Read Knjiga O Kristu Luka 7 Bible Online

Luka 7 - Knjiga O Kristu bible

Luka 7

¹Kad je završio s govorom pred ljudima, Isus ode u Kafarnaum.

²Ondje je nekom stotniku bio nasmrt bolestan sluga kojega je veoma cijenio,.

³Kad je stotnik čuo za Isusa, pošalje k njemu židovske starješine s molbom da mu dođe iscijeliti slugu.

⁴Oni usrdno zamole Isusa: “On zaslužuje da mu to učiniš

⁵jer voli naš narod. Čak nam je i sinagogu izgradio.”

⁶Isus tako pođe s njima. Kad su već stigli nadomak kući, stotnik pošalje prijatelje s porukom: “Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš u moju kuću.

⁷Nisam dostojan ni da dođem k tebi, nego samo reci da moj sluga ozdravi i on će ozdraviti!

⁸Jer i ja moram slušati svoje nadređene. A podređenom vojniku kažem: ‘Idi!’ i on ode, te drugome: ‘Dođi!’ i dođe; a sluzi kažem: ‘Učini to!’ i on učini.”

⁹Kad je to čuo, Isus se zadivi. Okrene se mnoštvu koje je išlo za njim te reče: “Kažem vam, takve vjere nisam vidio ni u koga u cijelom Izraelu!”

¹⁰Kad su se stotnikovi prijatelji vratili kući, našli su slugu posve zdrava.

¹¹Nakon toga Isus ode u gradić zvan Nain. Pratili su ga učenici i silno mnoštvo ljudi.

¹²Kad su se približili gradskim vratima, naiđe pogrebna povorka. Pokapali su sina jedinca majke udovice. Majku je pratilo mnogo ljudi iz grada.

¹³Kad ju je Gospodin opazio, sažali se nad njom te joj reče: “Ne plači!”

¹⁴Priđe zatim nosilima i dotakne ih. Nosioci zastanu, a on reče: “Mladiću, tebi govorim, ustani!”

¹⁵Mrtvi mladić ustane i progovori, a Isus ga dade majci.

¹⁶Sve obuzme silan strah te su slavili Boga govoreći: “Velik je prorok ustao među nama. Bog pohodi svoj narod!”

¹⁷I glas o tome Isusovu djelu pronese se svom Judejom i okolicom.

¹⁸Učenici Ivana Krstitelja javili su Ivanu o Isusovim djelima. Ivan pozove dvojicu svojih učenika

¹⁹i pošalje ih Gospodinu da ga upitaju: “Jesi li ti zaista onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?”

²⁰Oni dođu k Isusu. “Ivan Krstitelj poslao nas je da te upitamo: ‘Jesi li ti zaista onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?’”

²¹Upravo tada Isus mnoge iscijeli od bolesti, oslobodi zloduha i mnogim slijepcima vrati vid.

²²Zatim odgovori Ivanovim učenicima: “Idite Ivanu i ispričajte što ste čuli i vidjeli: slijepcima se vraća vid, hromi hodaju, gubavci ozdravljaju, gluhi čuju, mrtvi ustaju i Radosna vijest se propovijeda siromasima.

²³Recite mu i ovo: ‘Blago onome tko se zbog mene ne sablazni!’”

²⁴Kad su Ivanovi glasnici otišli, Isus počne govoriti mnoštvu o Ivanu. “Kad ste izišli u pustinju, što ste išli gledati? Samo trsku kako se povija na vjetru?

²⁵Ili ste išli vidjeti raskošno odjevena čovjeka? Ali takvi žive u kraljevskim palačama.

²⁶Ili ste išli vidjeti proroka? Da, on je i više od proroka.

²⁷Jer Ivan je čovjek o kojemu u Svetome pismu piše: ‘Gledajte, šaljem pred vas svojega glasnika i on će vam pripraviti put.’[19]

²⁸Zaista vam kažem, od svih ljudi koji su ikada rođeni nije bilo većega od Ivana. Pa ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjemu veći je od njega!”

²⁹Sav narod koji ga je slušao, pa čak i pokvareni ubirači poreza, uvide nato Božju pravednost i krste se Ivanovim krštenjem.

³⁰Farizeji i zakonoznanci, naprotiv, ne dopuste da ih Ivan krsti te tako onemoguće Božju nakanu za njih.

³¹“S kime dakle da usporedim ovaj naraštaj? Kome li su slični?

³²On je poput djece koja sjede i igraju se na gradskome trgu, pa jedna drugoj dovikuju: ‘Veselo smo vam zasvirali, ali niste htjeli zaplesati. Onda smo vam zapjevali tužaljke, ali ni plakati niste htjeli.’

³³Jer, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a vi kažete: ‘Ima zloduha.’

³⁴Onda sam došao ja, Sin Čovječji. Jedem i pijem, pa sada kažete: ‘Izjelica je i pijanac, prijatelj je ubiračima poreza i drugim grešnicima!’

³⁵Ali Božja će se mudrost opravdati djelima pred svom svojom djecom.”

³⁶Neki farizej pozove Isusa k sebi na objed te Isus dođe i zauzme mjesto za stolom.

³⁷Uto dođe neka žena koja je bila javna grešnica. Doznala je da je Isus u gradu pa je donijela alabasternu posudu mirisne pomasti.

³⁸Plačući, klekne otraga do njegovih nogu. Suze su joj kapale po njegovim nogama pa ih je otirala svojom kosom. Zatim mu je cjelivala noge i mazala ih mirisnom pomašću.

³⁹Kad je Isusov domaćin farizej to vidio, pomisli: “Kad bi on zaista bio prorok, znao bi kakva je ta žena koja ga dotiče. Pa ona je grešnica!”

⁴⁰“Šimune, imam ti nešto reći”, nato će Isus. “Reci, učitelju”, odgovori Šimun.

⁴¹“Neki je vjerovnik imao dvojicu dužnika. Jedan mu je dugovao petsto, a drugi pedeset srebrnjaka.[20]

⁴²Nisu mu imali odakle vratiti dug, pa ga on obojici oprosti. Što misliš, tko će ga od njih dvojice zato više voljeti?”

⁴³“Vjerojatno onaj kojemu je više oprostio”, odgovori Šimun. “Dobro si zaključio”, reče mu Isus.

⁴⁴Okrene se zatim prema ženi i reče mu: “Pogledaj ovu ženu! Kad sam ti ušao u kuću, ti mi nisi ponudio ni vode da operem noge, a ona mi ih je oprala suzama i otrla svojom kosom.

⁴⁵Ti me nisi ni pozdravio poljupcem, a ona mi nije prestala cjelivati noge otkad je došla.

⁴⁶Nisi mi u znak dobrodošlice ni glavu pomazao maslinovim uljem, a ona mi je skupocjenom pomašću pomazala noge.

⁴⁷Ako mi iskazuje mnogo ljubavi, to je zato što su joj oprošteni mnogi grijesi; no komu je malo oprošteno, pokazuje malo ljubavi.”

⁴⁸Zatim reče ženi: “Grijesi su ti oprošteni!”

⁴⁹Ljudi za stolom počnu međusobno govoriti: “Tko je ovaj da i grijehe oprašta?”

⁵⁰A Isus reče ženi: “Spasila te tvoja vjera. Idi u miru.”