Read Hrvatski Novi Zavjet Marko 6 Bible Online

Marko 6 - Hrvatski Novi Zavjet bible

Marko 6

¹Isus u NazaretuOtišavši odande stigne u svoj zavičaj, a njegovi su ga učenici slijedili.

²Kad dođe subota, stade poučavati u sinagogi i mnogi koji su ga slušali divili su se govoreći: »Odakle to njemu? I kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama?

³Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josipov i Judin i Šimunov? Nisu li mu i sestre ovdje među nama?« I sablažnjavali su se o njega.

⁴A Isus im je govorio: »Nije prorok bez časti nigdje osim u svojemu zavičaju, među svojim rođacima i u svojoj kući.«

⁵I nije mogao ondje učiniti nijedno svoje silno djelo, osim što iscijeli nekoliko nemoćnih položivši na njih ruke.

⁶I čudio se njihovoj nevjeri.Poslanje apostolaObilazio je okolnim selima i poučavao.

⁷Tada dozva Dvanaestoricu i poče ih slati dvojicu po dvojicu dajući im vlast nad nečistim dusima.

⁸Zapovjedi im da na put ne uzimaju ništa osim štapa - ni kruha, ni torbe, ni bakrena novca u pojasu;

⁹nego da nose samo sandale i da ne odijevaju dviju haljina.

¹⁰I govorio im je: »Gdje god uđete u kuću, ostanite dokle god ne odete odande.

¹¹I koje god mjesto vas ne primi i ne posluša, izlazeći odande otresite prah ispod svojih nogu, njima za svjedočanstvo!«

¹²Otišavši, propovijedali su da se treba obratiti.

¹³I mnoge su zle duhove izgonili, mnoge nemoćne uljem pomazivali i iscjeljivali.

¹⁴Herodova strepnjaA dočuo to kralj Herod, jer se Isusovo ime razglasilo te se govorilo: »Ivan Krstitelj uskrišen je od mrtvih i stoga čudesne sile djeluju u njemu.«

¹⁵Drugi su govorili: »Ilija je.« A neki: »Prorok je, kao jedan od proroka.«

¹⁶Čuvši to, Herod govoraše: »Ivan, komu ja odrubih glavu, uskrišen je!«

¹⁷Umorstvo Ivana KrstiteljaJer sam je Herod poslao da Ivana uhite i svežu ga u tamnici zbog Herodijade, žene svojega brata Filipa kojom se bio oženio.

¹⁸Jer je Ivan govorio Herodu: »Nije ti dopušteno imati ženu svojega brata.«

¹⁹A Herodijada mu zamjerala i htjela ga ubiti, ali nije mogla,

²⁰jer je Herod poštovao Ivana i štitio ga, znajući da je čovjek pravedan i svet. Kad god bi ga slušao, ostajao bi vrlo zbunjen, a rado ga je slušao.

²¹I dođe pogodan dan kad Herod za svoj rođendan priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i galilejskim prvacima.

²²I uđe kći Herodijadina. Zaplesavši, svidje se Herodu i onima koji su s njime bili za stolom. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što hoćeš, i dat ću ti.«

²³I zakle joj se čvrsto: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pola mojega kraljevstva.«

²⁴Ona izađe i upita svoju majku: »Što da zaištem?« A ona nato reče: »Glavu Ivana Krstitelja!«

²⁵I odmah žurno uđe kod kralja te zaiska: »Hoću da mi evo sad dadneš na pladnju glavu Ivana Krstitelja.«

²⁶Kralj se veoma ražalosti, ali zbog zakletve i zbog onih koji su bili za stolom ne htjede je odbiti,

²⁷nego odmah posla kralj krvnika i zapovjedi da donese Ivanovu glavu. Ovaj ode i odrubi mu glavu u tamnici

²⁸te donese njegovu glavu na pladnju i dade je djevojci, a djevojka je predade svojoj majci.

²⁹Kad su to dočuli Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo te ga položiše u grob.

³⁰Povratak apostolaPotom se apostoli okupe kod Isusa te ga izvijestiše o svemu što su činili i poučavali.

³¹Tada im reče: »Pođite i vi sami u osamu, na samotno mjesto, i počinite malo« - jer su mnogi dolazili i odlazili, te nisu imali vremena ni jesti.

³²I otploviše lađicom na samotno mjesto, u osamu.

³³A dok su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše, te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i stigoše prije njih.

³⁴Isus nahranio pet tisuća ljudiKad izađe, ugleda veliko mnoštvo i sažali se nad njima jer bijahu kao ovce bez pastira. Tada ih stade poučavati u mnogočemu.

³⁵Nastupi već i kasni sat kad mu njegovi učenici pristupiše i rekoše: »Ovo je mjesto pusto, i već je kasno.

³⁶Otpusti ih neka pođu u okolne zaseoke i sela da kupe sebi štogod da pojedu.«

³⁷A on im odgovori: »Vi im dajte jesti.« A oni mu kažu: »Da pođemo za dvjesta denara kupiti kruha i damo im jesti?«

³⁸Nato ih upita: »Koliko kruhova imate? Idite i vidite.« Kad doznaše, kažu: »Pet, i dvije ribe.«

³⁹I zapovjedi im da sve, po skupinama, posjednu po zelenoj travi.

⁴⁰I posjedaše redom po stotinu i po pedeset.

⁴¹I uzevši pet kruhova i dvije ribe, pogledavši u nebo izreče blagoslov, pa razlomi kruhove te davaše svojim učenicima da iznesu pred njih. I te dvije ribe razdijeli svima.

⁴²I svi jedoše i nasitiše se;

⁴³te nakupiše punih dvanaest košara ulomaka, a i od riba.

⁴⁴A onih je što jedoše kruhove bilo pet tisuća muškaraca.

⁴⁵Isus hoda po moruOn odmah nagna svoje učenike da uđu u lađicu i da prijeđu prije njega na drugu obalu prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.

⁴⁶I kad se s njima rastao, ode u goru da se pomoli.

⁴⁷A kad se spusti večer, lađica bijaše nasred mora, a on sam na kopnu.

⁴⁸I vidjevši ih kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići,

⁴⁹a oni, ugledavši ga gdje hodi po moru, pomisliše da je utvara, pa kriknuše.

⁵⁰Svi ga, naime, ugledaše te se uplašiše. A on odmah progovori s njima i rekne: »Hrabri budite! Ja sam, ne bojte se!«

⁵¹I uđe k njima u lađicu, a vjetar utihnu. A oni se veoma, prekomjerno, snebivali u sebi;

⁵²nisu, naime, razumjeli ono s kruhovima, nego im srce bilo otvrdjelo.

⁵³Isus iscjeljuje u genezaretskom krajuPreplovivši zatim prijeko, dođoše u zemlju genezaretsku i pristadoše.

⁵⁴Čim izađoše iz lađice, odmah ga prepoznaše.

⁵⁵Pretrčaše sav onaj kraj i na posteljama stadoše donositi bolesne onamo gdje bi čuli da je on.

⁵⁶I kamo god bi ulazio - u sela ili u gradove ili u zaseoke - na trgove bi stavljali bolesnike i usrdno ga molili da se dotaknu barem skuta njegove haljine. I koji bi ga se dotakli, spasavali bi se.