Read Knjiga O Kristu Luka 18 Bible Online

Luka 18 - Knjiga O Kristu bible

Luka 18

¹Isus ispriča učenicima prispodobu da ih pouči kako se uvijek treba moliti i nikada odustajati:

²“Bio je u nekome gradu sudac. Niti se bojao Boga niti je mario što misle ljudi.

³A u tomu je gradu bila i neka udovica koja je stalno dolazila k njemu i molila ga: ‘Obrani me od mojega tužitelja!’

⁴Sudac dugo nije mario za to, ali napokon reče: ‘Iako se ne bojim Boga i ne marim za ljude,

⁵obranit ću tu udovicu jer mi stalno dodijava, da me ne dolazi vječno gnjaviti!’

⁶Čujte što govori nepravedni sudac!” reče Gospodin.

⁷“Neće li Bog onda obraniti svoje izabranike koji danonoćno vape k njemu? Hoće li odgađati da im pomogne?

⁸Kažem vam, žurno će im stati u obranu. Ali kad se ja, Sin Čovječji, vratim, hoću li naći vjere na zemlji?”

⁹Ispriča zatim prispodobu nekima koji su bili uvjereni u svoju pravednost, a druge su prezirali:

¹⁰“Dva su se čovjeka došla u Hram pomoliti. Jedan je bio farizej, a drugi grešni ubirač poreza.

¹¹Ponosni se farizej u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljiv, nepravedan, preljubnik ili kao ovaj ubirač poreza.

¹²Dvaput u tjednu postim i dajem desetinu svojeg prihoda.’

¹³A ubirač poreza ostao je daleko i nije se usudio čak ni pogledati u nebo dok je molio. Udarao se u prsa i govorio: ‘Bože, smiluj se meni grešniku!’

¹⁴Kažem vam: on je otišao doma opravdan pred Bogom, a ne farizej! Jer tko sebe uzvisuje, bit će ponižen, a ponizni će biti uzvišeni.”

¹⁵Isusu su dovodili i vrlo malu djecu da ih dotakne i blagoslovi. Kad su to opazili, učenici su im to priječili.

¹⁶Ali Isus ih dozove i reče: “Pustite dječicu k meni i ne tjerajte ih jer takvima pripada Božje kraljevstvo!

¹⁷Zaista vam kažem, tko ne prihvati kraljevstvo Božje poput te dječice, nikada neće u njega ući!”

¹⁸Neki uglednik upita Isusa: “Dobri učitelju, što moram učiniti da dobijem vječni život?”

¹⁹“Zašto me zoveš dobrim?”[50] upita ga Isus. “Dobar je samo Bog.

²⁰A zapovijedi znaš: ‘Ne čini preljub’, ‘Ne ubij’, ‘Ne ukradi’, ‘Ne svjedoči lažno’, ‘Poštuj oca i majku!’”

²¹“Svih tih zapovijedi držim se još od mladosti”, odgovori čovjek.

²²“Još ti jedno nedostaje”, reče mu nato Isus. “Idi i prodaj sve što imaš, a novac razdijeli siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i slijedi me!”

²³Kad je to čuo, čovjek se ražalosti jer je bio vrlo bogat.

²⁴Videći to, Isus reče: “Kako je teško bogatašima ući u kraljevstvo Božje!

²⁵Lakše bi devi bilo provući se kroz iglenu ušicu nego bogatašu ući u Božje kraljevstvo!”

²⁶Koji su to čuli, pitali su: “Pa tko se onda uopće može spasiti?”

²⁷“Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu!”, odgovori im Isus.

²⁸Petar reče: “Evo, mi smo sve svoje ostavili da te slijedimo.”

²⁹“Zaista vam kažem, nema toga tko je ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu zaradi Božjega kraljevstva

³⁰a da neće već na ovome svijetu primiti mnogo više, a u budućemu svijetu i vječni život.”

³¹Isus okupi Dvanaestoricu i reče im: “Evo, ulazimo u Jeruzalem. Ondje će se na Sinu Čovječjemu ispuniti sve što su napisali proroci.

³²Predat će ga poganima,[51] izrugivat će mu se, zlostavljati ga i popljuvati.

³³Izbičevat će ga i ubiti, ali on će treći dan uskrsnuti.”

³⁴Ali oni nisu ništa od toga razumjeli. Značenje tih riječi bilo im skriveno pa nisu mogli razumjeti o čemu govori.

³⁵Kad se Isus približio Jerihonu, pokraj puta sjedio neki slijepac i prosio.

³⁶Čuo je žamor mnoštva koje je prolazilo pa se raspitao što je to.

³⁷“Prolazi Isus Nazarećanin”, kazaše mu.

³⁸On nato poviče: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!”

³⁹Ljudi iz mnoštva koje je išlo pred Isusom ušutkivali su ga, ali on je samo još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”

⁴⁰Kad ga Isus začuje, zaustavi se i zapovjedi da ga dovedu. Kad se približio, upita ga:

⁴¹“Što želiš da ti učinim?” “Da progledam, Gospodine!” zamoli on.

⁴²A Isus mu reče: “Progledaj! Tvoja te je vjera iscijelila.”

⁴³Slijepac smjesta progleda i krene cestom za Isusom slaveći Boga. I sav narod koji je to vidio zahvali Bogu.