Read Knjiga O Kristu Ivan 6 Bible Online

Ivan 6 - Knjiga O Kristu bible

Ivan 6

¹Nakon toga Isus prijeđe na drugu stranu Galilejskog jezera (to jest, Tiberijadskog mora).

²Golemo ga je mnoštvo posvuda slijedilo jer su gledali čuda koja je činio iscjeljujući bolesnike.

³Isus se popne na goru i sjedne sa svojim učenicima.

⁵Podignuvši pogled, Isus ugleda silno mnoštvo ljudi kako se penje prema njemu. On upita Filipa: “Čime ćemo, Filipe, kupiti kruha da nahranimo sav taj narod?”

⁶Kušao ga je jer je već znao što će učiniti.

⁷Filip mu odgovori: “Trebalo bi nam cijelo bogatstvo[9] da svatko dobije samo malo hrane!”

⁸Tada Andrija, brat Šimuna Petra, reče:

⁹“Ovdje je neki dječak s pet ječmenih kruhova i dvije ribice. Ali što je to za toliki narod?”

¹⁰“Neka ljudi sjednu!” zapovjedi Isus. I cijelo mnoštvo—samo je muškaraca bilo oko pet tisuća—posjeda na prostranu livadu.

¹¹Zatim Isus uzme kruhove, zahvali Bogu pa ih razdijeli ljudima koji su sjedili. Potom to učini i s ribama. I svi su se do sita najeli.

¹²“A sad pokupite ostatke,” reče Isus učenicima, “tako da ništa ne propadne.”

¹³Dvanaest su košara napunili ostacima preostalih mnoštvu koje se nahranilo s pet ječmenih kruhova.

¹⁴Kad su ljudi shvatili kakvo je silno čudo Isus učinio, povikali su: “On je zaista Prorok[10] koga očekujemo!”

¹⁵Kad je Isus znao da su ga spremni pograbiti i učiniti svojim kraljem, ode ponovno u goru, posve sam.

¹⁶Uvečer siđu njegovi učenici na obalu da ga pričekaju.

¹⁷No kako je već pao mrak, a Isus se još nije vratio, ukrcaju se u lađu i upute na drugu stranu jezera, prema Kafarnaumu.

¹⁸More je bilo uzburkano jakim vjetrom.

¹⁹Kad su otplovili kojih pet kilometara[11] od obale, iznenada opaze Isusa kako hoda po vodi prema lađi. Prestraše se,

²⁰no on im reče: “Ne bojte se! Ja sam!”

²¹Htjeli su ga uzeti na lađu, ali lađa se odmah nađe na obali prema kojoj su plovili.

²²Drugoga se jutra na obali s druge strane jezera počelo okupljati mnoštvo iščekujući da vidi Isusa. Ljudi su znali da se Isus nije ukrcao s učenicima u lađu i da su oni isplovili bez njega.

²³U blizinu onog mjesta na kojemu su jeli kruh pošto je Gospodin zahvalio Bogu stiglo je nekoliko lađica iz Tiberijade.

²⁴Kad su ljudi vidjeli da ondje nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađe i otplovili na drugu stranu jezera, u Kafarnaum, ne bi li pronašli Isusa.

²⁵Kad su stigli onamo, pronašli su ga i upitali: “Učitelju, kad si došao ovamo?”

²⁶Isus im odgovori: “Vi uistinu želite biti sa mnom jer ste se nasitili onih kruhova, a ne zato što ste razumjeli značenje čuda koja sam činio.

²⁷Radite, ali ne za propadljivu hranu, već za hranu koja ostaje za vječni život što će vam ga dati Sin Čovječji. Jer ga je Bog Otac za to ovlastio.”

²⁸“Što nam je činiti da bismo radili djela koja Bog traži?” pitali su.

²⁹“Djelo je Božje da vjerujte u onoga koga je on poslao”, odgovori Isus.

³⁰“Kakav ćeš nam znak dati”, pitali su, “da bismo ga vidjeli i povjerovali ti? Kakvo ćeš djelo učiniti?

³¹Uostalom, naši su preci jeli manu dok su putovali pustinjom! U Svetom pismu stoji: ‘Dao im je za jelo kruh s neba.’”[12]

³²Isus im reče: “Zaista vam kažem, nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam istinski kruh s neba.

³³Pravi je Božji kruh onaj koga je Bog poslao s neba i koji svijetu daje život.”

³⁴“Gospodine,” kazaše, “daj nam uvijek toga kruha.”

