Read Knjiga O Kristu Ivan 4 Bible Online

Ivan 4 - Knjiga O Kristu bible

Ivan 4

¹Kad je Gospodin saznao da su farizeji čuli kako on, Isus, krsti više učenika nego Ivan,

²iako ih nije on osobno krstio, nego učenici,

³ode iz Judeje i vrati se u pokrajinu Galileju.

⁵Došao je do samarijskoga sela Sihara, blizu zemljišta koje je Jakov dao svojemu sinu Josipu.

⁶Tu se nalazio Jakovljev zdenac. Umoran od dugotrajnog hodanja, Isus je tako sjedio pokraj zdenca. Bilo je to oko podneva.

⁷Ubrzo zatim dođe po vodu neka Samarijanka i Isus ju zamoli: “Daj mi da se napijem!”

⁸Bio je sam jer su njegovi učenici otišli u grad kupiti hrane.

⁹“Ti si Židov, a ja Samarijanka. Kako to da od mene tražiš vode?” upita žena. Židovi se, naime, nisu družili sa Samarijancima.

¹⁰Isus odgovori: “Kad bi ti samo znala kakav ti dar nudi Bog i tko sam ja koji te tražim piti, tražila bi od mene žive vode i ja bih ti je dao.”

¹¹“Gospodine, pa ti nemaš ni kabla ni užeta”, reče mu ona, “a zdenac je vrlo dubok. Odakle živa voda?

¹²Osim toga, zar si veći od našeg praoca Jakova, koji nam je dao ovaj zdenac? Kako možeš nuditi bolju vodu od ove koju su pili on i njegovi sinovi i kojom su napajali stoku?”

¹³Isus odgovori: “Tko god pije tu vodu, opet će ožednjeti.

¹⁴A tko pije vodu koju ću mu ja dati, nikada više neće ožednjeti. Štoviše, ta će voda u njemu postati nepresušnim izvorom koji struji u vječni život.”

¹⁵“Gospodine, molim te”, reče žena, “daj mi te vode da više nikad ne ožednim i da ne moram više ovamo dolaziti po vodu!”

¹⁶“Idi i dovedi svojeg muža, pa se vrati ovamo!” reče joj Isus.

¹⁷“Ali ja nemam muža”, odgovori žena. “Dobro si kazala: nemaš muža!” reče Isus.

¹⁸“Jer si imala pet muževa, a nisi vjenčana ni s ovim s kojim sada živiš. Istinu si rekla.”

¹⁹“Gospodine,” reče žena, “vidim da si prorok.

²⁰Zašto vi Židovi tvrdite da se Bogu treba klanjati jedino u Jeruzalemu, kad su mu se naši preci klanjali na ovoj gori?”

²¹Isus joj odgovori: “Vjeruj mi, ženo, dolazi vrijeme kad više neće biti potrebno štovati Oca ni na ovoj planini ni u Jeruzalemu.

²²Vi Samarijanci ne znate onoga kojemu se klanjate, a mi Židovi ga znamo jer spasenje dolazi od Židova.

²³Ali dolazi vrijeme—već je stiglo—kad će se pravi klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini. Bog želi takve klanjatelje.

²⁴Bog je Duh i oni koji mu se klanjaju moraju mu se klanjati u duhu i istini.”

²⁵“Znam da će jednoga dana doći Mesija, zvani Krist—Pomazanik”, reče žena. “Kada on dođe, sve će nam objasniti.”

²⁶Tada joj Isus reče: “Ja, koji govorim s tobom, sam Mesija.”

²⁷Nato stignu njegovi učenici. Začude se što razgovara sa ženom, ali ga nitko ne upita: “O čemu govoriš?”, ili: “Zašto razgovaraš s njom?”

²⁸Žena tada ostavi svoju posudu kraj zdenca pa ode u grad i svima reče:

²⁹“Dođite vidjeti čovjeka koji mi je rekao sve što sam dosad učinila! Da to nije Krist?”

³⁰I ljudi su dolazili iz grada da ga vide.

³¹U međuvremenu su ga učenici nudili: “Rabbi, jedi!”

³²“Neću,” odgovarao im je, “ja imam hrane za koju vi i ne znate.”

³³“Zar mu je netko već donio jelo?” pitali su učenici jedan drugoga.

³⁴Isus im tada objasni: “Moja je hrana činiti volju onoga koji me poslao i dovršiti njegovo djelo.

³⁵Vi kažete da rad na žetvi neće početi dok ne mine ljeto, a to je tek za četiri mjeseca. No pogledajte oko sebe! Prostrana polja bjelasaju se svuda i već su spremna za žetvu.

³⁶Žeteoci će biti dobro plaćeni, a plod njihove žetve su ljudi koji su dobili vječni život. Kakve li radosti i za sijače i za žeteoce!

³⁷Istinita je izreka da jedan sije, a drugi žanje.

³⁸Ja sam vas poslao da žanjete ondje gdje se niste trudili—drugi su naporno radili, a vi ste dobili plod njihova truda.”

³⁹Mnogi Samarijanci iz toga grada povjerovali su u njega zbog ženina svjedočanstva: “Rekao mi je sve što sam dosad činila!”

⁴⁰Kad su Samarijanci došli k njemu, zamolili su ga da ostane kod njih. I ostao je ondje dva dana.

⁴¹Tada ih je još mnogo više povjerovalo kad su ga čuli govoriti.

⁴²A ženi su kazali: “Sada vjerujemo jer smo ga i sami čuli, a ne zbog onoga što si nam ti ispričala. On je zaista Spasitelj svijeta!”

⁴³Dva dana nakon toga Isus ode odande u Galileju.

⁴⁴Sam Isus bijaše rekao da prorok nema časti u vlastitom zavičaju.

⁴⁵Ali Galilejci su ga lijepo primili jer su za svetkovanja Pashe bili u Jeruzalemu i vidjeli njegova čudesna djela.

⁴⁶Putujući Galilejom, stigao je u grad Kanu, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. U gradu Kafarnaumu bio je neki kraljevski činovnik čiji je sin bio bolestan.

⁴⁷Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje i da putuje kroz Galileju, ode u Kanu te zamoli Isusa da dođe u Kafarnaum i iscijeli mu sina na samrti.

⁴⁸Isus reče: “Vi zaista nećete vjerovati ne vidite li znakove i čudesa.”

⁴⁹Kraljevski ga je činovnik preklinjao: “Gospodine, molim te, dođi dok mi dijete nije umrlo!”

⁵⁰“Idi kući,” reče mu Isus, “sin ti je živ.” Čovjek povjeruje Isusovim riječima i uputi se doma.

⁵¹Dok je još bio na putu, susretne svoje sluge koji su nosili vijest da mu je dijete živo.

⁵²Upita ih kada se dječak počeo osjećati bolje, a oni mu rekoše: “Jučer poslijepodne oko jedan sat groznica mu je naglo minula.”

⁵³Otac shvati da je to bilo upravo onda kad mu je Isus rekao: “Sin ti je živ.” Činovnik i svi njegovi ukućani povjeruju u Isusa.

⁵⁴Bilo je to drugo čudo koje je Isus učinio u Galileji vraćajući se iz Judeje.