Read Knjiga O Kristu Marko 4 Bible Online

Marko 4 - Knjiga O Kristu bible

Marko 4

¹Isus opet počne poučavati na obali jezera. K njemu nagrne toliko ljudi da je ušao u lađicu na jezeru, sjeo u nju i odande propovijedao, a sve je mnoštvo ostalo na obali.

²Zatim stane poučavati ljude brojnim prispodobama. Evo jedne od njih:

³“Slušajte! Neki je ratar sijao sjeme.

⁴Dok ga je sijao po polju, nešto sjemena padne na stazu. Dođu ptice i pozobaju ga.

⁵Dio sjemena padne na kamenito tlo gdje je zemlja bila plitka, pa odmah nikne.

⁶Ali kad je granulo sunce, izgori i osuši se jer nije imalo duboka korijena.

⁷Dio sjemena padne u trnje pa ono poraste i uguši ga, tako da nije donijelo roda.

⁸Dio ga, napokon, padne na dobru zemlju i donese trideseterostruk, šezdeseterostruk, a neka čak i stostruk urod.

⁹Slušajte, kad već imate uši!”

¹⁰Kad je Isus poslije ostao sam s Dvanaestoricom i s drugima koji su ga slijedili, upitaju ga o značenju te prispodobe.

¹¹On im odgovori: “Vama je dopušteno razumjeti tajnu o Božjemu kraljevstvu. A ostalima, koji su vani, govorim u prispodobama.

¹²Kao što piše u Svetome pismu: ‘Gledat će moja djela, ali neće dokučiti njihova značenja; slušat će moje riječi, ali ih neće razumjeti. Neće se odvratiti od svojih grijeha niti će im biti oprošteno.’[5]

¹³Ali ako ne možete razumjeti tu jednostavnu priču, kako ćete uopće razumjeti prispodobe?

¹⁴Sijač o kojemu sam govorio svatko je onaj tko u ljudska srca sije Božju riječ.

¹⁵Sjeme na tvrdu tlu jesu oni koji čuju Riječ, ali odmah dođe Sotona i odnese tu Riječ u njih posijanu.

¹⁶Kamenito tlo su oni koji čuju Riječ i odmah ju radosno prihvate,

¹⁷ali nemaju korijena i nestalni su. Čim ih zbog Riječi snađe nevolja ili progonstvo, odmah podlegnu.

¹⁸Trnovito tlo srca su ljudi koji čuju Riječ i prihvate ju,

¹⁹ali tjeskobne brige ovoga svijeta, varavo bogatstvo i požuda za svime ostalime uguše sjeme i ono ostane bez roda.

²⁰Dobro tlo je srce čovjeka koji čuje Riječ, razumije ju i donosi rod—trideseterostruko, šezdeseterostruko ili čak stostruko veći od posijanoga.”

²¹Zatim ih upita: “Kada upalite svjetiljku, stavljate li ju pod košaru ili pod postelju da prigušite svjetlost? Nipošto! Stavljate ju na svijećnjak.

²²Sve ono što je sada skriveno i što je u potaji učinjeno, jednom će izići na vidjelo.

²³Slušajte, kad već imate uši!

²⁴I nastojte svakako pozorno slušati! Kad budete tako činili, bolje ćete razumjeti što vam govorim.

²⁵Onima koji žive po Božjoj mudrosti”, reče im, “Bog će dati još više mudrosti. A oni koji ne postupaju prema njegovoj mudrosti, izgubit će ubrzo i ono malo od nje što imaju.”

²⁶Isus nastavi: “Božje je kraljevstvo poput ovoga: ratar baci sjeme na zemlju,

²⁷a zatim ode dalje za svojim poslom. Lijegao je noću i ustajao danju, a sjeme je niknulo i izraslo a da on to nije ni znao.

²⁸Zemlja sama od sebe donese rod: najprije izraste stabljika, zatim klas, pa se popuni zrelim zrnima.

²⁹Čim zrno sazre, dođe ratar i požanje ga srpom.”

³⁰Isus upita: “Kako da vam još opišem Božje kraljevstvo? S čime da ga usporedim?

³¹Ono je poput sitna gorušičina zrna, najmanjega od svakog sjemena koje se sije u zemlju.

³²Ali kad se posije, izraste veće od svake biljke u povrtnjaku, s velikim granama u kojih se sjenu mogu skloniti ptice nebeske.”

³³Isus je govorio takve prispodobe da pouči narod Riječi onoliko koliko su mogli shvatiti.

³⁴Javno je poučavao samo u prispodobama, a nasamo je svojim učenicima sve tumačio.

³⁵Kad se spustila večer, Isus reče učenicima: “Prijeđimo na drugu stranu jezera.”

³⁶Oni otpustiše narod i povezoše ga u lađici iz koje je propovijedao. Za njima se otisnu i druge lađice.

³⁷Odjednom se podiže silna oluja. Visoki valovi počnu se prelijevati u lađicu tako da se gotovo posve napunila vodom.

³⁸Isus je spavao na krmi s glavom na jastuku. U panici su ga probudili vičući: “Učitelju! Zar ti uopće ne mariš što ćemo izginuti?”

³⁹Isus se probudi, zaprijeti vjetru te reče moru: “Utišaj se! Umukni!” Vjetar prestane i nastane velika tišina.

⁴⁰On upita učenike: “Što ste se toliko prestrašili? Zar još nemate vjere?”

⁴¹Oni su bili silno prestrašeni. Pitali su jedan drugoga: “Pa tko je on da mu se i vjetar i more pokoravaju?”