Read Knjiga O Kristu Djela Apostolska 22 Bible Online

Djela Apostolska 22 - Knjiga O Kristu bible

Djela Apostolska 22

¹“Braćo i oci,” reče Pavao, “poslušajte što ću reći u svoju obranu.”

²Kad su čuli da govori na njihovu vlastitome, hebrejskom jeziku, još su više utihnuli.

³“Židov sam, rođen u Tarzu u Ciliciji, ali odrastao ovdje u Jeruzalemu uz Gamaliela. Do njegovih sam nogu odgajan da u svemu poštujem Zakon naših otaca. Gorljivo sam se trudio za Boga, kao i vi danas.

⁴Progonio sam nasmrt sljedbenike Puta, okivao ih te i muškarce i žene bacao u tamnicu.

⁵O tomu mogu posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješine. Od njih sam za židovsku braću u Damasku dobio pisma s ovlaštenjem da i kršćane koji su ondje dovedem okovane u Jeruzalem da se kazne.

⁶Dok sam putovao cestom prema Damasku, oko podneva me s neba odjednom obasjala jaka svjetlost.

⁷Srušio sam se na tlo. Čuo sam glas koji mi je rekao: ‘Savle, Savle! Zašto me progoniš?’

⁸‘Tko si ti, Gospodine?’ upitao sam. ‘Ja sam Isus Nazarećanin kojega ti progoniš’, odgovori mi Gospodin.

⁹Ljudi koji su bili sa mnom vidjeli su svjetlost, ali nisu čuli glas.

¹⁰Rekao sam: ‘Što mi je činiti, Gospodine?’ A Gospodin mi odgovori: ‘Pođi u Damask. Ondje će ti se reći što da činiš.’

¹¹Od jake sam svjetlosti oslijepio pa su me moji pratitelji morali za ruku odvesti u Damask.

¹²Ondje mi je došao neki Ananija, pobožan čovjek koji je poštivao Zakon i bio na dobru glasu među Židovima u Damasku.

¹³On mi priđe i reče: ‘Brate Savle, progledaj!’ I istog časa sam ga mogao vidjeti.

¹⁴Reče mi zatim: ‘Bog naših predaka odabrao te je da spoznaš njegovu volju, da vidiš Pravednika i da mu čuješ glas.

¹⁵Pred svima ćeš o njemu svjedočiti o tomu što si vidio i čuo.

¹⁶Što čekaš? Ustani, krsti se i operi se od grijeha prizivajući njegovo ime.’

¹⁷Po povratku u Jeruzalem jednog sam se dana molio u Hramu i pao u zanos.

¹⁸Vidio sam Isusa kako mi govori: ‘Brzo otiđi iz Jeruzalema jer ti ljudi ovdje neće vjerovati kad im budeš svjedočio o meni!’

¹⁹‘Ali, Gospodine,’ rekao sam, ‘pa znaju da sam one koji u tebe vjeruju bacao u tamnice i bičevao po sinagogama.

²⁰A kad su ubili Stjepana, stajao sam ondje odobravajući. Čuvao sam ogrtače onima koji su ga kamenovali.’

²¹Ali Gospodin mi reče: ‘Idi iz Jeruzalema jer te šaljem daleko, k poganima!’”

²²Mnoštvo je slušalo sve dok Pavao nije izgovorio tu riječ. Nato složno poviču: “Zbrišite ga s lica zemlje! Nije pravo da takav živi!”

²³Vikali su, bacali sa sebe ogrtače i vitlali prašinu u zrak.

²⁴Zapovjednik zato uvede Pavla u vojarnu i zapovjedi da ga izbičuju kako bi priznao zločin. Htio je znati zašto mnoštvo tako viče na njega.

²⁵Kad su ga zavezali remenjem da ga bičuju, Pavao upita stotnika koji je bio ondje: “Zar smijete bičevati rimskoga građanina, a ni sudili mu niste?”

²⁶Stotnik nato ode zapovjedniku i reče: “Što radiš? Taj je čovjek rimski građanin!”

²⁷Zapovjednik ode k Pavlu i upita: “Jesi li ti Rimljanin?” “Jesam”, odgovori Pavao.

²⁸“I ja sam”, reče zapovjednik. “Mnogo sam novca dao da steknem taj naziv!” “A ja sam se s njim rodio”, odgovori mu Pavao.

²⁹Svi vojnici koji su ga trebali ispitivati odmah odstupe od njega. Zapovjednik se prestrašio doznavši da je Pavao Rimljanin jer ga je on okovao.

³⁰Sutradan zapovjednik skine Pavlu okove te zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i Vijeće. Htio je doznati za što ga Židovi optužuju. Zato ga izvede pred njih.