Read Knjiga O Kristu Luka 1 Bible Online

Luka 1 - Knjiga O Kristu bible

Luka 1

¹Mnogi su već pokušali srediti pripovijedanja o događajima koji su se ispunili među nama,

²prema predaji onih koji su od početka bili očevici i sluge Riječi.

³Odlučio sam stoga i ja, vrli Teofile, tebi napisati sve po redu, pošto sam sve od početka pomno ispitao,

⁴da se tako osvjedočiš u pouzdanost učenja koje si primio.

⁵Za vladavine judejskoga kralja Heroda bio je neki svećenik imenom Zaharija iz Abijina reda hramskih službenika. Žena mu je također bila iz Aronova svećeničkog plemena. Zvala se Elizabeta.

⁶Oboje su bili pravedni pred Bogom jer su besprijekorno bili poslušni svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim.

⁷Nisu imali djece jer je Elizabeta bila nerotkinja, a oboje su već bili u poodmakloj dobi.

⁸Jednoga je dana Zaharija služio Bogu u Hramu jer je na dužnosti bio njegov red.

⁹Prema svećeničkome običaju ždrijebom ga zapadne da uđe u Svetište Gospodnje i da prinese kâd.

¹⁰Za vrijeme kađenja sve se mnoštvo naroda vani molilo.

¹¹A Zahariji se ukaže Gospodnji anđeo. Stajao je s desne strane kadionog žrtvenika.

¹²Kad ga ugleda, Zaharija se veoma prestraši.

¹³Ali anđeo mu reče: “Ne boj se, Zaharija! Jer uslišana ti je molitva: tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan.

¹⁴Bit ćeš radostan i veseo, i mnogi će se veseliti njegovu rođenju.

¹⁵Bit će on doista velik u očima Gospodnjim. Neće piti vina ni drugoga opojnog pića. Bit će ispunjen Svetim Duhom još od majčine utrobe.

¹⁶Navest će mnoge Izraelce da se obrate Gospodinu, svojemu Bogu.

¹⁷Ići će pred Gospodinom pun duha i sile kao drevni prorok Ilija. Obratit će srce otaca k sinovima, a nepokorne umove promijeniti tako da prihvate razumnost pravednika. Pripremit će narod za dolazak Gospodnji.”

¹⁸Zaharija reče anđelu: “Po čemu ću znati da će se to dogoditi? Već sam star, a i žena mi je u poodmakloj dobi.”

¹⁹Anđeo mu odgovori: “Ja sam Gabrijel, koji stojim pred samim Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem radosnu vijest.

²⁰A sada ćeš zanijemiti i nećeš moći govoriti do dana kada za to dođe vrijeme i moje se riječi ispune zato što im nisi povjerovao.”

²¹Narod je za to vrijeme čekao Zahariju i čudio se što se on toliko zadržao u Svetištu.

²²Kad je napokon izišao, nije im mogao ništa reći. Oni shvate da je u Svetištu imao viđenje. Pokušao im je govoriti znacima, ali je ostao nijem.

²³Ostao je u Hramu dok nisu istekli dani njegove službe, a zatim se vratio doma.

²⁴Ubrzo zatim njegova žena Elizabeta zanese. Pet mjeseci se krila. Govorila je:

²⁵“Gospodin mi je to učinio! Skinuo je s mene sramotu pred ljudima.”

²⁶Nakon šest mjeseci Bog pošalje anđela Gabrijela u galilejski grad Nazaret

²⁷k djevici Mariji, zaručenoj za čovjeka imenom Josip, iz Davidove loze.

²⁸Gabrijel joj se ukazao i rekao: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!”

²⁹Nato se Marija uznemiri te se počne domišljati što bi taj pozdrav mogao značiti.

³⁰“Ne boj se, Marijo!” reče joj anđeo. “Bog ti je odlučio dati milost.

³¹Zanijet ćeš i roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Isus.

³²On će biti vrlo velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegova pretka Davida.

³³Vladat će domom Jakovljevim zauvijek; njegovu kraljevstvu neće biti kraja.”

³⁴Marija upita anđela: “Ali kako? Ja još nisam upoznala muškarca.”

³⁵Anđeo joj odgovori: “Sveti Duh će sići na tebe i sila Svevišnjega će te zakriliti. Zato će dijete koje rodiš biti sveto i zvat će se Božji Sin.

³⁶Eto, tvoja je sestrična Elizabeta u starosti začela sina. Zvali su ju nerotkinjom, a trudna je već šest mjeseci.

³⁷Jer Bogu nije ništa nemoguće!”

