Read Knjiga O Kristu Ivan 1 Bible Online

Ivan 1 - Knjiga O Kristu bible

Ivan 1

¹U početku je postojao On koji bijaše Riječ. On je bio s Bogom i bio je Bog.

²U početku je bio kod Boga.

³Stvorio je sve što postoji, i ne postoji ništa što nije On stvorio.

⁴U njemu bijaše Život i taj je Život svjetlo ljudima.

⁵To svjetlo prodire kroz tamu i tama ga nikada ne može ugasiti.

⁶Bog je poslao Ivana Krstitelja

⁷da svima govori o svjetlu kako bi svatko mogao povjerovati na temelju njegova svjedočanstva.

⁸Sam Ivan nije bio svjetlo; on je bio tek svjedok koji je trebao govoriti o svjetlu.

⁹Onaj koji je istinito svjetlo što prosvjetljuje svakog čovjeka došao je na svijet.

¹⁰Iako je stvorio svijet, kad je došao, svijet ga nije prepoznao.

¹¹Došao je vlastitom narodu i nisu ga prihvatili.

¹²Ali svima onima koji su povjerovali u njega i prihvatili ga dao je pravo da postanu Božjom djecom jer su se pouzdali u njegovo ime da ih spasi.

¹³Svi koji povjeruju u njega ponovno se rađaju, ali ne tjelesnim rođenjem koje dolazi od ljudske strasti ili od čovjekove volje, nego od Boga.

¹⁴Tako je On, koji bijaše Riječ, postao čovjekom i živio je ovdje na zemlji, među nama. Bio je pun milosti i istine. A mi smo vidjeli njegovu slavu, slavu Očeva Sina jedinca.

¹⁵Ivan je za njega svjedočio vičući: “To je onaj za kojega sam vam govorio: Dolazi za mnom netko mnogo veći od mene jer je postojao prije mene.”

¹⁶Svi smo primali od njegove punine, milost za milošću.

¹⁷Mojsije je donio Zakon, dok su po Kristu došle istina i milost.

¹⁸Boga, zapravo, nitko nikad nije vidio osim njegova jedinorođenoga Sina—Boga—jer je on iz Očevih njedara i govorio nam je o Ocu.

¹⁹Ovo je Ivanovo svjedočanstvo: Židovi poslaše svećenike i njihove pomoćnike iz Jeruzalema da upitaju Ivana tko je on.

²⁰On je otvoreno priznao: “Ja nisam Krist.”

²¹“A tko si onda?” pitali su ga. “Jesi li Ilija?” “Nisam”, odgovori on. “Jesi li Prorok?”[1] “Nisam.”

²²“Pa tko si onda? Reci nam da možemo odgovoriti onima koji su nas poslali. Što imaš reći o sebi?”

²³On im odgovori: “Ja sam glas koji viče u pustinji: ‘Pripremite put za Gospodnji dolazak!’ kako je prorokovao Izaija.”

²⁴Izaslanici bijahu farizeji.

²⁵Upitaju ga: “Ako nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok, odakle ti pravo da krstiš?”

²⁶“Ja krstim vodom”, rekao im je Ivan, “ali ovdje među vama nalazi se netko koga još niste upoznali.

²⁷On će uskoro započeti svoju službu među vama, a ja mu nisam dostojan ni robom biti.”[2]

²⁸To se dogodilo u Betaniji, s one strane Jordana na kojoj je Ivan krstio narod.

²⁹Sutradan Ivan ugleda Isusa kako mu prilazi, pa reče: “Pogledajte! Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!

³⁰Ovo je taj za kojega sam rekao: ‘Dolazi za mnom čovjek koji je mnogo veći od mene jer je postojao prije mene.’

³¹Nisam znao da je on taj, ali ovdje sam i krstim vodom zato da bih ga objavio izraelskom narodu.”

³²Zatim Ivan posvjedoči: “Vidio sam Svetog Duha gdje silazi u obliku goluba i ostaje na njemu.

³³Nisam znao da je on taj”, ponovi on, “ali kad me je Bog poslao da krstim, rekao mi je: ‘Kad vidiš čovjeka na kojega silazi Sveti Duh i ostaje na njemu—znaj da je to onaj kojega tražiš. To je onaj koji krsti Svetim Duhom.’

³⁴Vidio sam da se to dogodilo ovomu čovjeku i zato svjedočim da je on Božji Sin.”[3]

³⁵Sutradan je Ivan stajao s dvojicom svojih učenika,

³⁶a Isus je onuda prolazio. Ivan ga ugleda i reče: “Pogledajte! Evo Jaganjca Božjega!”

³⁷Kad su to čula dvojica njegovih učenika, okrenu se i pođu za Isusom.

³⁸Isus se okrene i spazi ih kako ga slijede. “Što hoćete?” upita ih. “Rabbi (to znači: Učitelju), gdje stanuješ?” odgovore oni pitanjem.

³⁹“Dođite i vidjet ćete”, reče im. I tako pođu s njime do mjesta gdje je stanovao i ostanu ondje od četiri sata poslijepodne do večeri.

⁴⁰Jedan od dvojice koji su čuli što je Ivan rekao i pošli za Isusom bio je Andrija, brat Šimuna Petra.

⁴¹Andrija najprije ode potražiti brata i kaza mu: “Našli smo Mesiju (to znači: Krista)!”

⁴²I dovede Petra da upozna Isusa. Isus ga pomnjivo pogleda i reče mu: “Ti si Šimun, Ivanov sin, ali zvat ćeš se Kefa (to znači: Petar[4])!”

⁴³Sutradan Isus odluči poći u Galileju. Susretne Filipa i reče mu: “Pođi za mnom!”

⁴⁴Filip bijaše iz Betsaide, iz Petrova i Andrijina rodnoga grada.

⁴⁵Filip pak potraži Natanaela i reče mu: “Našli smo Mesiju, onoga o kojemu su pisali Mojsije i Proroci. To je Isus, Josipov sin, iz Nazareta.”

⁴⁶“Iz Nazareta!” poviče Natanael. “Može li odande doći što dobro?” “Samo dođi i uvjeri se”, reče mu Filip.

⁴⁷Dok su se približavali, Isus ga ugleda i reče: “Evo poštenoga čovjeka, pravog Izraelca.”

⁴⁸“Otkud znaš kakav sam?” upita Natanael. Isus mu odgovori: “Vidio sam te pod smokvom prije nego te je Filip našao.”

⁴⁹Nato mu Natanael odgovori: “Učitelju, ti si Božji Sin! Ti si kralj Izraela!”

⁵⁰“Zar vjeruješ samo zato što sam ti rekao da sam te vidio pod smokvom?” upita Isus. “Vidjet ćeš i više od toga.

⁵¹Gledat ćete, zaista vam kažem, kako se otvara nebo i kako anđeli Božji uzlaze i silaze nad Sinom Čovječjim.”[5]