Read Knjiga O Kristu Marko 12 Bible Online

Marko 12 - Knjiga O Kristu bible

Marko 12

¹Tada im počne govoriti u prispodobama: “Neki čovjek posadi vinograd i ogradi ga, iskopa tijesak za grožđe i izgradi kulu. Zatim ga iznajmi vinogradarima i otputuje.

²Kad dođe vrijeme berbe, pošalje slugu da ubere njegov dio uroda.

³Ali vinogradari ga dograbe, pretuku i pošalju natrag praznih ruku.

⁴Vlasnik vinograda im zatim pošalje drugog slugu. Zakupci mu razbiju glavu i osramote ga.

⁵Trećega kojeg im je poslao ubiju. Poslao im je i mnoge druge, ali oni ih sve premlate ili ubiju.

⁶Preostao mu je samo još jedan: njegov ljubljeni sin. Pošalje napokon i njega misleći: ‘Prema mojem sinu sigurno će se odnositi s poštovanjem.’

⁷Ali kad vinogradari opaze da dolazi, rekoše: ‘Ovaj će naslijediti imanje. Ubijmo ga pa ćemo se domognuti imanja umjesto njega!’

⁸Pa ga pograbe, ubiju i izbace tijelo iz vinograda.

⁹Što mislite da će učiniti vlasnik kad čuje što se dogodilo? Doći će i pobiti te vinogradare, a vinograd dati u najam drugima.

¹⁰Ne sjećate li se ulomka iz Svetog pisma: ‘Kamen koji su graditelji odbacili postane ugaonim kamenom.

¹¹To je Gospodnje djelo, čudesno u našim očima.’?”[28]

¹²Židovski su ga vođe već tada htjeli uhvatiti jer su dobro znali da se ta prispodoba odnosi na njih, ali bojali su se mnoštva. Zato odu i ostave ga.

¹³Vjerski mu vođe pošalju neke farizeje i Herodove sljedbenike da ga uhvate u riječi.

¹⁴Oni dođu i rekoše mu: “Učitelju, znamo da govoriš istinu i da si nepristran jer ne gledaš tko je tko, nego prema istini poučavaš putu Božjemu. Reci nam je li dopušteno plaćati porez caru ili nije.”

¹⁵Isus prozre njihovo licemjerje pa reče: “Zašto me kušate? Pokažite mi kovani novac[29] pa ću vam reći.”

¹⁶Donesu mu novčić, a on upita: “Čiji su ovo lik i natpis na kovanici?” “Carevi”, odgovore.

¹⁷“Onda dajte caru carevo, ali Bogu valja dati Božje”, reče im. Bili su zadivljeni.

¹⁸Tada dođu k njemu saduceji, koji tvrde da nema uskrsnuća, i upitaju ga:

¹⁹“Gospodine, Mojsije nam je dao zakon prema kojemu, umre li oženjen muškarac bez djece, njegov se brat mora oženiti njegovom udovicom kako bi ona rodila sina koji će naslijediti posjed umrloga i nositi njegovo ime.[30]

²⁰Bilo je sedmero braće. Prvi se brat oženi i umre a da nije imao sina.

²¹Drugi se brat oženi njegovom udovicom, ali također umre a da nije ostavio sina. S trećim se dogodi isto.

²²Tako nijedan od sedmorice ne ostavi potomstva. Na posljetku umre i žena.

²³Čija će onda ona biti žena o uskrsnuću kad je bila udana za svu sedmoricu?”

²⁴Isus im odgovori: “Niste li vi u zabludi zato što ne razumijete Sveto pismo ni Božju silu?

²⁵Jer kad ljudi uskrsnu od mrtvih, neće se ženiti ni udavati, već će biti kao anđeli na nebu.

²⁶A glede uskrsnuća, niste li u Knjizi Izlaska, ondje gdje piše kako je Mojsije ugledao gorući grm, pročitali da mu je Bog rekao: ‘Ja sam Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev’[31] dugo nakon što su oni poumirali?

²⁷A Bog nije Bog mrtvih, već Bog živih! Vi ste, prema tome, u velikoj zabludi!”

²⁸Neki pismoznanac koji je ondje stajao shvatio je, slušajući raspravu, da je Isus dobro odgovorio pa ga upita: “Koja je najvažnija od svih zapovijedi?”

²⁹Isus odgovori: “Najvažnija glasi: ‘Čuj, o Izraele! Naš Gospodin Bog jest jedini Bog.

³⁰Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom!’[32]

³¹Druga glasi: ‘Ljubi svojega bližnjega kao samoga sebe!’[33] Nema zapovijedi koja bi bila veća od tih dviju.”

³²Pismoznanac odgovori: “Učitelju, pravo si rekao da je Bog jedini i da nema drugih osim njega.

³³Voljeti ga svim srcem, svim razumom i svom snagom, a bližnjega voljeti kao samoga sebe vrijedi više nego sve paljenice i ostale žrtve.”

³⁴Videći da pametno govori, Isus mu reče: “Nisi daleko od Božjeg kraljevstva.” I nitko ga se više nije usudio išta pitati.

³⁵Poučavajući u Hramu, Isus upita: “Kako pismoznanci mogu tvrditi da je Mesija Davidov sin?

³⁶Pa sâm je David, nadahnut Svetim Duhom, rekao: ‘Gospodin je rekao mojem Gospodinu: Sjedni mi s desne strane dok ti ne bacim pod noge tvoje neprijatelje.’[34]

³⁷Sâm ga je David nazvao svojim Gospodinom. Kako bi mu onda mogao biti sin?” Mnoštvo ga je oduševljeno slušalo.

³⁸Poučavajući ih dalje, reče: “Čuvajte se pismoznanaca! Vole se šetati u dugim haljinama i da ih ljudi pozdravljaju na trgovima.

³⁹U sinagogama vole sjediti na počasnim mjestima, a na gozbama na pročelju stola.

⁴⁰Besramno troše udovička dobra, a prikrivaju se dugačkim molitvama u javnosti. Oni će biti strože kažnjeni.”

⁴¹Zatim ode sjesti do kutije za milodare te je promatrao mnoštvo kako ubacuje bakreni novac. Mnogi su bogataši ubacivali velike iznose.

⁴²Dođe i neka siromašna udovica te ubaci samo dva novčića.[35]

⁴³Isus dozove učenike i reče im: “Zaista vam kažem, ta je siromašna udovica ubacila više nego svi ostali skupa!

⁴⁴Jer svi su oni dali od svojeg viška, a ona je, tako siromašna, dala sve što je imala.”