Read Knjiga O Kristu Djela Apostolska 19 Bible Online

Djela Apostolska 19 - Knjiga O Kristu bible

Djela Apostolska 19

¹Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao proputuje gornje krajeve i dođe u Efez. Ondje nađe nekoliko vjernika.

²Jeste li primili Svetoga Duha kad ste povjerovali? upita ih. “Nismo”, odgovore. “Nismo čuli ni da Sveti Duh postoji.”

³“Kako ste se onda krstili?” upita on. “Ivanovim krštenjem”, odgovore.

⁴Pavao im reče: “Ivanovo je krštenje bilo u znak obraćenja, volje da se čovjek odvrati od grijeha i da se obrati Bogu. Sam je Ivan govorio narodu da vjeruju u onoga koji za njim dolazi, u Isusa.”

⁵Kad su to čuli, krste se u ime Gospodina Isusa.

⁶Pavao položi na njih ruke pa na njih siđe Sveti Duh te počnu govoriti drugim jezicima i prorokovati.

⁷Bilo ih je svega dvanaestak.

⁸Pavao zatim ode u sinagogu i tri je mjeseca hrabro i uvjerljivo raspravljao o Božjemu kraljevstvu.

⁹Ali neki okorjeli i nepokorni ljudi klevetali su Put pred mnoštvom. Pavao zato ode iz sinagoge i povede vjernike sa sobom. Počne zatim poučavati u školi nekoga Tirana.

¹⁰To je trajalo dvije godine, dok svi azijski žitelji, i Židovi i Grci, nisu čuli Božju riječ.

¹¹Bog je Pavlu dao moć da čini neobična čudesa.

¹²Ljudi su na bolesnike stavljali rupce ili rublje koje se doticalo Pavlove kože, a njihovi su bolesti nestajale i zlodusi su izlazili iz njih.

¹³Zato su neki Židovi koji su putovali od mjesta do mjesta istjerujući zloduhe pokušali zazvati ime Gospodina Isusa. Govorili su: “Izlazite! Zaklinjem vas Isusom kojega Pavao propovijeda!”

¹⁴Činila su to sedmorica sinova židovskoga velikog svećenika Skeve.

¹⁵Ali zloduh im odgovori: “Isusa i Pavla poznajem, ali tko ste vi?”

¹⁶I čovjek kojega je opsjedao nasrne na njih te ih tako silovito nadjača da su goli i izranjeni pobjegli doma.

¹⁷Za to su doznali svi žitelji Efeza, i Židovi i Grci. Obuzme ih strah te počnu veličati ime Gospodina Isusa.

¹⁸Mnogi koji su postali vjernicima ispovijedali su svoja zla djela.

¹⁹Bilo ih je mnogo koji su se bavili čarobnjaštvom. Oni donesu knjige koje su uporabljali za to i pred svima ih spale. Procijenjeno je da je spaljeno knjiga u vrijednosti pedeset tisuća srebrnjaka.

²⁰Tako se Gospodnja riječ širila i jačala.

²¹Zatim Pavao nakani vratiti se u Jeruzalem preko Makedonije i Ahaje. “Nakon toga će valjati da odem i u Rim”, reče on.

²²Pošalje u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on se još neko vrijeme zadrži u Maloj Aziji.

²³Ali u to vrijeme u Efezu nastane velika pobuna protiv Puta.

²⁴Potaknuo ju je neki srebrnar Demetrije koji je mnogo zarađivao izrađujući Artemidine hramiće od srebra. Mnogi su obrtnici na tomu zarađivali.

²⁵On okupi sve obrtnike koji su se time bavili i reče im: “Ljudi, znate da naše blagostanje ovisi o ovomu poslu.

²⁶A vidite i čujete da je taj Pavao, ne samo u Efezu nego i u svoj Maloj Aziji, pobunio veliko mnoštvo tvrdeći da bogovi načinjeni rukama nisu bogovi.

²⁷Ne govorim, dakako, samo o tomu da će naš posao doći na zao glas. Brinem se i da će obezvrijediti hram naše velike božice Artemide te da će nestati veličanstva te velike božice koju štuje cijela Mala Azija i sav svijet!”

²⁸Oni se na to razgnjeve i poviču: “Velika je efeška Artemida!”

²⁹Sav se grad uzbuni. Složno jurnu prema kazalištu vukući za sobom Pavlove suputnike, Makedonce Gaja i Aristarha.

³⁰Pavao htjede ući među narod, ali mu vjernici ne dopuste.

³¹Neki njegovi prijatelji, dužnosnici u tom kraju, pošalju mu poruku moleći ga da se ne izlaže pogibelji ulazeći u kazalište.

³²Unutra su svi vikali: jedni jedno, drugi drugo. Vladala je opća zbrka pa mnogi nisu ni znali zašto su ondje.

³³Svjetina izgura naprijed nekog Aleksandra jer su ga Židovi onamo gurali. On podigne ruku i pokuša se obratiti narodu.

³⁴Ali kad su shvatili da je Židov, opet jednoglasno udare vikati dvije ure: “Velika je efeška Artemida! Velika je efeška Artemida!”

³⁵Na koncu gradski poglavar umiri svjetinu i reče: “Efežani! Svatko zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide, koje nam je kip pao s neba.

³⁶To je neporecivo. Umirite se stoga. Ne činite ništa nepromišljeno!

³⁷Doveli ste ovamo te ljude, a niti su ukrali što iz hrama niti su hulili našu božicu.

³⁸Imaju li pak Demetrije i obrtnici protiv njih kakvu tužbu, sudovi zasjedaju, a tu su i suci. Neka podnesu tužbu!

³⁹Ima li još kakvih pritužbi, neka se riješe zakonitim putem.

⁴⁰Bojim se da će nas ovako rimska vlada optužiti za pobunu jer za sav ovaj metež nema nikakva opravdanog razloga.”

⁴¹Zatim raspusti skup.