Read Hrvatski Novi Zavjet Matej 22 Bible Online

Matej 22 - Hrvatski Novi Zavjet bible

Matej 22

¹Kraljevska svadbena gozbaIsus im ponovno progovori u prispodobama:

²»Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu svojemu sinu.

³On posla svoje sluge da pozovu uzvanike na svadbu, no oni ne htjedoše doći.

⁴Posla opet druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, gozbu sam ugotovio, junci su moji i tovljenici poklani i sve je pripravljeno. Dođite na svadbu.'

⁵Ali oni, ne marivši, otiđoše: jedan na svoju njivu, drugi pak za svojom trgovinom.

⁶Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i pobiju.

⁷Kralj se nato razgnjevi i posla svoju vojsku, pogubi one ubojice, a njihov grad spali.

⁸Tada reče svojim slugama: 'Svadba je pripravljena, ali je uzvanici nisu bili dostojni.

⁹Pođite dakle na raskršća putova, pa pozovite na svadbu koga god nađete.'

¹⁰I sluge izađoše na putove i skupiše sve koje nađoše: i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostima.

¹¹Kad kralj uđe pogledati goste, zamijeti ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho.

¹²I reče mu: 'Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbenog ruha?' A on ostade bez riječi.

¹³Tada reče kralj poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van, u tamu; ondje će biti plač i škrgut zubi.'

¹⁴Doista, mnogo je zvanih, ali malo izabranih.«

¹⁵Caru carevo, Bogu BožjeTada farizeji otiđoše i održaše vijećanje kako da ga uhvate u riječi.

¹⁶Pošalju k njemu svoje učenike zajedno s herodovcima da mu reknu: »Učitelju, znamo da si istinit, i da po istini putu Božjemu učiš, i da ti ni do koga nije stalo, jer ne gledaš tko je tko.

¹⁷Reci nam dakle što misliš: je li dopušteno caru dati porez ili nije?«

¹⁸Znajući njihovu zlobu, Isus im nato reče: »Zašto me iskušavate, licemjeri?

¹⁹Pokažite mi porezni novac!« I oni mu doniješe denar.

²⁰On ih upita: »Čiji je ovo lik i natpis?«

²¹Rekoše mu: »Carev.« Tada im reče: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.«

²²Kad to čuše, zadiviše se te ga ostaviše i otiđoše.

²³Uskrsnuće i ženidbaToga dana pristupiše k njemu saduceji, tvrdeći da nema uskrsnuća, te ga upitaše:

²⁴»Učitelju, Mojsije reče: 'Ako tko umre bez djece, neka brat njegov uzme njegovu ženu i neka podigne svojemu bratu potomstvo.'

²⁵Bijaše pak u nas sedmero braće. I prvi se oženi i umrije bez potomstva ostavivši ženu svojemu bratu.

²⁶Tako i drugi, i treći, sve do sedmoga.

²⁷A nakon svih umrije i ta žena.

²⁸O uskrsnuću dakle, kojemu će od te sedmorice biti ženom? Jer sva su je sedmorica imala.«

²⁹Isus im odgovori: »U zabludi ste, jer ne razumijete ni Pisama ni sile Božje.

³⁰Jer o uskrsnuću niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli na nebu.

³¹A što se tiče uskrsnuća mrtvih, niste li čitali ono što vam reče Bog:

³²'Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev?' On nije Bog mrtvih, nego živih.«

³³Čuvši to, mnoštvo bijaše zadivljeno njegovim učenjem.

³⁴Najveća zapovijedA kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se zajedno,

³⁵pa ga jedan od njih, zakonoznanac, upita da ga iskuša:

³⁶»Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?«

³⁷On mu nato reče: »'Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom pameću svojom.'

³⁸To je najveća i prva zapovijed.

³⁹A druga, kao i ova: 'Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga.'

⁴⁰O ovim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«

⁴¹Krist i DavidKad su se farizeji okupili, Isus ih upita:

⁴²»Što vi mislite o Kristu? Čiji je on sin?« Reknu mu: »Davidov.«

⁴³Reče im: »Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad kaže:

⁴⁴'Reče Gospodin Gospodinu mojemu: Sjedni meni zdesna dok neprijatelje tvoje ne položim pod noge tvoje'?

⁴⁵Ako dakle David njega naziva Gospodinom, kako mu je sin?«

⁴⁶I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti ga se itko od toga dana usudi išta zapitati.