Read Knjiga O Kristu Luka 17 Bible Online

Luka 17 - Knjiga O Kristu bible

Luka 17

¹Isus reče učenicima: “Napast na zlo je neizbježna, ali teško čovjeku kroz kojega dolazi napast.

²Takvome bi bilo bolje da se strovali u more s mlinskim kamenom oko vrata nego da navede na grijeh jednoga od ovih malenih.

³Upozoravam vas! Ako ti brat vjernik zgriješi, ukori ga pa mu oprosti ako se pokaje.

⁴Pa ako se i sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam puta ti kaže: ‘Žao mi je’, oprosti mu!”

⁵“Treba nam više vjere”, kazaše apostoli Gospodinu. “Reci nam kako da je dobijemo.”

⁶“Da imate vjere kao je gorušičino zrno, rekli biste ovoj murvi: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ i poslušala bi vas.

⁷Kad sluga uđe u kuću pošto je orao ili čuvao ovce, neće odmah sjesti i jesti.

⁸Najprije mora pripraviti jelo gospodaru i poslužiti mu večeru pa tek onda može i sam jesti.

⁹Sluzi za to i ne zahvale jer samo radi svoj posao.

¹⁰Tako i vi kad ste poslušni Bogu recite: ‘Nismo vrijedni hvale. Samo smo sluge koji obavljaju svoju dužnost.’”

¹¹Putujući dalje prema Jeruzalemu, Isus je išao granicom između Samarije i Galileje.

¹²Dok je ulazio u neko selo, dođu mu u susret desetorica gubavaca. Zaustave se podalje

¹³i počnu vikati: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!”

¹⁴Kad ih opazi, Isus im reče: “Idite i pokažite se svećenicima!” Oni krenu i putem ozdrave od gube.

¹⁵Videći da je ozdravio, jedan od njih vrati se slaveći Boga na sav glas.

¹⁶Padne ničice na zemlju, Isusu pred noge, zahvaljujući mu. Bio je to neki Samarijanac.

¹⁷Isus upita: “Zar nisu desetorica ozdravila? Gdje su ona devetorica?

¹⁸Zar se nijedan od njih nije vratio da dade slavu Bogu osim ovoga tuđinca?”

¹⁹Čovjeku zatim reče: “Ustani i idi. Tvoja te je vjera spasila.”

²⁰Farizeji upitaju Isusa: “Kada će doći Božje kraljevstvo?” “Ono ne dolazi tako da se može vidjeti.

²¹Neće se moći kazati: ‘Evo ga, ovdje je!’ ili ‘Ondje je!’ Božje kraljevstvo je među vama.”

²²Poslije je opet o tome razgovarao s učenicima. “Dolazi vrijeme kada ćete zaželjeti vidjeti Sina Čovječjega barem na jedan dan, ali nećete moći.

²³Tada će vam govoriti: ‘Eno ga ondje!’ i ‘Evo, ovdje je!’ ali ne idite i nikamo ne jurite tražeći me.

²⁴Jer dolazak Sina Čovječjega u njegov dan vidjet će se poput munje koja sijevne na jednom kraju obzora, a odbljesne na drugome.

²⁵Ali najprije moram mnogo pretrpjeti i ovaj me naraštaj mora odbaciti.

²⁶Za dolaska Sina Čovječjega bit će kao i u Noino doba.

²⁷Ljudi su jeli i pili, ženili se i udavali sve do dana kada je Noa ušao u korablju. A tada je došao potop i sve ih uništio.

²⁸Bit će slično kao i u Lotovo doba: jeli su i pili, kupovali i prodavali, obrađivali zemlju i gradili

²⁹sve do jutra kada je Lot otišao iz Sodome. A tada su s neba zapljuštali oganj i sumpor i sve ih uništili.

³⁰Jednako tako ljudi neće ništa slutiti do dana kad će se pojaviti[46] Sin Čovječji.

³¹Tko se toga dana nađe na krovu,[47] a stvari su mu unutra, neka ne silazi u kuću što uzeti! Tko se zatekne u polju, neka se ne vraća prema gradu!

³²Sjetite se Lotove žene!

³³Tko bude nastojao sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko ga izgubi, sačuvat će ga.

³⁴Kažem vam, od dvoje ljudi koji te noći budu spavali u istoj postelji jedan će se uzeti, a drugi ostaviti.

³⁵Od dviju žena koje budu skupa mljele u mlinu jedna će se uzeti, a druga ostaviti.

³⁶Dvojica će biti u polju; jedan će biti uzet, drugi će ostati.”[48]

³⁷“A gdje to, Gospodine?” upitaju učenici. Isus odgovori poslovicom: “Gdje bude strvine, skupljat će se strvinari.”[49]