Read Knjiga O Kristu Marko 10 Bible Online

Marko 10 - Knjiga O Kristu bible

Marko 10

¹Isus ode iz Kafarnauma južnije, u judejski kraj te istočno od rijeke Jordana. I opet nagrne k njemu mnoštvo naroda te ih je po svojemu običaju poučavao.

²Priđu mu neki farizeji pa ga upitaju pokušavajući ga zaskočiti: “Smije li se muž razvesti od žene?”

³“Što vam je o tome zapovjedio Mojsije?” upita ih Isus.

⁴“On je to dopustio”, odgovore mu. “Rekao je da muž mora ženi samo napisati otpusnicu i može ju otpustiti.”

⁵“Mojsije vam je napisao ovu zapovijed zbog vaših tvrdih srca!

⁶Jer Bog ih je još na početku stvorenja stvorio ‘muškim i ženskim’[16].

⁷‘Čovjek će ostaviti oca i majku da bi se sjedinio sa svojom ženom,

⁸i njih će dvoje biti jedno tijelo.’[17] Njih dvoje, prema tome, nisu više dva, nego jedno.

⁹Neka dakle nijedan čovjek ne rastavlja one koje je Bog sjedinio!”

¹⁰Kad su bili u kući, učenici ga ponovno o tomu upitaju.

¹¹On im reče: “Tko god se razvede od svoje žene da bi se oženio drugom, čini preljub prema prvoj ženi.

¹²Rastavi li se žena od muža i preuda, ona također čini preljub.”

¹³Isusu su dovodili djecu da ih dotakne i blagoslovi. Učenici su im to priječili.

¹⁴Kad je Isus to vidio, razljutio se te im reče: “Pustite dječicu k meni i ne tjerajte ih jer takvima pripada Božje kraljevstvo!

¹⁵Zaista vam kažem, tko kraljevstvo Božje ne prihvati poput te dječice, nikada neće u njega ući!”

¹⁶Tada izgrli djecu i blagoslovi ih polažući na njih ruke.

¹⁷Dok se spremao na put, pritrči mu neki čovjek, klekne pred njega i upita ga: “Dobri učitelju, što moram učiniti da dobijem vječni život?”

¹⁸“Zašto me zoveš dobrim?”[18] upita ga Isus. “Dobar je samo Bog.

¹⁹A zapovijedi znaš: ‘Ne ubij’, ‘Ne čini preljub’, ‘Ne ukradi’, ‘Ne svjedoči lažno’, ‘Ne varaj’, ‘Poštuj oca i majku!’”

²⁰“Gospodine, sve te zapovijedi držim još od mladosti”, odgovori čovjek.

²¹Isus ga promotri i zavoli ga. “Još ti jedno nedostaje”, reče mu, “idi i prodaj sve što imaš, a novac razdijeli siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i slijedi me!”

²²Čovjek se na te riječi snuždi i žalosno ode jer je imao veliki imetak.

²³Isus pogleda uokolo i reče učenicima: “Kako je teško bogatašima ući u kraljevstvo Božje!”

²⁴Oni se na to silno iznenade. Isus nastavi: “Djeco draga, kako je teško ući u kraljevstvo Božje!

²⁵Lakše bi devi bilo provući se kroz iglenu ušicu nego bogatašu ući u Božje kraljevstvo!”

²⁶Učenici se zaprepaste. “Pa tko se onda uopće može spasiti?” pitali su.

²⁷Isus ih pozorno pogleda pa reče: “Ljudima je to potpuno nemoguće, ali ne i Bogu. Jer Bogu je sve moguće!”

²⁸Petar mu reče: “Evo, mi smo sve ostavili da te slijedimo.”

²⁹Isus odgovori: “Zaista vam kažem, nema takvoga tko se radi mene i radi Radosne vijesti odrekao kuće, braće, sestara, majke, oca, djece ili imanja,

³⁰a da uz progonstvo neće već u ovome svijetu dobiti natrag stostruko: kuće, braću, sestre, majku, oca, djecu i imanja, a u budućemu svijetu i vječni život.

³¹Ali mnogi koji su sada prvi tada će biti na zadnjemu mjestu, a mnogi koje ovdje smatraju zadnjima ondje će biti najveći.”

³²Uspinjali su se prema Jeruzalemu. Isus je išao pred zaprepaštenim učenicima. Ljudi koji su ga slijedili bili su prestrašeni. Isus povede Dvanaestoricu na stranu i počne im još jedanput govoriti o onomu što mu se imalo dogoditi:

³³“Evo, ulazimo u Jeruzalem. Tamo će Sina Čovječjega predati svećeničkim glavarima i pismoznancima, koji će ga osuditi na smrt i predati Rimljanima.[19]

³⁴Rugat će mu se, popljuvati ga, bičevati i ubiti. Ali on će nakon tri dana uskrsnuti.”

³⁵Zatim mu priđu Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, i mu rekoše: “Učitelju, htjeli bismo da nam nešto učiniš.”

³⁶“A što?” upita ih Isus.

³⁷“Dopusti nam, kad uđeš u svoju slavu, da sjedimo na počasnim mjestima do tebe, jedan s desne, a drugi s lijeve strane.”

³⁸Isus odgovori: “Ne znate što tražite. Možete li vi ispiti gorku čašu iz koje ću ja piti? Ili se krstiti krštenjem trpljenja kojim se ja moram krstiti?”

³⁹“Možemo!” odgovore oni. A on reče: “Zaista ćete piti iz moje čaše i krstit ćete se mojim krštenjem,

⁴⁰ali nije na meni da odredim tko će sjediti zdesna ili slijeva do mene. Ta mjesta pripadaju onima za koje su određena.”

⁴¹Kad su to čula ostala desetorica učenika, naljute se na Jakova i Ivana.

⁴²Zato ih Isus dozove k sebi i reče: “Vi znate da oni koji se smatraju vladarima svijeta okrutno postupaju s narodom i da moćnici nad njim vladaju stegom.

⁴³Ali nije tako među vama! Naprotiv, tko želi biti najveći među vama, neka vam bude sluga.

⁴⁴Tko želi biti najveći od svih, neka svima bude robom.

⁴⁵Jer ni Sin Čovječji nije došao da mu služe, već da on služi drugima i dade svoj život kao otkupninu za mnoge.”

⁴⁶Stigli su tako u Jerihon. Kad je Isus izlazio iz Jerihona u pratnji učenika i velikog mnoštva, pokraj puta sjedio je slijepi prosjak Bartimej, Timejev sin.

⁴⁷Kad je čuo da je stigao Isus iz Nazareta, počeo je vikati: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!”

⁴⁸Mnogi su ga korili i opominjali ga da ušuti, ali on počne još jače vikati: “Sine Davidov, smiluj mi se!”

⁴⁹Kad Isus to začuje, zaustavi se i reče: “Recite mu da priđe.” Oni pozovu slijepca. “Samo hrabro!” kazaše mu. “Hajde, zove te!”

⁵⁰Bartimej zbaci sa sebe ogrtač, skoči i pritrči Isusu.

⁵¹“Što želiš da ti učinim?” upita ga Isus. “Da progledam, Gospodine!,” zamoli slijepac.

⁵²“Hajde!”, odgovori mu Isus. “Tvoja te je vjera iscijelila!” Slijepac smjesta progleda i krene cestom za Isusom.