Read Knjiga O Kristu Luka 22 Bible Online

Luka 22 - Knjiga O Kristu bible

Luka 22

¹Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova, Pasha.

²Svećenički poglavari i pismoznanci dogovarali su se kako da ubiju Isusa, ali bojali su se da se narod ne pobuni.

³Tada Sotona uđe u Judu Iškariotskoga, jednoga od Dvanaestorice.

⁴On ode i dogovori se sa svećeničkim poglavarima i s vojnim zapovjednicima kako će im izdati Isusa.

⁵Oni se obraduju i obećaju mu dati novca.

⁶Juda pristane. Tako on počne tražiti prigodu da izda Isusa kad mnoštva ne bude u blizini.

⁷Prvog dana Blagdana beskvasnih kruhova, kad je bio običaj žrtvovati pashalno janje,

⁸Isus pošalje Petra i Ivana: “Idite nam pripraviti večeru da skupa blagujemo.”

⁹“Gdje želiš da ju pripravimo?” upitaju.

¹⁰“Čim uđete u grad”, reče im, “srest ćete čovjeka koji nosi vodu u vrču. Pođite za njim. U kući u koju uđe

¹¹potražite domaćina pa mu recite: ‘Učitelj pita u kojoj sobi može blagovati pashalnu večeru sa svojim učenicima.’

¹²On će vam pokazati veliku sobu na katu, posve pripremljenu. Ondje nam pripravite večeru.”

¹³Učenici odu u grad i nađu sve kako im je Isus rekao te ondje pripreme pashalnu večeru.

¹⁴Kad je za to došlo vrijeme, Isus sjedne za stol s apostolima.

¹⁵“Čeznuo sam svom dušom da blagujem s vama ovu pashalnu večeru prije svoje muke.

¹⁶Jer ju, kažem vam, neću više blagovati dok se ona ne ispuni u kraljevstvu Božjemu.”

¹⁷Uzme čašu, zahvali i reče: “Uzmite i razdijelite među sobom.

¹⁸Kažem vam, od sada više neću piti vina[63] dok ne dođe Božje kraljevstvo.”

¹⁹Uzme zatim kruh, zahvalio za njega, razlomi ga i podijeli im govoreći: “Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.”

²⁰Kad su povečerali, uzme čašu i reče: “Ovo je moja krv, krv Novoga saveza, koja se prolijeva za vas.

²¹Ali evo, moj izdajnik sjedi sa mnom za stolom.

²²Ja, Sin Čovječji, moram umrijeti kako je određeno, ali teško onome koji ga izda!”

²³Učenici se nato počnu međusobno pitati tko bi od njih mogao takvo što učiniti.

²⁴Počnu se zatim prepirati oko toga tko bi od njih bio najveći.

²⁵Isus im reče: “Kraljevi ovoga svijeta vladaju svojim narodima i provodeći vlast nad njima nazivaju se dobrotvorima.

²⁶Ali vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najneznatniji, a starješina kao poslužitelj.

²⁷Jer tko je veći, onaj koji sjedi za stolom ili onaj koji ga poslužuje? Onaj za stolom, zar ne? A ja, evo, poslužujem vas.

²⁸Ostali ste mi vjerni u mojim kušnjama.

²⁹Zato vam u baštinu dajem kraljevsku čast što ju je meni predao moj Otac

³⁰da jedete i pijete za mojim stolom u mojemu kraljevstvu te da sjedite na prijestoljima i sudite dvanaest Izraelovih plemena.”

³¹“Šimune, Šimune, Sotona je zatražio da vas može rešetati kao pšenicu.

³²Ali molio sam se za tebe da ti vjera ne malakše. Zato, kad se ponovno obratiš k meni, učvrsti svoju braću!”

³³“Gospodine,” reče mu Petar, “spreman sam s tobom poći i u tamnicu i u smrt!”

³⁴“Kažem ti, Petre,” reče Isus, “prije nego što pijetao zakukuriče, triput ćeš zanijekati da me uopće poznaješ.

³⁵Kad sam vas poslao na put bez novca, bez torbe i sandala, je li vam što nedostajalo?” upita ih Isus. “Nije”, odgovore.

³⁶“Ali sada,” reče, “tko ima novca, neka ga ponese! Torbu također. Tko nema mač, neka proda odjeću i kupi ga za sebe

³⁷jer se, kažem vam, mora ispuniti ono što o meni piše u Svetome pismu: ‘Ubrojen je među zločince.’[64] Sve što su proroci o meni napisali obistinit će se.”

