Read Knjiga O Kristu Djela Apostolska 8 Bible Online

Djela Apostolska 8 - Knjiga O Kristu bible

Djela Apostolska 8

¹Savao je odobravao Stjepanovo smaknuće. Tog je dana započeo veliki val progona Crkve u Jeruzalemu pa su se svi osim apostola razbježali po Judeji i Samariji.

²Neki pobožni ljudi pokopali su Stjepana i održali veliko žalovanje za njim.

³Savao je pak pustošio Crkvu. Išao je od kuće do kuće te muškarce i žene odvlačio i predavao u tamnicu.

⁴Ali vjernici koji su pobjegli iz Jeruzalema posvuda su išli navješćujući Radosnu vijest o Isusu.

⁵Filip je, primjerice, otišao u Samariju i ondje ljudima propovijedao o Kristu.

⁶Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo Filipove riječi slušajući ga i gledajući čudesa koja je činio.

⁷Izgonio je mnoge nečiste duhove koji su vrišteći izlazili iz opsjednutih. Iscijelio je mnoge uzete i hrome.

⁸U tomu je gradu tako zavladala velika radost.

⁹Neki čovjek imenom Šimun već se dugo ondje bavio čarobnjaštvom. Opčaravao je narod i izdavao se za velikog čovjeka.

¹⁰Samarijanci su mu se, od najmanjega do najvećega, priklanjali i nazivali ga “velikim” i “Božjom silom”.

¹¹Činili su to zato što ih je dugo opčaravao svojim vradžbinama.

¹²Ali tada su povjerovali Filipu koji je navješćivao Radosnu vijest o Božjemu kraljevstvu i imenu Isusa Krista. Krstili su se muškarci i žene.

¹³I sam je Šimun povjerovao i krstio se te slijedio Filipa kuda god je išao. Zadivljeno je promatrao čudesa i znamenje koje je Filip činio.

¹⁴Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da su u Samariji prihvatili Božju riječ, pošalju onamo Petra i Ivana.

¹⁵Oni dođu i pomole se za obraćenike da prime Svetoga Duha.

¹⁶Jer Sveti Duh još nije sišao ni na koga od njih. Bili su samo kršteni u ime Gospodina Isusa.

¹⁷Polagali su ruke na njih te su primali Svetoga Duha.

¹⁸Kad je Šimun vidio da ljudi primaju Svetoga Duha kad apostoli na njih polože ruke, ponudi apostolima novac:

¹⁹“Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Svetoga Duha!”

²⁰Ali Petar mu odgovori: “Propao i taj novac i ti skupa s njim! Misliš li da Božji dar možeš kupiti novcem?

²¹Ti na ovo nemaš pravo jer ti srce nije pravo pred Bogom!

²²Obrati se od svoje zloće i moli se Gospodinu pa će ti možda oprostiti nakane zlog srca.

²³Vidim da si pun gorčine i okovan grijehom.”

²⁴“Vi se za mene molite Gospodinu da me ne snađe to što ste rekli!” odgovori Šimun.

²⁵Pošto su svjedočili i propovijedali Božju riječ u Samariji, Petar i Ivan vratili su se u Jeruzalem. Putem su se zaustavljali u samarijskim selima navješćujući Radosnu vijest.

²⁶A Filipu reče anđeo Gospodnji: “Kreni na jug pustom cestom što iz Jeruzalema vodi u Gazu.”

²⁷I Filip pođe. Susretne nekog Etiopljanina, dvorskog rizničara, visokog dostojanstvenika etiopske kraljice, kandake. On je išao u Jeruzalem da se pokloni Bogu.

²⁸Vraćajući se iz Jeruzalema sjedio je u kočiji i čitao naglas iz Knjige proroka Izaije.

²⁹Sveti Duh reče Filipu: “Priđi i hodaj uz kočiju!”

³⁰Filip pritrči. Začuje kako čovjek čita Izaiju pa upita: “Razumijete li to što čitate?”

³¹“A kako da razumijem ako me tko ne pouči?” odgovori čovjek. Zamoli Filipa da se popne u kočiju i sjedne do njega.

³²Čitao je ovaj ulomak: “Odveli su ga kao ovcu na klanje. Kao janje nijemo pred onima što ga strižu, ni usta nije otvorio.

³³Ponižen je i lišen pravde. Tko da opiše njegov naraštaj? Jer život je njegov uzet sa zemlje.”[21]

³⁴Dostojanstvenik zatim upita Filipa: “Reci mi, molim te, govori li to prorok o sebi ili o kome drugome?”

³⁵Filip mu, počevši od toga ulomka, objasni evanđelje i navijesti Isusa.

³⁶Vozeći se tako naiđu na neku vodu, a dostojanstvenik upita: “Evo vode! Što me priječi da se krstim?”[22]

³⁸Zapovjedi da kočija stane pa obojica siđu do vode. Filip ga ondje krsti.

³⁹Kad su izišli iz vode, Sveti Duh ponese Filipa i dostojanstvenik ga više nije vidio. On radosno nastavi svojim putem,

⁴⁰a Filip se nađe u gradu Azotu. Kud god je išao, putem je po gradovima propovijedao Radosnu vijest sve dok nije stigao u Cezareju.