³⁵Isus im odgovori: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće nikad više ogladnjeti. Koji vjeruju u mene, neće ožednjeti nikada.

³⁶Ali, kao što vam rekoh, gledali ste me, a ipak ne vjerujete.

³⁷Ali svi oni koje mi je Otac dao, doći će k meni a takve sigurno neću odbaciti.

³⁸Jer ja sam sišao s neba da vršim volju Boga koji me poslao, a ne svoju volju.

³⁹A Božja je volja da ne izgubim nijednoga od onih koje mi je on dao, nego da ih u posljednji dan uskrisim u vječni život.

⁴⁰Jer je volja mojeg Oca da svatko tko vidi njegova Sina i tko vjeruje u njega ima vječni život te da ga ja uskrisim u posljednji dan.”

⁴¹Židovi su počeli mrmljati protiv njega zato što je o sebi rekao: “Ja sam kruh koji je sišao s neba.”

⁴²“Pa to je Isus, Josipov sin”, govorili su. “Znamo mu i oca i majku. Kako sad može reći: ‘Sišao sam s neba?’”

⁴³Ali Isus im odgovori: “Ne prigovarajte međusobno!

⁴⁴Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me je poslao, a ja ću sve takve oživjeti u posljednji dan.

⁴⁵Kao što je zapisano u Svetome pismu: ‘Svi će biti učenici Božji.’[13] Kojima Otac govori i koji primaju njegovu pouku, doći će k meni.

⁴⁶To ne znači da je netko vidio Oca, jer sam ga jedini vidio ja koji od njega dolazim.

⁴⁷Zaista vam kažem, tko vjeruje u mene, ima vječni život.

⁴⁸Ja sam kruh života.

⁴⁹Vaši su preci jeli manu u pustinji, ali svi su poumirali.

⁵⁰Ovaj kruh s neba, međutim, svakomu tko ga jede daje vječni život.

⁵¹Ja sam živi kruh koji je sišao s neba. Jede li tko ovaj kruh, živjet će zauvijek. Kruh koji ću ja dati jest moje tijelo što ću ga predati za život svijeta.”

⁵²Nato se Židovi počnu međusobno prepirati govoreći: “Kako nam ovaj može dati svoje tijelo za jelo?”

⁵³Isus im zato ponovno reče: “Zaista vam kažem, ne jedete li tijela Sina Čovječjega i ne pijete li njegove krvi, ne možete u sebi imati vječni život!

⁵⁴Ali tko god jede moje tijelo i pije moju krv, ima vječni život i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

⁵⁵Jer je moje tijelo prava hrana, a moja krv pravo piće.

⁵⁶Tko jede moje tijelo i tko pije moju krv, ostaje u meni i ja ostajem u njemu.

⁵⁷Kao što me je poslao živi Otac i kao što ja živim zaradi Oca, tako će i oni koji mene blaguju živjeti zaradi mene.

⁵⁸Ja sam pravi kruh koji je sišao s neba, a ne onakav kakav su jeli vaši oci i svejedno pomrli. Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek.”

⁵⁹To je rekao poučavajući u sinagogi u Kafarnaumu.

⁶⁰Mnogi njegovi učenici kazaše: “To su vrlo teške riječi. Tko bi razumio što je htio reći?”

⁶¹Isus je znao da njegovi učenici prigovaraju pa im reče: “Zar vas to sablažnjava?

⁶²A što ćete pomisliti ako vidite Sina Čovječjega kako se vraća u nebo?

⁶³Sveti Duh je taj koji daje vječni život. Ljudskim naporima ne može se ništa postignuti. A same riječi koje sam vam rekao jesu Duh i život.

⁶⁴Pa ipak, neki od vas mi ne vjeruju.” Jer je Isus od početka znao tko u njega ne vjeruje i tko je onaj koji će ga izdati.

⁶⁵I još reče: “Na to sam mislio kad sam vam rekao da nitko ne može doći k meni ako ga Otac ne privuče.”

⁶⁶Mnogi se učenici tada povuku i nisu ga više slijedili.

⁶⁷Tada se Isus okrene Dvanaestorici i upita ih: “Hoćete li i vi otići?”

⁶⁸Šimun Petar mu odgovori: “Gospodine, kome da odemo? Samo ti imaš riječi koje daju vječni život,

⁶⁹a mi vjerujemo i znamo da si ti Svetac Božji!”

⁷⁰Zatim im Isus reče: “Sâm izabrah vas Dvanaestoricu, a ipak je jedan od vas đavao.”

⁷¹Govorio je o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednome od Dvanaestorice koji ga je poslije izdao.