Read Knjiga O Kristu Ivan 12 Bible Online

Ivan 12 - Knjiga O Kristu bible

Ivan 12

¹Šest dana prije početka svetkovine Pashe Isus je stigao u Betaniju, gdje je živio Lazar kojega je uskrisio od mrtvih.

²U Isusovu čast prirede gozbu. Marta je posluživala, a Lazar je sjedio s njim za stolom.

³Tada Marija uzme litru skupocjena nardova mirisna ulja, pomaže Isusu noge i otre ih svojom kosom. Sva se kuća napuni mirisom.

⁴Ali Juda Iškariotski—jedan od Isusovih učenika, koji ga je poslije izdao, reče:

⁵“Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?[27]”

⁶Nije to rekao zato što je mario za siromahe, nego zato što bijaše kradljivac koji je uzimao novac učenika za koji je bio zadužen.

⁷Isus mu odgovori: “Pusti ju na miru! To je učinila da me pripremi za ukop.

⁸Uvijek će biti siromaha, a ja neću uvijek biti s vama.”

⁹Kad su mnogi iz Jeruzalema čuli da je Isus ondje, sjate se da bi vidjeli ne samo njega nego i Lazara kojega je Isus uskrisio od mrtvih.

¹⁰Tada svećenički glavari odluče ubiti i Lazara

¹¹jer su zbog njega mnogi Židovi napuštali njih i vjerovali u Isusa.

¹²Sutradan se mjestom pročulo da Isus putuje prema Jeruzalemu, pa veliko mnoštvo, okupljeno zbog Pashe,

¹³uzme palmine grane i pođe mu u susret ulicom kličući: “Slava Bogu![28] Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Živio kralj Izraelov!”[29]

¹⁴Isus pronađe mlado magare i sjedne na njega kako bi se ispunilo proročanstvo:

¹⁵“Ne boj se, narode izraelski![30] Evo, dolazi tvoj Kralj sjedeći na magaretu.”

¹⁶Njegovi učenici tada još nisu shvatili da se tako ispunjuje proročanstvo. Ali kada se Isus poslije vratio u svoju slavu, u nebo, sjetili su se da se to proročanstvo iz Svetoga pisma obistinilo pred njihovim očima.

¹⁷A ljudi iz mnoštva koji su vidjeli kako je Isus prizvao Lazara natrag u život svjedočili su o tome drugima.

¹⁸U susret mu iziđe silno mnoštvo ljudi jer su čuli za to nevjerojatno čudo.

¹⁹Tada farizeji rekoše: “Ništa nismo postignuli! Pogledajte, svi odlaze za njim!”

²⁰Neki Grci koji su došli u Jeruzalem na svetkovinu Pashe

²¹priđu Filipu, koji je bio iz Betsaide u Galileji, pa mu rekoše: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.”

²²Filip je to prenio Andriji, pa su onda skupa otišli kazati Isusu.

²³Isus reče: “Došlo je vrijeme da se otkrije slava Sina Čovječjega.

²⁴Zaista vam kažem, ne padne li pšenično zrno u tlo i ne umre li, ostaje samo. Umre li, naprotiv, donijet će mnogo roda.

²⁵Tko voli svoj život, izgubit će ga, a tko prezre život u ovome svijetu, sačuvat će ga za vječni život.

²⁶Svi koji žele biti mojim učenicima moraju doći i slijediti me jer moje sluge moraju biti ondje gdje sam ja. A budu li me slijedili, moj će ih Otac poštivati.

²⁷Sad mi je duša duboko potresena. Zar da Oca molim: ‘Oče, spasi me od ovoga što me čeka’? A zbog toga sam i došao!

²⁸Oče, proslavi svoje ime!” Tada se začuje glas s neba: “Već sam ga proslavio i opet ću ga proslaviti!”

²⁹Kad je to čulo mnoštvo, neki pomisle da je zagrmjelo, dok su drugi kazali da je Isusu progovorio anđeo.

³⁰Tada im Isus reče: “Glas je govorio radi vas, a ne radi mene.

³¹Sad je vrijeme suda ovome svijetu! Sada će knez ovoga svijeta biti izbačen!

³²A kad ja budem uzdignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi.”

³³To je rekao da istakne kakvom će smrću umrijeti.

³⁴“Uzdignut?” zaprepastilo se mnoštvo. “Iz Svetoga pisma smo učili da će Krist zauvijek živjeti. Zašto govoriš da Sin Čovječji mora biti uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji o kojemu govoriš?”

³⁵Isus im odgovori: “Moje će vam svjetlo još samo malo svijetliti. Hodajte u svjetlu dok još možete da vas ne preplavi tama. U mraku čovjek ne vidi kamo ide.

³⁶Vjerujte u svjetlo, dok ga još imate, da budete djecom svjetla!” Nakon toga Isus ode i skrije se od njih.

³⁷Pa ipak, unatoč svim čudima koja je pred njima učinio, većina ih ipak nije vjerovala u njega.

³⁸A upravo je to pretkazao prorok Izaija: “Gospodine, tko je povjerovao našoj poruci? Kome se objavila snaga Gospodnja?”[31]

³⁹Nisu mogli vjerovati jer je Izaija također rekao:

⁴⁰“Bog im je zaslijepio oči i otvrdnuo srca tako da očima ne vide, srcem ne razumiju, niti se meni obraćaju da ih ozdravim.”[32]

⁴¹To je rekao Izaija, koji je vidio njegovu slavu i o njemu govorio.[33]

⁴²Ipak su i mnogi židovski vođe vjerovali da je Isus Mesija, ali to nisu htjeli priznati zbog straha da će ih farizeji izopćiti iz sinagoge.

⁴³Ljudska im je slava bila draža od Božja.

⁴⁴Isus poviče mnoštvu: “Tko vjeruje u mene, vjeruje u onoga koji me poslao.

⁴⁵Jer kad mene gledate, vidite onoga koji me je poslao.

⁴⁶Ja, svjetlo, došao sam na svijet da svi koji u mene vjeruju više ne ostanu u tami.

⁴⁷Čuje li tko moje riječi, a ne posluša ih, neću mu ja suditi—jer sam došao spasiti svijet, a ne osuditi ga.

⁴⁸Tko me prezre i ne primi mojih riječi, imat će svojeg suca. U posljednji će mu dan suditi riječ koju sam vam navješćivao.

⁴⁹Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego vam kazujem ono što mi je Otac zapovjedio.

⁵⁰Znam da je njegova zapovijed vječni život i kad vam govorim, govorim vam ono što je meni rekao Otac.”