Read Knjiga O Kristu Djela Apostolska 13 Bible Online

Djela Apostolska 13 - Knjiga O Kristu bible

Djela Apostolska 13

¹Među prorocima i učiteljima u sirijskoj Antiohiji bili su Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, koji je kao dijete othranjen s Herodom Antipom, i Savao.

²Dok su jednom obavljali Božju službu i postili, Sveti Duh im reče: “Pošaljite Barnabu i Savla na djelo na koje sam ih pozvao.”

³Postili su i dalje i molili. Zatim na njih polože ruke i pošalju ih na put.

⁴Savla i Barnabu Sveti je Duh poslao u Seleuciju, a odande jedrenjakom na Cipar.

⁵Kad su došli u grad Salaminu, navješćivali su Božju riječ po židovskim sinagogama. Ivan Marko pratio ih je i pomagao im.

⁶Kad su tako prešli sav otok i stigli do grada Pafa, naiđu na nekog vračara, samozvanog proroka, Židova, imenom Barjesus.

⁷Bio je iz kruga namjesnika Sergija Pavla, razborita čovjeka. Sergije pozove Barnabu i Savla pa ih zamoli da mu kazuju Božju riječ,

⁸ali usprotivi im se vračar Elim (tako mu ime glasi na grčkome) i namjesnika počne odvraćati od vjere.

⁹Tada ga Savao, kojega su zvali i Pavao, pun Svetoga Duha, ošine pogledom

¹⁰i reče: “Sine đavolski pun lukavštine i pakosti, neprijatelju svake pravednosti, dokle ćeš iskrivljavati ispravne putove Gospodnje?

¹¹Udarit će te sada ruka Gospodnja! Oslijepit ćeš na neko vrijeme i nećeš gledati sunca!” Na vračara smjesta padne tama te on počne glavinjati uokolo tražeći tko će ga voditi.

¹²Kad je namjesnik vidio što se dogodilo, povjeruje i zadivi se učenju Gospodnjem.

¹³Pavao i njegovi pratitelji otisnu se lađom iz Pafa te stignu u luku Pergu u Pamfiliji.[31] Ondje ih napusti Ivan Marko i vrati se u Jeruzalem.

¹⁴Barnaba i Pavao iz Perge odu u pizidijsku Antiohiju. U subotu odu u sinagogu i sjednu.

¹⁵Nakon uobičajenog čitanja Mojsijeva zakona i Proroka nadstojnici sinagoge im poruče: “Braćo, imate li koju riječ utjehe za narod, govorite!”

¹⁶Nato Pavao ustane, podigne ruku i reče: “Izraelci i svi koji se bojite izraelskoga Boga, čujte:

¹⁷Bog ovoga, izraelskog naroda izabrao je naše pretke i učinio da napreduju u Egiptu. Zatim ih je svojom silnom rukom izveo iz te zemlje u kojoj su robovali.

¹⁸Četrdesetak godina ih je u pustinji strpljivo podnosio.

¹⁹Zatro je sedam naroda u kanaanskoj zemlji da bi im njihovu zemlju dao u naslijeđe.

²⁰Sve je to trajalo kojih četiristo pedeset godina. Potom im je dao suce da vladaju njima—sve do proroka Samuela.

²¹Tada su ljudi zaiskali kralja pa im je Bog dao Šaula, Kišova sina iz Benjaminova plemena, da vlada četrdeset godina.

²²Ali njega je svrgnuo i postavio im za kralja Davida, za kojega je sam rekao: ‘Jišajev sin David čovjek je po mojemu srcu jer će učiniti sve što želim.’[32]

²³Iz Davidova je potomstva Bog po svojemu obećanju Izraelu izveo Spasitelja Isusa.

²⁴Prije Isusova dolaska Ivan Krstitelj propovijedao je svem izraelskom narodu da se mora obratiti Bogu i krstiti.

²⁵Kad je Ivan završavao sa svojoj službom, govorio je: ‘Nisam onaj za kojega me smatrate. Nisam Mesija. Ali on dolazi za mnom. Ja mu nisam dostojan ni biti robom.’[33]

²⁶Braćo moja, sinovi Abrahamovi i svi koji se bojite Izraelova Boga, ta je riječ spasenja nama namijenjena!

