Read Knjiga O Kristu Djela Apostolska 4 Bible Online

Djela Apostolska 4 - Knjiga O Kristu bible

Djela Apostolska 4

¹Dok su Petar i Ivan još govorili narodu, priđu im svećenici, zapovjednik hramske straže i neki saduceji.

²Uznemirilo ih je što su, na Isusovu primjeru, navješćivali uskrsnuće od mrtvih.

³Uhite ih zato i, kako je već bila večer, bace u tamnicu do jutra.

⁴Ali mnogi koji su ih čuli kako propovijedaju Riječ povjerovali su i broj vjernika uvećao se na otprilike pet tisuća, ne brojeći žene i djecu.

⁵Sutradan se u Jeruzalemu sastanu poglavari, starješine i pismoznanci.

⁶Bio je ondje veliki svećenik Ana s Kaifom, Ivanom, Aleksandrom i drugima iz velikosvećeničke loze.

⁷Dozovu pred sebe apostole i upitaju ih: “Kakvom silom i u čije ime ste to učinili?”

⁸Petar im, pun Svetoga Duha, reče: “Narodni poglavari i starješine!

⁹Odgovaramo li mi to zbog dobroga djela koje smo učinili bolesnu čovjeku? Želite li znati kako je iscijeljen?

¹⁰Znajte i vi, i cijeli izraelski narod, da taj čovjek stoji pred vama zdrav jer je iscijeljen po imenu Isusa Krista iz Nazareta, kojega ste vi raspeli, ali ga je Bog uskrisio od mrtvih!

¹¹Jer Isus je taj ‘kamen’ koji ste vi ‘graditelji’ odbacili, a koji je ‘postao ugaonim kamenom’.[10]

¹²Ni po kome drugome nema spasenja! Nema drugoga imena pod nebom po kojemu se ljudi mogu spasiti.”

¹³Članove Vijeća zaprepastila je Petrova i Ivanova neustrašivost jer su mogli jasno vidjeti da su neizobraženi i neuki ljudi. Znali su da su bili sa Isusom,

¹⁴ali kako je iscijeljeni čovjek stajao pred njima, nisu im mogli proturječiti.

¹⁵Zato narede Petru i Ivanu da iziđu iz vijećnice te počnu raspravljati:

¹⁶“Što da radimo s tim ljudima? Ne možemo zanijekati da su učinili čudesni znak—za to znaju svi u Jeruzalemu.

¹⁷Ali možda možemo spriječiti da se to još više ne razglasi. Zabranimo im da ikomu opet govore o Isusovu imenu.”

¹⁸Pozovu zato apostole i zapovjede im da nipošto ne govore o Isusovu imenu i ne poučavaju o njemu.

¹⁹Ali Petar i Ivan im odgovore: “Zar smatrate da je pred Bogom pravo da slušamo vas, a ne njega?

²⁰Ne možemo a da ne govorimo o onomu što smo čuli i vidjeli.”

²¹Vijećnici im opet zaprijete ali ih na koncu puste zato što nisu znali kako ih kazniti a da se narod ne pobuni. Jer svi su slavili Boga zbog toga što se dogodilo:

²²čudesno je iscijeljen čovjek koji je bio hrom više od četrdeset godina.

²³Čim su ih oslobodili, Petar i Ivan jave se drugim vjernicima i ispričaju im što su im rekli veliki svećenici i starješine.

²⁴Kad su to čuli, svi podignu glas i jednodušno se pomole Bogu: “Gospodine, ti si stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima!

²⁵Po Svetome Duhu kroz svojega slugu Davida odavno si rekao: ‘Zašto se narodi bune? Zašto puci snuju ispraznosti?

²⁶Zemaljski se kraljevi spremaju na bitku protiv Gospodina i protiv njegova Mesije.’[11]

²⁷To se dogodilo u ovomu gradu! Herod Antipa, Poncije Pilat, zajedno s narodima, urotili su se s izraelskim narodom protiv tvojega svetog Sluge Isusa, tvojega Pomazanika.

²⁸Učinili su ono što si predodredio svojom snagom i voljom.

²⁹Gospodine, čuj njihove prijetnje i daj svojim slugama hrabrosti da navješćuju tvoju Riječ!

³⁰Pruži svoju moćnu ruku da se događaju iscjeljenja, čudesa i znamenje u imenu tvojega svetog Sluge Isusa.”

³¹Kad su se tako pomolili, potrese se zgrada u kojoj su bili. Svi se napune Svetoga Duha te su smjelo navješćivali Božju riječ.

³²Mnoštvo vjernika bilo je jednoga srca i duše: nitko nije ono što je imao zadržavao za sebe, nego su sve međusobno dijelili.

³³A apostoli su s velikom silom svjedočili o uskrsnuću Gospodina Isusa. Velika je milost bila nad njima.

³⁴Nitko od njih nije oskudijevao jer su oni koji su posjedovali zemljišta i kuće prodavali svoju imovinu

³⁵i novac donosili apostolima da njime raspolažu. Oni su ga dijelili svakomu prema potrebama.

³⁶Tako je Josip kojega su apostoli zvali Barnaba (što znači: “Sin utjehe”), levit, rodom s Cipra,

³⁷imao njivu. Prodao ju je i donio novac apostolima da njime raspolažu.