³⁸“Gospodine,” rekoše, “imamo tu dva mača!” “Dovoljno je”, odgovori Isus.

³⁹Zatim ode odande te se, po običaju, zaputi na Maslinsku goru. Učenici pođu s njim.

⁴⁰Kad su stigli, reče im: “Molite se da vas ne svlada kušnja!”

⁴¹Udalji se zatim od njih koliko se može baciti kamen, padne na koljena i pomoli se:

⁴²“Oče, otkloni ovu čašu od mene ako želiš. Ipak, neka bude po tvojoj, a ne po mojoj volji.”

⁴³Tada mu se s neba ukaže anđeo da ga ohrabri.

⁴⁴Sve je žarče molio, u smrtnoj muci, a znoj mu postane poput kaplja krvi što su padale na zemlju.

⁴⁵Napokon ustane, priđe učenicima i nađe ih kako spavaju iscrpljeni od žalosti.

⁴⁶“Zašto spavate?” upita. “Ustanite i molite se da vas ne svlada kušnja!”

⁴⁷Dok je još govorio, stigne svjetina, a pred njom Juda, jedan od Dvanaestorice. Približi se Isusu i poljubi ga.

⁴⁸“Juda, zar poljupcem izdaješ Sina Čovječjega?” reče Isus.

⁴⁹Kad su ostali učenici vidjeli što se zbiva, upitaju: “Gospodine, da ih napadnemo mačem?”

⁵⁰te jedan od njih zamahne na slugu velikog svećenika i odsiječe mu desno uho.

⁵¹Ali Isus reče: “Pustite! Ne opirite se više!” Dotakne zatim sluzi uho i iscijeli ga.

⁵²Zatim reče ljudima koji su pošli na njega, svećeničkim poglavarima, vojnim zapovjednicima i starješinama: “Pošli ste na mene mačevima i toljagama kao na prevratnika!

⁵³Zašto me niste u Hramu uhitili? Svaki sam dan bio ondje. Ali ovo je vaš čas i vlada tama.”

⁵⁴Isusa uhite i odvedu u dom velikog svećenika. Petar ga je izdaleka slijedio.

⁵⁵Usred dvorišta stražari su naložili vatru i grijali se oko nje. Petar sjedne među njih.

⁵⁶Neka sluškinja ugleda ga kako sjedi pokraj vatre, promotri ga i reče: “I ovaj je bio s Isusom!”

⁵⁷Petar zaniječe. “Pa ja ga ni ne poznajem, ženo!”

⁵⁸Nedugo zatim još ga netko opazi i reče: “Ti si jedan od njih!” “Nisam, čovječe!” odgovori Petar.

⁵⁹Nakon otprilike jedne ure, netko opet reče: “Ovaj je zaista bio s njim! Pa Galilejac je!”

⁶⁰“Ne znam o čemu govorite, čovječe!” reče Petar. Istoga časa, dok je još govorio, oglasi se pijetao.

⁶¹Tada se Gospodin okrene i pogleda Petra, a Petar se sjeti kako mu je rekao: “Zaista ti kažem, još ove noći, prije nego što pijetao zakukuriče, triput ćeš me se odreći.”

⁶²Iziđe iz dvorišta i gorko zaplače.

⁶³Čuvari počnu Isusa tući i rugati mu se.

⁶⁴Pokrili su mu oči i zapitkivali: “Proreci tko te je udario!”

⁶⁵I obasipali su ga najrazličitijim uvredama.

⁶⁶U osvit dana okupe se narodni starješine, svećenički poglavari i pismoznanci te izvedu Isusa pred Veliko vijeće.

⁶⁷“Ako si ti Krist, reci nam to!” kazali su mu. “Ako vam kažem, nećete mi vjerovati

⁶⁸a ako vas što upitam, nećete odgovoriti”, reče im Isus.

⁶⁹“Ali odsad će Sin Čovječji sjediti zdesna Svemogućemu Bogu.”[65]

⁷⁰“Ti, znači, tvrdiš da si Božji Sin!” poviču svi. “Sami ste pravo rekli; jesam”, odgovori im.

⁷¹“Što će nam više svjedoci?” kazali su. “Sami smo čuli, iz njegovih usta!”