³⁸Marija mu reče: “Evo, Božja sam sluškinja. Neka mi bude kao što si rekao!” Anđeo tada ode.

³⁹Nekoliko dana poslije Marija požuri u gorski predjel Judeje,

⁴⁰k Zahariji. Uđe u kuću i pozdravi Elizabetu.

⁴¹Na Marijin pozdrav Elizabeti poskoči dijete u utrobi, a ona se napuni Svetim Duhom

⁴²te glasno poviče: “Najblagoslovljenija si od svih žena i blagoslovljen je plod tvoje utrobe!

⁴³Kakve li časti da me posjeti majka mojega Gospodina!

⁴⁴Jer onog časa kad je tvoj pozdrav dopro do mojih ušiju, na tvoj je glas čedo u meni poskočilo od radosti!

⁴⁵Blago tebi jer si povjerovala da će se ispuniti što ti je rekao Gospodin!”

⁴⁶Marija tada reče: “Slavi duša moja Gospodina!

⁴⁷Duh se moj raduje u Bogu, mojemu Spasitelju,

⁴⁸jer spomenuo se milostivo svoje neznatne sluškinje! Svi će me naraštaji odsad nazivati blaženom

⁴⁹jer mi je Svesilni, čije je ime sveto, učinio velika djela.

⁵⁰Njegova je milost od naraštaja do naraštaja nad onima koji ga štuju.

⁵¹Moćnom rukom čini silna djela, rastjeruje ohole i umišljene.

⁵²Zbacio je s prijestolja vladare, a uzvisio neznatne.

⁵³Gladne je nasitio dobrima, a bogataše otpustio praznih ruku.

⁵⁴Priskočio je u pomoć svojemu sluzi Izraelu sjećajući se milosti

⁵⁵koju je obećao našim precima: da će Abrahamu i njegovu potomku[1] uvijek biti milostiv.”

⁵⁶Marija je s Elizabetom ostala otprilike tri mjeseca, a zatim se vratila doma.

⁵⁷Elizabeti je došlo vrijeme da rodi te ona rodi sina.

⁵⁸Kad se među njezinim susjedima i rodbinom pročulo da joj je Bog iskazao veliku milost, veselili su se skupa s njom.

⁵⁹Kad je dijete navršilo osam dana, okupe se na obredu obrezanja. Htjeli su dječaka nazvati Zaharijom po ocu,

⁶⁰ali se Elizabeta usprotivi: “Nipošto! Mora se zvati Ivan!”

⁶¹“Pa u cijeloj se tvojoj obitelji nitko tako ne zove!”

⁶²Zato znacima upitaju dječakova oca kako ga želi nazvati.

⁶³On zatraži da mu daju pločicu i napiše: “Zove se Ivan.” Svi se začude,

⁶⁴a Zahariji se odriješi jezik te on smjesta progovori i počne slaviti Boga.

⁶⁵Strah Božji obuzme sve žitelje toga kraja. Po cijelome judejskom gorju prepričavali su se ti događaji.

⁶⁶I tko god bi o njima čuo, razmišljao je o njima i pitao se: “Što će biti od toga djeteta? Zaista je nad njim ruka Gospodnja.”

⁶⁷Tada njegova oca Zahariju ispuni Sveti Duh te on izrekne proročanstvo:

⁶⁸“Slava Gospodinu Bogu Izraelovu jer je pohodio svoj narod i otkupio ga!

⁶⁹Podiže nam silnog Spasitelja iz potomstva svojega sluge Davida,

⁷⁰kao što je od davnine obećao kroz riječi svojih svetih proroka:

⁷¹spasiti nas od neprijatelja i od ruku svih naših mrzitelja.

⁷²Bio je milosrdan našim precima i spomenuo se svojega svetog Saveza,

⁷³zavjeta koji je dao našemu ocu Abrahamu.

⁷⁴Izbavio nas je od neprijatelja da mu možemo služiti bez straha

⁷⁵u svetosti i pravednosti u sve svoje dane.

⁷⁶A ti ćeš se, sine moj, zvati prorokom Svevišnjega jer ćeš ići ispred Gospodina da mu pripraviš put.

⁷⁷Poučit ćeš njegov narod kako da spozna spasenje kroz oproštenje svojih grijeha,

⁷⁸po milosrdnom srcu našega Boga po kojemu će nas pohoditi zora s visine

⁷⁹da donese svjetlo onima koji prebivaju u tmini i u smrtnoj sjeni te da naše korake povede putem mira.”

⁸⁰Dječak je rastao i duhovno jačao. Kad je odrastao, živio je u pustinji sve dok nije započeo javnu službu pred Izraelom.