Read Knjiga O Kristu Djela Apostolska 27 Bible Online

Djela Apostolska 27 - Knjiga O Kristu bible

Djela Apostolska 27

¹Odlučeno je da odjedrimo u Italiju. Pavla i nekolicinu drugih zatvorenika predali su stotniku carske čete Juliju.

²Ukrcali smo se na neku adramitsku lađu koja je plovila u azijska mjesta te otplovili. S nama je bio i neki Makedonac, Aristarh iz Soluna.

³Sutradan smo doplovili u Sidon. Julije je s Pavlom vrlo ljubazno postupao. Dopustio mu je posjetiti prijatelje, da se pobrinu za njegove potrebe.

⁴Otplovili smo dalje jedreći sjeverno uz Cipar između otoka i kopna jer su puhali suprotni vjetrovi.

⁵Prošli smo uz cilicijsku i pamfilijsku obalu te stigli u grad Miru u Liciji.

⁶Ondje stotnik pronađe neku lađu što je iz Aleksandrije plovila u Italiju, pa nas ukrca na nju.

⁷Nekoliko smo dana sporo plovili i jedva došli do Knida. Kako od vjetra nismo mogli pristati, otplovili smo pod Kretu, do Salmone,

⁸pa na jedvite jade uz nju do nekoga mjesta zvanog Dobra pristaništa, blizu grada Laseje.

⁹Mnogo smo vremena izgubili. Plovidba je postala vrlo opasnom jer je već bila jesen,[54] a Pavao upozori:

¹⁰“Ljudi, vidim da će plovidba biti pogibeljna i da ćemo pretrpjeti veliku štetu—ne samo u teretu nego i u našim životima.”

¹¹Ali stotnik je više vjerovao kormilaru i vlasniku broda nego Pavlu.

¹²Kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je ljudi predlagala da otplove i pokušaju doći do luke Feniks na Kreti, otvorenoj prema jugozapadu i sjeverozapadu, te da ondje prezimimo.

¹³Tada puhne blagi južnjak te oni, misleći da bi mogli uspjeti u toj nakani, dignu sidro i zaplove uz samu obalu Krete.

¹⁴Ali ubrzo zatim silovito zapuše žestok vjetar zvani sjeveroistočnjak.

¹⁵Zahvati lađu tako da mu se nije mogla oteti, pa smo se prepustili da nas nosi.

¹⁶Kad smo prolazili uz neki otočić zvan Kauda, jedva smo na brod podignuli čamac za spašavanje koji smo vukli za sobom.

¹⁷Podignuli su ga da uporabe opremu za spašavanje i da konopcima potpašu lađu. Bojeći se da se ne nasuču na Sirtu uz afričku obalu, spuste plivajuće sidro te smo tako plovili dalje nošeni vjetrom.

¹⁸Kako nas je oluja silovito bacala, sutradan izbace s broda teret,

¹⁹a treći dan brodsku opremu i sve čega su se domogli.

²⁰Strašna je oluja bjesnjela mnogo dana te se nisu mogli vidjeti ni sunce ni zvijezde. Gubili smo svaku nadu da ćemo se spasiti.

²¹Dugo već nismo ništa jeli. Pavao stane pred posadu i reče: “Trebali ste me, ljudi, poslušati i ne odlaziti s Krete pa biste izbjegli svu ovu nevolju i štetu.

²²Ali sada vam kažem: budite odvažni jer nitko od nas neće stradati iako će lađa potonuti.

²³Noćas mi se ukazao anđeo Boga kojemu pripadam i služim

²⁴te mi rekao: ‘Ne boj se, Pavle, jer ćeš sigurno stići pred cara! A Bog ti daruje i da svi tvoji suputnici sigurno doputuju.’

²⁵Zato se, ljudi, razvedrite! Vjerujem Bogu. Bit će kako mi je rekao.

²⁶Ali nasukat ćemo se na neki otok.”

²⁷Četrnaeste noći oluje, oko ponoći, vjetar nas je gonio amo-tamo po Jadranu. Mornari naslute da se približava nekakvo kopno.

²⁸Bace olovnicu i izmjere dvadeset hvati dubine. Malo zatim opet ju bace i izmjere petnaest hvati.

²⁹Prestraše se da ne nalete na grebene pa bace s krme četiri sidra i počnu se moliti da se brzo razdani.

³⁰Mornari su kanili pobjeći s lađe pa počnu spuštati čamac u more pod izlikom da kane spustiti sidra s pramca.

³¹Ali Pavao reče stotniku i vojnicima: “Ne ostanu li oni na lađi, nećete se spasiti!”

³²Vojnici prerežu užad i puste da čamac padne u more.

³³Sve do svanuća Pavao je molio ljude da jedu. “Četrnaest dana niste ni taknuli jelo”, reče.

³⁴“Molim vas, pojedite što za vlastito dobro. Jer neće vam pasti ni vlas s glave.”

³⁵Kad je to rekao, uzme kruh te pred svima zahvali Bogu, razlomi ga i počne jesti.

³⁶Svi se razvedre i uzmu hranu.

³⁷U lađi nas je bilo dvjesto sedamdeset šest duša.

³⁸Kad su se najeli, počnu rasterećivati lađu bacajući žito u more.

³⁹Kad se razdanilo, mornari nisu prepoznali obalu, ali opazili su neki zaljev ravne obale te odluče pokušati onamo zavesti lađu.

⁴⁰Odvežu zato sidra i puste da padnu u more. Popuste konopce na kormilima i razviju prednje jedro prema vjetru te se usmjere prema obali.

⁴¹Ali nalete na plićak i brod se nasuče. Pramac nasjedne i ostane nepomičan, a krmu su razbijali žestoki valovi.

⁴²Vojnici nakane poubijati zatvorenike da koji ne otpliva i ne pobjegne,

⁴³ali im stotnik, želeći poštedjeti Pavla, ne dopusti da to učine. Zapovjedi da oni koji znaju plivati prvi skoče u more i otplivaju do obale,

⁴⁴a ostalima reče da doplivaju na daskama i olupinama lađe. Tako su svi živi i zdravi dospjeli na kopno.