Read Knjiga O Kristu Marko 6 Bible Online

Marko 6 - Knjiga O Kristu bible

Marko 6

¹Isus ode odande i vrati se s učenicima u svoj zavičaj, u Nazaret.

²Sljedeće subote ode u sinagogu i počne poučavati. Mnogi ljudi su se divili i govorili: “Odakle mu ta mudrost i sila kojom čini takva čudesa?

³Nije li on drvodjelja, Marijin sin, Jakovljev, Josijin, Judin i Šimunov brat? Nisu li mu sestre tu među nama?” I sablaznili su se zbog njega.

⁴Isus im reče: “Proroku ne iskazuju čast jedino u njegovu zavičaju, među rodbinom i u njegovu domu.”

⁵Zbog njihove nevjere nije mogao ondje učiniti nikakva čuda, samo je iscijelio nekoliko bolesnika položivši na njih ruke.

⁶Čudio se njihovoj nevjeri. Išao je po selima i poučavao.

⁷Pozvao je sebi Dvanaestoricu te ih počeo slati po dvojicu dajući im vlast da izgone nečiste duhove.

⁸Zapovjedio im je da na put ne ponesu ništa osim štapa—ni kruha, ni torbu, ni bakrena novca koji se običavao nositi u pojasu.

⁹Reče im da obuju sandale, ali da ne ponesu ni ogrtača.

¹⁰Kazao je: “Kad boravite u nekome mjestu, stanujte u jednoj kući i ne mijenjajte smještaj.

¹¹Ako vas u nekome mjestu ne prihvate ili ne poslušaju, stresite i prašinu s nogu kad odlazite. To će biti znak da ste ga prepustili njegovoj sudbini.”

¹²Tako su učenici otišli i propovijedali o pokajanju.

¹³Mnoge su zloduhe istjerali i mnogo bolesnika pomazali uljem i iscijelili.

¹⁴Ubrzo je i kralj Herod Antipa čuo za Isusa jer se o njemu posvuda govorilo. Neki su govorili: “To je od mrtvih uskrsnuo Ivan Krstitelj pa sad u njemu djeluju čudesne sile.”

¹⁵Drugi su pak govorili da je Isus starodrevni prorok Ilija. Treći su tvrdili da je on novi prorok poput onih iz prošlosti.

¹⁶Herod na to reče: “To je Ivan komu sam dao odrubiti glavu. Uskrsnuo je!”

¹⁷Herod je, naime, zapovjedio da Ivana okuju u lance i bace u tamnicu zbog Herodijade, žene Herodova brata Filipa.

¹⁸Herod ju je uzeo za ženu, a Ivan ga je opominjao: “Nije se dopušteno ženiti ženom vlastitog brata!”

¹⁹Herodijada je zato zamrzila Ivana i htjela ga je ubiti, ali to nije mogla učiniti

²⁰jer je Herod poštivao Ivana. Znao je da je svet i dobar čovjek i zato ga je štitio. Iako bi se uvijek uznemirio kad bi razgovarao s Ivanom, Herod ga je rado slušao.

²¹Na posljetku se Herodijadi pružila prigoda. Herodu je bio rođendan te je priredio gozbu za svoje dvorane, visoke časnike i najuglednije građane Galileje.

²²Herodijadina kći plesala za Heroda i njegove uzvanike i svima se svidjela. “Traži od mene što ti drago,” reče kralj djevojci,

²³“pa bila to i polovica mojega kraljevstva, i dat ću ti što zatražiš!”

²⁴Djevojka iziđe i upita majku: “Što da tražim?” A ona odgovori: “Traži glavu Ivana Krstitelja!”

²⁵Djevojka požuri natrag kralju te mu reče: “Zapovjedi da mi na pladnju donesu glavu Ivana Krstitelja, i to odmah!”

²⁶Kralj se ražalosti, ali zbog toga što se zakleo i zbog uzvanika ne htjede ju odbiti.

²⁷Odmah naredi krvniku da donese Ivanovu glavu. Krvnik ode u tamnicu, odrubi Ivanu glavu

²⁸te je na pladnju dade djevojci, a ona ju odnese majci.

²⁹Kad za to doznaše Ivanovi učenici, dođu uzeti njegovo tijelo da ga polože u grob.

³⁰Apostoli se s putovanja vrate Isusu te ga izvijeste o svemu što su činili i što su poučavali.

³¹Isus im predloži: “Sklonimo se malo u osamu da se odmorimo.” Jer je dolazilo i odlazilo toliko ljudi da nisu imali vremena ni jesti.

³²Otisnu se tako lađom prema mirnijemu mjestu.

³³No mnogi su ih opazili kako odlaze pa su ljudi iz mnogih mjesta potrčali onamo obalom i stigli prije njih.

³⁴Kad je izišao iz lađice, ugleda silan narod pa se sažali nad njima jer su bili kao ovce bez pastira pa ih je dugo poučavao.

³⁵Kad je dan poodmaknuo, pristupe mu njegovi učenici i kazaše: “Pust je ovo kraj a već je i kasno.

³⁶Otpusti ljude da mogu otići na okolna imanja i sela te si kupiti što za jelo!”

³⁷“Vi ih nahranite!” odgovori im Isus. “Čime?” upitaju. “Trebalo bi nam cijelo bogatstvo[8] da se kupi hrana za toliko mnoštvo!”

³⁸“Pogledajte koliko hrane imate”, reče im. Vrate se i kažu da imaju pet kruhova i dvije ribe.

³⁹Isus im zapovjedi da posjedaju u skupine po zelenoj travi.

⁴⁰Posjedali su u skupine od stotinu i od pedeset ljudi.

⁴¹Isus uzme pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo i blagoslovi hranu te razlomi kruhove. Dade ih zatim učenicima da podijele ljudima. Također svima podijeli i one dvije ribe.

⁴²Svi su jeli dok se nisu nasitili

⁴³i još poslije pokupe punih dvanaest košara preostalih ulomaka te ostatak riba.

⁴⁴A nahranilo se pet tisuća muškaraca.

⁴⁵Odmah zatim Isus natjera učenike da uđu u lađu i da preplove na drugu obalu, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.

⁴⁶Pošto se rastao s ljudima, otišao je u goru da se moli.

⁴⁷Bila je noć, učenici su bili u lađi nasred jezera, a on sam na kopnu.

⁴⁸Opazi da jedva veslaju boreći se s nasuprotnim vjetrom te oko tri ure ujutro[9] krene prema njima hodajući po vodi. Htio im je prići,

⁴⁹ali kad ga ugledaju kako hoda po vodi prema njima, vrisnu od straha misleći da je sablast.

⁵⁰Svi su ga vidjeli i prestrašili se. Ali on im odmah reče: “Samo hrabro! Ja sam! Ne bojte se!”

⁵¹Tada su ušli u lađu i vjetar prestane. Učenike je zaprepastilo to što su vidjeli.

⁵²Još nisu shvaćali značenje čuda s umnoženim kruhom jer su im srca bila tvrda i nisu vjerovali.

⁵³Preplove jezero i pristanu u Genezaretu te privežu lađu

⁵⁴i iziđu. Ljudi ga odmah prepoznaju

⁵⁵i rastrče se po cijelomu kraju da razglase vijest o njegovu dolasku te mu počnu donositi bolesnike na nosilima.

⁵⁶I u koji god bi grad, selo ili zaselak ušao, polijegali bi bolesnike na trgove i ulice te ga molili da im dopusti dotaknuti barem skut njegove haljine—i svi koji bi ga dotaknuli ozdravljali su.