Read Knjiga O Kristu Ivan 11 Bible Online

Ivan 11 - Knjiga O Kristu bible

Ivan 11

¹Neki se čovjek imenom Lazar razbolio. Živio je u Betaniji sa sestrama Marijom i Martom.

²Bila je to ona Marija koja je izlila dragocjenu miomirisnu pomast na Gospodinove noge i otrla ih svojom kosom.[24] Kako im je brat Lazar bio bolestan,

³sestre pošalju Isusu poruku: “Gospodine, tvoj je voljeni prijatelj teško bolestan.”

⁴Kad je Isus to čuo, reče: “Njegova bolest nije na smrt, nego na Božju slavu. Božji Sin će se ovom prigodom proslaviti.”

⁵Iako je Isus žarko volio Martu, Mariju i Lazara,

⁶nije odmah krenuo, nego je ostao još dva dana u mjestu u kojemu se nalazio.

⁷Nakon dva dana napokon reče učenicima: “Hajdemo natrag u Judeju!”

⁸Ali učenici se usprotive. “Učitelju,” rekoše mu, “zar te nisu prije nekoliko dana židovski vođe u Judeji htjeli ubiti, a ti hoćeš onamo?”

⁹Isus odgovori: “Dvanaest ura traje dan i oni koji hodaju u svjetlu neće se spotaknuti jer vide svjetlo ovoga svijeta.

¹⁰Koji hodaju u mraku, spotiču se jer u sebi nemaju svjetla.”

¹¹Zatim reče: “Naš prijatelj spava, ali idem ga probuditi.”

¹²Učenici su rekli: “Gospodine, ako spava, znači da ozdravit će!”

¹³Mislili su da Isus želi reći kako Lazar zaista spava, ali Isus je htio kazati da je umro.

¹⁴Tada im posve otvoreno reče: “Lazar je umro.

¹⁵Radi vas se radujem što nisam bio ondje jer će vam ovo biti nova prilika da vjerujete u mene. Hajdemo k njemu!”

¹⁶Nato Toma, zvani Blizanac, reče drugim učenicima: “Hajdemo i mi s njime umrijeti!”

¹⁷Kad je Isus došao u Betaniju, rekoše mu da Lazar već četiri dana leži u grobu.

¹⁸Betanija je od Jeruzalema bila udaljena otprilike tri kilometra,[25]

¹⁹pa je mnogo Židova došlo izraziti sućut i utješiti Martu i Mariju zbog gubitka brata.

²⁰Kad je Marta čula da Isus stiže, pođe mu u susret, a Marija ostane u kući.

²¹Marta reče Isusu: “Gospodine, da si ti bio ovdje, moj brat ne bi umro!

²²Ali ipak znam da će ti Bog dati sve što od njega zatražiš.”

²³“Tvoj će brat uskrsnuti!” reče joj Isus.

²⁴“Hoće”, reče Marta, “kad i svi drugi, o uskrsnuću u posljednji dan.”

²⁵“Ja sam uskrsnuće i život”, reče joj Isus. “Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.

²⁶Tko god je živ i vjeruje u mene, neće nikada umrijeti. Vjeruješ li u to, Marta?”

²⁷“Da, Gospodine,” odgovori ona, “vjerujem da si ti Krist, Božji Sin koji treba da dođe na svijet.”

²⁸Zatim ode natrag Mariji i krišom joj reče: “Stigao je Učitelj i želi te vidjeti.”

²⁹Kada je Marija to čula, brzo ustane i odmah pođe k njemu.

³⁰Isus je još bio izvan sela, na mjestu gdje ga je susrela Marta.

³¹Kada su Židovi koji su bili u Marijinoj kući i tješili je vidjeli da tako žurno odlazi, pođu za njom. Mislili su, naime, da ide na grob oplakivati brata.

³²Kad je Marija stigla do Isusa, padne pred njim ničice i reče: “Gospodine, da si ti bio ovdje, moj brat ne bi umro!”

³³Kad Isus ugleda nju i Židove koji su došli s njom kako plaču, ostane duboko dirnut i potresen.

³⁴“Kamo ste ga položili?” upita ih. “Dođi i pogledaj”, odgovore.

³⁵Isus zaplače.

³⁶“Gledajte kako ga je volio!”, govorili su Židovi.

³⁷A neki rekoše: “Zar taj koji je slijepcu vratio vid nije mogao spriječiti Lazarovu smrt?”

³⁸Isus opet ostane duboko dirnut. Uto stignu do groba. Bila je to špilja s teškim kamenom navaljenim na otvor.

³⁹“Odmaknite kamen!” zapovjedi Isus. Ali pokojnikova sestra Marta reče: “Gospodine, mora da je vonj već strašan jer je prošlo četiri dana otkako je umro!”

⁴⁰“Nisam li ti rekao da ćeš, budeš li vjerovala, vidjeti Božju slavu?” upita ju Isus.

⁴¹I tako odmaknu kamen s groba. Isus pogleda u nebo i reče: “Hvala ti, Oče, što si me uslišao.

⁴²Znam da me ti uvijek uslišavaš, ali to sam rekao zbog ovih ljudi, kako bi vjerovali da si me ti poslao.”

⁴³Zatim glasno vikne: “Lazare, iziđi!”

⁴⁴I Lazar iziđe—sav u povojima i lica zamotana u ručnik. Isus im reče: “Odvežite ga i pustite ga da ide!”

⁴⁵Kad brojni Židovi koji su bili s Marijom ugledali što se dogodilo, napokon povjeruju u njega.

⁴⁶Ali neki odu javiti farizejima što je Isus učinio.

⁴⁷Stoga svećenički glavari i farizeji sazovu Veliko vijeće[26] da se dogovore što učiniti. “Što da radimo?” pitali su jedan drugoga. “Jer ovaj čovjek zaista čini čudesa.

⁴⁸Ako ga pustimo na miru, sav će ga narod slijediti i povjerovati u njega, a onda će doći rimska vojska, pobiti nas i preuzeti vlast.”

⁴⁹A jedan od njih, Kajfa, koji je te godine bio veliki svećenik, reče: “Ništa vi ne znate!

⁵⁰Ne razumijete da je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, umjesto da sav narod izgine?”

⁵¹Kajfa to nije rekao po vlastitoj pameti. On je te godine bio veliki svećenik te je tako prorekao da će Isus umrijeti za sav narod,

⁵²i to ne samo za izraelski narod već da bi okupio svu Božju djecu rasutu po svijetu.

⁵³Toga dana istaknuti židovski vođe odluče ubiti Isusa.

⁵⁴Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, već ode u blizinu pustinje, u Efrajim, i ondje ostane s učenicima.

⁵⁵Bližio se židovski blagdan Pasha, pa su mnogi ljudi dolazili u Jeruzalem nekoliko dana prije kako bi prije početka svetkovine obavili obred očišćenja.

⁵⁶Željeli su vidjeti Isusa. Razgovarajući u Hramu, pitali su jedni druge: “Što mislite, hoće li doći na Pashu?”

⁵⁷U međuvremenu su glavni svećenici i farizeji zapovjedili da svatko tko dozna gdje je Isus mora to odmah prijaviti kako bi ga uhvatili.