Read Knjiga O Kristu Luka 10 Bible Online

Luka 10 - Knjiga O Kristu bible

Luka 10

¹Gospodin nakon toga izabere još sedamdesetdvojicu učenika[26] i pošalje ih po dvojicu da idu pred njim u svaki grad i mjesto kamo je kanio ići.

²Govorio im je: “Žetva je velika, ali je radnika malo. Molite zato gospodara žetve da pošalje žeteoce.

³Idite! Šaljem vas, evo, kao janjad među vukove.

⁴Ne nosite sa sobom ni novac, ni torbu, ni obuću. Putem ne gubite vrijeme pozdravljajući ljude i razgovarajući s njima.

⁵Kad uđete u neku kuću, najprije ju blagoslovite: ‘Mir ovoj kući!’

⁶Bude li ondje tko dostojan mira, vaš će mir sići na njega. Ne bude li takvoga, vaš će se mir vratiti vama.

⁷Kad dođete u neku kuću, ne prelazite više iz jedne u drugu. Ostanite na jednomu mjestu te jedite i pijte što vam daju jer radnik zaslužuje plaću.

⁸Kad uđete u neki grad i ondje vas prime, jedite što vam ponude.

⁹Iscjeljujte ondje bolesnike i kazujte im: ‘Približilo vam se Božje kraljevstvo!’

¹⁰Ali kad uđete u neki grad pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice pa recite:

¹¹‘Čak i prašinu iz vašega grada što nam se uhvatila za noge otresamo sa sebe za svjedočanstvo protiv vas. Ali znajte da je Božje kraljevstvo blizu!’

¹²Kažem vam da će i Sodomi na Sudnji dan biti lakše nego tomu mjestu!

¹³Teško tebi, Korozaine! Teško tebi, Betsaido! Jer da su se čudesa koja su se kod vas dogodila zbila u pokvarenima Tiru i Sidonu, oni bi se već odavno obratili te sjedili u kostrijeti i pepelu.

¹⁴Ali Tiru i Sidonu bit će lakše na Sudnji dan nego vama!

¹⁵A ti, Kafarnaume, zar ćeš se do neba uzdignuti? Strovalit ćeš se u pakao.”

¹⁶Zatim reče učenicima: “Tko vas sluša, mene sluša, a tko vas odbaci, mene je odbacio. Tko odbacuje mene, odbacuje Boga koji me je poslao.”

¹⁷Kad su se sedamdesetdvojica učenika vratili, radosno su kazali: “Gospodine, čak nam se i zlodusi pokoravaju u tvoje ime.”

¹⁸“Da,” reče im on, “vidio sam Sotonu kako poput munje pada s neba.

¹⁹Dao sam vam, eto, vlast nad svakom neprijateljskom silom da gazite zmije i štipavce. Ništa vam neće moći nauditi.

²⁰Ali nemojte se radovati tomu što vam se zlodusi pokoravaju. Radujte se što su vaša imena zapisana na nebesima.”

²¹Isusa zatim ispuni radost u Svetome Duhu te reče: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si to skrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tebi se to svidjelo tako učiniti.

²²Moj mi je Otac sve predao. Nitko ne poznaje Sina nego Otac i nitko ne poznaje Oca nego Sin i oni kojima se Sin hoće objaviti.”

²³Okrene se zatim prema učenicima te im nasamo reče: “Blago vama jer vam to oči gledaju.

²⁴Kažem vam, mnogi su proroci i kraljevi željeli vidjeti to što vi gledate, ali nisu vidjeli; željeli su čuti što vi čujete, ali nisu čuli.”

²⁵Jednom neki zakonoznanac ustane i upita Isusa da ga iskuša: “Učitelju, što moram učiniti da dobijem vječni život?”

²⁶“Što piše u Mojsijevu zakonu? Što ondje čitaš?”

²⁷“‘Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom, a svojega bližnjega kao samoga sebe’”[27], odgovori čovjek.

²⁸“Tako je”, reče Isus. “Čini tako pa ćeš živjeti.”

²⁹Ali hoteći se opravdati, on upita Isusa: “A tko mi je bližnji?”

³⁰Isus mu odgovori prispodobom: “Nekog su čovjeka koji je putovao iz Jeruzalema u Jerihon napali razbojnici te ga svukli, pretukli i ostavili polumrtva uz cestu.

³¹Onuda je slučajno prolazio židovski svećenik. Kad ugleda polumrtvog čovjeka, zaobiđe ga i ode.

³²Naiđe zatim i levit, svećenički pomoćnik. Kad ga ugleda, također ga zaobiđe i ode.

³³Zatim dođe i prezreni Samarijanac, koji je onuda putovao. Kad ugleda čovjeka, sažali se nad njim.

³⁴Priđe mu, opere mu rane maslinovim uljem i vinom te ih previje. Podigne ga zatim na magarca i odvede u gostionicu te ga je ondje njegovao.

³⁵Sutradan gostioničaru dade dva srebrnjaka[28] i reče mu: ‘Brini se za njega. Potrošiš li više, platit ću ti na povratku.’

³⁶Što kažeš, koji je od te trojice bio bližnji čovjeku kojega su napali razbojnici?”

³⁷“Onaj koji mu je iskazao milosrđe”, reče čovjek. Isus mu reče: “Idi pa i ti čini tako.”

³⁸Putujući dalje prema Jeruzalemu, Isus i učenici uđu u neko selo. Tu ga neka žena, imenom Marta, primi u svoj dom.

³⁹Njezina je sestra Marija sjedila do Gospodinovih nogu i slušala što govori.

⁴⁰A Marta je bila tako zauzeta pripremanjem i posluživanjem da mu se došla požaliti: “Gospodine, zar ti uopće ne mariš što me je sestra ostavila da sama poslužujem? Reci joj da mi pomogne!”

⁴¹Ali Gospodin joj odgovori: “Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ oko svih tih sitnica.

⁴²A zapravo se vrijedi brinuti samo o jednome. Marija je to shvatila—i neću joj to oduzeti.”