Read Knjiga O Kristu Marko 7 Bible Online

Marko 7 - Knjiga O Kristu bible

Marko 7

¹Jednom se okupe oko Isusa neki farizeji i pismoznanci koji su došli iz Jeruzalema

²te opaze da neki od njegovih učenika jedu “nečistim”, neopranim rukama.

³Židovi, a osobito farizeji, nikada ne jedu a da obredno ne operu ruke jer to zahtijeva njihova starodrevna predaja.

⁴Kad dođu doma s tržnice, uvijek se operu prije nego što dotaknu hranu. To je tek jedna od brojnih odredba kojih se drže, kao što je i obred pranja čaša, vrčeva i bakrenog posuđa.

⁵Zato ga vjerski vođe upitaju: “Zašto tvoji učenici ne slijede stare židovske predaje? Jedu nečistim rukama.”

⁶Isus im odgovori: “Licemjeri! Lijepo je o vama prorokovao Izaija kad je rekao: Ovaj me narod štuje samo usnama, ali srce im je daleko od mene.

⁷Uzalud me štuju jer kao moje učenje poučavaju ljudske zapovijedi.[10]

⁸Vi zanemarujete Božje zapovijedi i zamjenjujete ih ljudskim predajama.

⁹Lijepo! Odbacujete Božje zapovijedi zbog svoje predaje!

¹⁰Mojsije vam je, primjerice, dao Božju zapovijed: ‘Poštuj oca i majku!’ i ‘Tko prokune oca ili majku, neka se kazni smrću!’

¹¹Ali vi kažete da je roditeljima opravdano reći: ‘Žao mi je, ne mogu vam pomoći jer sam se Bogu zakleo dati ono što sam mogao dati vama.’

¹²Tako ljudima dopuštate da zanemare roditelje koji su u potrebi

¹³i kršite Božju zapovijed da zaštitite vlastitu predaju. To je tek jedan od brojnih primjera.”

¹⁴Tada Isus pozove mnoštvo i reče im: “Slušajte me svi i nastojte shvatiti!

¹⁵Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, ali onečišćuje ga ono što iz njega izlazi.

¹⁶Slušajte, kad već imate uši!”

¹⁷Zatim ode od mnoštva u kuću, a učenici ga zamole da im objasni prispodobu.

¹⁸“Zar ni vi ne razumijete?” upita ih on. “Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti ono što u njega uđe izvana

¹⁹jer ne ide u srce, već odlazi u trbuh, a zatim se izbacuje u zahod!” Tim je riječima sve vrste hrane proglasio čistima.

²⁰Zatim još reče: “Čovjeka onečišćuje ono što izlazi iz njegove nutrine.

²¹Jer iz nutrine, iz ljudskoga srca, dolaze zle misli, bludnost, krađa, ubojstvo,

²²preljub, pohlepa, zloća, prijevara, razvrat, zavist, kleveta, oholost i glupost.

²³Sva ta zla izlaze iznutra, ona čovjeka prljaju i čine ga nečistim pred Bogom.”

²⁴Nakon toga Isus iz Galileje ode u tirski kraj te uđe u neku kuću ne želeći da itko sazna da je ondje. Ali nije se mogao skriti.

²⁵Odmah mu dođe neka žena koje je djevojčicu opsjeo nečist duh i padne ničice pred njim.

²⁶Bila je ona poganka, rodom Sirofeničanka. Preklinjala ga je da istjera nečistog duha iz njezine kćeri.

²⁷Isus joj reče: “Prije bih trebao pomoći vlastitom rodu—Židovima.[11] Nepravedno je uzeti kruh djeci i baciti ga psima.”

²⁸Ona odgovori: “Istina je, Gospodine, ali čak i psi ispod stola jedu mrvice koje padnu djeci.”

²⁹“Zbog toga što si rekla,” reče joj Isus, “možeš ići. Zli je duh izišao iz tvoje kćeri.”

³⁰Kad je žena stigla doma, našla je djevojčicu kako leži u postelji. Zli duh bijaše izišao.

³¹Iz Tira Isus ode u Sidon, a zatim natrag do Galilejskog jezera, usred područja Dekapolisa.[12]

³²Donesu mu gluhonijemog čovjeka i preklinjahu ga da na njega položi ruke i iscijeli ga.

³³On ga izvede iz mnoštva na mjesto gdje su mogli biti nasamo, stavi prste u njegove uši, a zatim pljune i svojom mu slinom dotakne jezik.

³⁴Pogleda u nebo, uzdahne i zapovjedi: “Otvori se!”

³⁵Sluh mu se odmah vrati, a jezik razriješi tako da je mogao razgovijetno govoriti.

³⁶Isus zabrani ljudima o tome govoriti, ali što im je on više branio, to su više pripovijedali.

³⁷Silno su se divili. Neprekidno su ponavljali: “On čini divne stvari—čak vraća sluh gluhima i čini da nijemi progovore!”