glede uskrsnuća, niste li u Pismu pročitali da je Bog rekao:

³²‘Ja sam Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev’ dugo nakon što su oni poumirali?[74] A Bog nije Bog mrtvih, već Bog živih!”

³³Kad je mnoštvo to čulo, ostalo je zadivljeno njegovim učenjem.

³⁴Kad su farizeji čuli kako je Isus ušutkao saduceje, pođu skupa k njemu

³⁵te ga jedan od njih, zakonoznanac, upita da ga iskuša:

³⁶“Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu?”

³⁷“‘Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom!’[75]

³⁸To je prva i najveća zapovijed.

³⁹Druga, jednako važna, glasi: ‘Ljubi svojega bližnjega kao samoga sebe!’[76]

⁴⁰Sve druge zapovijedi i svi zahtjevi proroka proizlaze iz tih dviju zapovijedi.”[77]

⁴¹Kad su se okupili farizeji, Isus ih upita:

⁴²“Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?” “Davidov”, odgovore.

⁴³On ih upita: “A zašto ga onda David, nadahnut Svetim Duhom, naziva Gospodinom kad kaže:

⁴⁴‘Gospodin je rekao mojem Gospodinu: Sjedni mi s desne strane dok ti ne bacim pod noge tvoje neprijatelje’?[78]

⁴⁵Dakle, ako ga sâm David je nazvao Gospodinom, kako bi mu onda mogao biti sin?”

⁴⁶Nitko mu nije znao odgovoriti ni riječi. Od toga dana nitko ga se više nije usudio išta pitati.