Read Hrvatski Novi Zavjet Marko 4 Bible Online

Marko 4 - Hrvatski Novi Zavjet bible

Marko 4

¹Prispodoba o sijačuI opet stade poučavati kraj mora. I okupi se oko njega silno mnoštvo tako da on uđe u lađicu i sjede, na moru, dok sve ono mnoštvo bijaše na kopnu, uz more.

²Poučavao ih je mnogočem u prispodobama. U svojoj im je pouci govorio:

³»Poslušajte! Gle, izađe sijač sijati.

⁴I dok je sijao, neko zrno pade kraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ga.

⁵A neko pade na kamenito tlo, gdje nije imalo dovoljno zemlje; i odmah izniknu, jer nije imalo duboke zemlje.

⁶I kad sunce ogranu, sagorje; pa kako nije imalo korijena, usahnu.

⁷Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga, te roda ne donese.

⁸A neko pade u dobru zemlju te je davalo rod, rastući i razvijajući se, te donosilo: jedan tridesetostruko, jedan šezdesetostruko i jedan stostruko.«

⁹Potom reče: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«

¹⁰O prispodobamaKad bijaše nasamo, stadoše ga oni oko njega, zajedno s Dvanaestoricom, zapitkivati o prispodobama.

¹¹I govorio im je: »Vama je dana tajna kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama,

¹²da 'gledajući gledaju i ne vide, i slušajući slušaju i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se oprosti'.«

¹³Tumačenje prispodobe o sijačuI reče im: »Zar ne shvaćate ovu prispodobu? A kako ćete onda sve druge prispodobe razumjeti?

¹⁴Sijač sije Riječ.

¹⁵Oni kraj puta gdje je Riječ posijana oni su kojima, tek što čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njima posijanu.

¹⁶A oni posijani na kamenito tlo, kad čuju Riječ, odmah je s radošću primaju,

¹⁷ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni. Čim dođe nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne.

¹⁸Drugi su opet posijani u trnje. To su oni koji čuju Riječ,

¹⁹ali se brige ovoga svijeta, varljivost bogatstva i požude za svime ostalim uvuku i Riječ uguše, te ona ostaje bez roda.

²⁰A posijani na dobru zemlju oni su koji slušaju Riječ i primaju je te donose rod: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.«

²¹SvjetiljkaI govorio im je: »Donosi li se svjetiljka da se stavi pod posudu ili pod postelju? Ili da se stavi na svijećnjak?

²²Jer ništa nije skriveno što se ne bi očitovalo, niti je što tajno što se ne bi objelodanilo.

²³Tko ima uši da čuje, neka čuje!«

²⁴MjeraI govorio im je: »Pazite što slušate! Mjerom kojom mjerite, mjerit će se i vama, i nadodat će vam se.

²⁵Jer tko ima, dat će mu se, a tko nema, oduzet će mu se i ono što ima.«

²⁶SjemeI govorio im je: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju.

²⁷Spavao on ili ustajao, noću i danju, sjeme niče i raste, a da on ne zna kako.

²⁸Zemlja sama po sebi donosi rod; najprije vlat, zatim klas, zatim puno žito u klasu.

²⁹A kad rod dozri, on odmah primakne srp, jer prispjela je žetva.«

³⁰Zrno gorušičnoI govorio je: »Čemu bismo rekli da je nalik kraljevstvo Božje, ili kojom bismo ga prispodobom iznijeli?

³¹Ono je kao zrno gorušično, što je, kad se sije u zemlju, najmanje od sveg sjemenja na zemlji,

³²ali jednom posijano, uzraste i postane veće od svega povrća, i potjera velike grane tako da se u njegovu hladu gnijezde ptice nebeske.«

³³Zavšetak o prispodobamaI mnogim takvim prispodobama navješćivao im je Riječ, koliko su već mogli slušati.

³⁴Bez prispodobe im nije govorio, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

³⁵Oluja na moruIstoga dana, kad se večer spustila, reče im: »Prijeđimo na drugu obalu.«

³⁶Oni otpustiše mnoštvo i povezu ga tako kako se već zatekao, u lađici. A pratile su ga i druge lađice.

³⁷Iznenada nastane jaka oluja s vihorom, i valovi su navaljivali na lađicu tako da su je već gotovo napunili.

³⁸A on bijaše na krmi gdje je spavao na uzglavlju. Probude ga i reknu mu: »Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?«

³⁹I probudivši se, priprijeti vjetru i reče moru: »Utišaj se! Umukni!« I utihnu vjetar te nastade velika utiha.

⁴⁰I reče im: »Zašto ste strašljivi? Zar još nemate vjere?«

⁴¹I veoma se prestrašiše te su govorili jedni drugima: »Tko li je dakle ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?«