Read Knjiga O Kristu Luka 6 Bible Online

Luka 6 - Knjiga O Kristu bible

Luka 6

¹Neke su subote, dok je Isus prolazio poljem usjeva, učenici počeli trgati klasje, trti ga rukama i jesti.

²A neki farizeji rekoše: “Zašto činite ono što je subotom zabranjeno? Zakonom je zabranjeno skupljati usjev subotom!”

³Isus im odgovori: “Niste li u Pismu čitali o tomu što je učinio kralj David kad su on i njegovi pratitelji ogladnjeli?

⁴Ušao je u Dom Božji[17] i jeo prineseni kruh[18] koji je dopušteno jesti samo svećenicima te ga je dao jesti i svojim pratiocima.

⁵Ja, Sin Čovječji, gospodar sam subote.”

⁶Druge subote Isus uđe u sinagogu i počne poučavati. Ondje je bio neki čovjek usahnule desne ruke.

⁷Pismoznanci i farizeji budno su pazili hoće li Isus u subotu iscijeliti, da ga mogu optužiti.

⁸Ali Isus je znao za njihovu nakanu pa reče čovjeku usahnule ruke: “Ustani i dođi ovamo na sredinu!” Čovjek ustane i stane ispred svih.

⁹Tada Isus reče farizejima i pismoznancima: “Pitam vas: Je li subotom dopušteno činiti dobro ili zlo, život spasiti ili uništiti?”

¹⁰Pogleda ih sve uokolo pa reče čovjeku: “Ispruži ruku!” On ju ispruži, a ruka mu postane zdrava.

¹¹Isusovi se neprijatelji nato silno razgnjeve te se počnu dogovarati što da poduzmu protiv njega.

¹²Nedugo zatim Isus ode u goru moliti se. Cijelu se noć molio Bogu.

¹³Kad se razdanilo, dozove učenike te od njih izabere dvanaestoricu i imenuje ih apostolima:

¹⁴Šimuna (kojega je prozvao Petrom), Andriju (Šimunova brata), Jakova, Ivana, Filipa, Bartolomeja,

¹⁵Mateja, Tomu, Jakova (Alfejeva sina), Šimuna (zvanoga Revnitelj),

¹⁶Judu (Jakovljeva sina) i Judu Iškariotskoga, koji ga je poslije izdao.

¹⁷Isus s njima siđe s gore i zaustavi se na nekoj visoravni. Mnoštvo njegovih učenika te silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje, Jeruzalema te iz tirskog i sidonskog primorja

¹⁸nagrnulo je da ga sluša i izliječi se od bolesti. Ozdravljali su i ljudi koje su mučili nečisti duhovi.

¹⁹Svi su ga pokušavali dotaknuti jer je iz njega izlazila sila koja je sve iscjeljivala.

²⁰Isus se okrene prema učenicima i reče: “Blago vama, siromasi, jer imate kraljevstvo Božje!

²¹Blago vama koji ste sada gladni, jer ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete, jer ćete se smijati!

²²Blago vama kad vas ljudi zamrze, kad vas izopće i pogrde i prezru vaše ime kao zločinačko zbog Sina Čovječjega!

²³Kad se to dogodi, radujte se u poskakujte! Jer velika vas nagrada čeka na nebu. Tako su i njihovi očevi postupali prema prorocima.”

²⁴“Teško vama, bogataši, jer ste već primili svoju utjehu!

²⁵Teško vama koji ste sada siti, jer ćete gladovati! Teško vama koji se sada smijete, jer ćete tugovati i plakati!

²⁶Teško vama kad vas svi budu hvalili, jer su tako i lažne proroke hvalili njihovi!”

²⁷“Želite li me poslušati, kažem vam: Ljubite svoje neprijatelje! Činite dobro onima koji vas mrze.

²⁸Blagoslivljajte one koji vas proklinju i molite se za one koji vas zlostavljaju.

²⁹Udari li vas tko po obrazu, pružite mu i drugi. Uzima li vam tko ogrtač, dajte mu i košulju.

³⁰Tko god vas što zamoli, dajte mu, a od onoga tko vam otima ne tražite svoje natrag.

³¹Činite drugima ono što biste htjeli da drugi čine vama!

³²Mislite li da zaslužujete nagradu ako volite one koji vas vole? Ta i grešnici tako čine.

³³I ako dobro činite onima koji vama čine dobro, zar ste zaslužili nagradu? To čine i grešnici!

³⁴Ako posuđujete samo onima od kojih se nadate povratu, kakvu ste nagradu zaslužili? I grešnici posuđuju grešnicima da jednako prime natrag.

³⁵Ali vi volite svoje neprijatelje. Činite dobro i posuđujte ne nadajući se ničemu zauzvrat. Tako će vam plaća biti velika i bit ćete djeca Svevišnjega koji je dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima.

³⁶Budite milosrdni kao što je milosrdan vaš Otac.”

³⁷“Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte, da ne budete osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se.

³⁸Dajte, pa ćete i vi dobiti. Vaš će vam se dar vratiti u punoj i prepunoj mjeri, dobro nabijenoj, natresenoj, preobilnoj. Jer kakvom mjerom dajete, takvom će se i vama davati.”

³⁹Zatim im Isus ispriča prispodobe: “Može li slijepac slijepca voditi? Obojica završe u jarku.

⁴⁰Učenik nije veći od svojega učitelja, a tko je potpuno poučen, ravan je svojem učitelju.

⁴¹Što imaš gledati trun u oku svojega brata kad u vlastitome oku ni brvna ne opažaš?

⁴²Kako ti, koji u vlastitome oku ne vidiš ni brvna, možeš reći bratu: ‘Daj da ti izvadim trun iz oka’? Licemjeru! Izvadi najprije brvno iz vlastitog oka, pa ćeš onda dobro vidjeti kako da izvadiš trun iz bratova!”

⁴³“Dobro stablo ne može roditi nevaljalim plodom niti nevaljalo stablo može roditi dobrim plodom.

⁴⁴Svako se stablo po plodu poznaje. Ne beru se s trnja smokve niti s gloga grožđe.

⁴⁵Dobar čovjek iz svojega srca iznosi dobra djela, a zao iz svojega zlog srca zla djela. Jer usta govore ono čega je srce prepuno.”

⁴⁶“Zašto me dakle nazivate Gospodinom, a ne činite što vam zapovijedam?

⁴⁷Reći ću vam kakav je svaki koji dolazi k meni, sluša što govorim i čini tako:

⁴⁸on je poput čovjeka koji gradi kuću te iskopa dubok temelj i izgradi kuću na stijeni. Kad dođe poplava i navale bujice, ona ostane čvrsto stajati jer je dobro izgrađena.

⁴⁹A onaj tko sluša riječi i ne čini tako jest poput čovjeka koji kuću izgradi na tlu, bez temelja. Kad na nju navali bujica, ona se brzo sruši i od nje ostane velika razvalina.”