Read Knjiga O Kristu Djela Apostolska 20 Bible Online

Djela Apostolska 20 - Knjiga O Kristu bible

Djela Apostolska 20

¹Kad je sva strka prošla, Pavao pošalje po vjernike.[47] Ohrabri ih, pozdravi se s njima i otputuje u Makedoniju.

²Putem je hrabrio braću u mjestima kuda je prolazio. Stigne tako u Grčku

³i ostane ondje tri mjeseca. Baš kad se spremao otploviti natrag u Siriju, dozna da su mu Židovi postavili zasjedu pa se odluči vratiti preko Makedonije.

⁴Pratili su ga Pirov sin Sopater iz Bereje, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj iz Derbe, Timotej i Azijci Tihik i Trofim.

⁵Otišli su prije nas i sačekali nas u Troadi.

⁶A mi smo poslije Blagdana beskvasnih kruhova krenuli brodom iz Filipa i za pet dana stigli k njima u Troadu, gdje smo ostali sedam dana.

⁷Prvoga dana u tjednu sastali smo se da lomimo kruh.[48] Pavao je propovijedao. Kako je sutradan kanio otputovati, govorio je sve do ponoći.

⁸U sobi na katu gdje smo se okupili bilo je mnogo svjetiljki.

⁹Na prozoru je sjedio mladić Eutih. Kako je Pavao dugo govorio, on duboko zaspi i svladan snom padne s trećega kata na zemlju. Kad su ga podignuli, bio je mrtav.

¹⁰Pavao siđe, legne na dječaka i zagrli ga. “Ne uznemirujte se!” reče. “Živ je!”

¹¹Popne se zatim na kat, razlomi kruh i blaguje s njima. Zatim je govorio još dugo, sve do svanuća. Onda otputuje.

¹²A mladića su odveli živa, neizmjerno utješeni.

¹³Mi smo prije Pavla krenuli lađom u As. On je tamo trebao doći pješice, a dalje smo ga trebali povesti.

¹⁴Kad nam se u Asu pridružio, skupa smo otplovili u Mitilenu.

¹⁵Onande smo sutradan projedrili nadomak Hija, dan poslije krenuli u Sam te sutradan stigli u Milet.

¹⁶Pavao je, naime, odlučio izbjegnuti Efez da se ne zadrži u Maloj Aziji. Žurio se da, ako bude mogao, stigne u Jeruzalem do Pedesetnice.

¹⁷Ali iz Mileta pošalje u Efez po crkvene starješine.

¹⁸Kad su došli, reče im: “Znate kako sam postupao od prvog dana kad sam nogom kročio u Malu Aziju.

¹⁹Služio sam Gospodinu ponizno, u suzama i kušnjama koje su me snašle zbog židovskih urota.

²⁰Ipak se nikada nisam sustezao propovijedati, u javnosti ili po kućama, sve što bi vam moglo biti korisno.

²¹Upozoravao sam i Židove i pogane da se odvrate od grijeha i obrate Bogu te da povjeruju u našega Gospodina Isusa.

²²Sada idem u Jeruzalem, neodoljivo vođen Svetim Duhom, ne znajući što me čeka,

²³osim što mi Sveti Duh u svakome gradu potvrđuje da me čekaju tamnica i nevolje.

²⁴Ali nije mi stalo hoću li živjeti ili ne, već hoću li dovršiti svoju trku, djelo koje sam primio od Gospodina Isusa: svjedočiti o Radosnoj vijesti i Božjoj milosti.

²⁵Sada znam da me vi, kojima sam propovijedao o Kraljevstvu, nećete više vidjeti.

²⁶Zato vam danas jasno kažem: čist sam od krvi svih vas. Nisam kriv propadne li tko od vas

²⁷jer se nisam sustezao navijestiti vam u potpunosti Božju nakanu.

²⁸Pazite na sebe i na Božje stado—na njegovu Crkvu otkupljenu njegovom krvlju, u kojoj vas je Sveti Duh postavio za starješine.

²⁹Znam da će se, kad odem, među vas uvući okrutni vuci koji ne štede stada.

³⁰Čak će i neki od nas neki iskrivljavati učenje ne bi li odvukli učenike za sobom.

³¹Zato bdijte! Ne zaboravite da sam tri godine bio s vama i danonoćno vas bez prestanka opominjao lijući suze.

³²A sada vas povjeravam Bogu i Riječi njegove milosti, koja vas može izgraditi i dati vam baštinu kao i svima posvećenima.

³³Nikada nisam želio tuđe srebro, zlato ili odjeću.

³⁴Znate da sam vlastitim rukama radio za svoje potrebe i potrebe svojih pratitelja.

³⁵U svemu sam vam bio primjerom kako se treba truditi, pomagati nevoljnima i pamtiti riječi Gospodina Isusa: ‘Blaženije je davati nego primati.’”

³⁶Kad je to rekao, klekne i pomoli se s njima.

³⁷Glasno su plakali, grlili Pavla i cjelivali ga

³⁸ražalošćeni posebice što je rekao da ga nikada više neće vidjeti. Zatim ga isprate na lađu.