²⁷Žitelji Jeruzalema i njihovi vođe ispunili su proročanstvo osudivši Isusa na smrt. Nisu ga prepoznali ni shvatili da je on taj o kojemu su pisali proroci iako svake subote čitaju iz proročkih knjiga.

²⁸Tražili su od Pilata da ga smakne iako za to nisu imali nikakav razlog.

²⁹Kad su tako ispunili proročanstva o njegovoj smrti, skinuli su ga s križa i položili u grob.

³⁰Ali Bog ga je uskrisio od mrtvih.

³¹Mnogo dana ukazivao se onima koji su s njim išli iz Galileje u Jeruzalem. Oni sad o njemu svjedoče narodu.

³²A mi vam navješćujemo Radosnu vijest. Bog je ispunio obećanje koje je dao našim precima

³³za života nas, njihove djece, uskrisivši Isusa od mrtvih. O tomu govori Drugi psalam: ‘Ti si moj Sin, danas sam ti postao Ocem.’[34]

³⁴Jer Bog je obećao da će ga podignuti od mrtvih i da nikada više neće umrijeti. Rekao je: ‘Vama ću dati svete blagoslove koje sam pouzdano obećao Davidu.’[35]

³⁵Na drugome mjestu kaže: ‘Nećeš dopustiti da tvoj svetac istrune.’[36]

³⁶To se ne odnosi na Davida jer je on služio svojemu naraštaju po Božjoj volji i zatim preminuo i bio pokopan, a tijelo mu je istrunulo.

³⁷Riječ je o nekomu drugome—kojega je Bog podignuo od mrtvih i čije tijelo nije istrunulo.

³⁸Čujte me, braćo! U tome čovjeku, Isusu, imate oproštenje svojih grijeha.

³⁹Tko god povjeruje u njega, oslobađa se krivnje i opravdan je pred Bogom za sve za što vas Mojsijev zakon nije mogao opravdati.

⁴⁰Pazite! Nemojte da vas snađe ono što piše u Prorocima:

⁴¹‘Gledajte, vi preziratelji, snebivajte se i umrite! Jer u vaše dane činim djelo u koje ne biste vjerovali da vam tko o njemu ispriča.’”[37]

⁴²Kad su Pavao i Barnaba izlazili iz sinagoge, ljudi ih zamole da im iduće subote dođu govoriti o tomu.

⁴³Mnogi Židovi i pobožni obraćenici na judaizam su nakon sastanka u sinagogi išli za Pavlom i Barnabom. Poticali su ih: “Božjom milošću, ostanite vjerni!”.

⁴⁴Sljedeće subote gotovo je sav grad nagrnuo da čuje riječ Gospodnju.

⁴⁵Kad su židovski vođe ugledali mnoštvo, spopadne ih zavist. Vrijeđali su Pavla i suprotstavljali se onomu što je govorio.

⁴⁶Na to su im Pavao i Barnaba hrabro rekli: “Božju riječ najprije je trebalo navijestiti vama Židovima. Ali kako je vi odbacujete i sami sebe smatrate nedostojnima vječnoga života, navijestit ćemo ju poganima.

⁴⁷Jer to nam je zapovjedio Gospodin rekavši: ‘Postavio sam te za svjetlost poganima, da doneseš spasenje u sve krajeve zemlje.’”[38]

⁴⁸Kad su pogani to čuli, počnu se radovati i zahvaljivati Gospodinu na njegovoj Riječi. I svi koji su bili određeni za vječni život, povjeruju.

⁴⁹A Riječ Gospodnja pronijela se cijelim tim krajem.

⁵⁰Ali židovski vođe nagovore neke utjecajne bogobojazne žene i gradske dužnosnike te oni pokrenu progon protiv Pavla i Barnabe i istjeraju ih iz grada.

⁵¹Njih dvojica stresu prašinu s nogu protiv njih i odu u grad Ikonij.

⁵²A vjernici[39] su bili puni radosti i Svetoga Duha.