Read Hrvatski Novi Zavjet Luka 9 Bible Online

Luka 9 - Hrvatski Novi Zavjet bible

Luka 9

¹Poslanje apostolaSazvavši Dvanaestoricu, dade im silu i vlast nad svim zlim dusima i da iscjeljuju od bolesti.

²I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesne.

³Reče im: »Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni novca, niti imajte po dviju haljina!

⁴U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa dalje pođite.

⁵A koji god vas ne prime, izlazeći iz toga grada otresite prašinu sa svojih nogu, za svjedočanstvo protiv njih.«

⁶Oni otiđoše; prolazili su po selima navješćujući Evanđelje i iscjeljujući posvuda.

⁷Herodova nedoumicaDočuo Herod tetrarh o svemu što se događa pa se dvoumio, jer su neki govorili da je Ivan uskrišen od mrtvih,

⁸neki da se pojavio Ilija, a drugi da je ustao koji od davnašnjih proroka.

⁹Herod pak reče: »Ivanu sam ja glavu odrubio, a tko je onda ovaj o kome toliko slušam?« I tražio je da ga vidi.

¹⁰Isus nahranio pet tisuća ljudiVrativši se, apostoli ispripovjediše Isusu sve što su učinili. On ih uze sa sobom i povuče se nasamo u grad zvani Betsaida.

¹¹Mnoštvo pak, doznavši za to, stade ga slijediti. On ih primi, te im je govorio o kraljevstvu Božjem, liječeći one koji su trebali iscjeljenje.

¹²Dan je već gasnuo. Pristupiše mu tad Dvanaestorica te mu rekoše: »Otpusti mnoštvo, neka odu u okolna sela i zaseoke da se sklone i nađu sebi štogod za jelo, jer smo ovdje na pustom mjestu.«

¹³A on im reče: »Dajte im vi jesti!« Oni rekoše: »Nemamo više nego samo pet kruhova i dvije ribe; osim da mi pođemo kupiti hrane za sav ovaj narod.«

¹⁴Jer bijaše oko pet tisuća muškaraca. A on reče svojim učenicima: »Posjednite ih u skupine po pedesetak.«

¹⁵Oni učiniše tako te svi posjedaše.

¹⁶A on, uzevši pet kruhova i dvije ribe, pogledavši u nebo izreče blagoslov, pa razlomi te davaše učenicima da iznesu pred mnoštvo.

¹⁷I svi jedoše i nasitiše se, a od ulomaka što im je preteklo nakupiše dvanaest košara.

¹⁸Ispovijest PetrovaDok je jednom nasamo molio, s njime su bili učenici. I on ih upita: »Što govore ljudi, tko sam ja?«

¹⁹Nato mu odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj; drugi da si Ilija, a neki da ustade jedan od davnašnjih proroka.«

²⁰On ih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar nato odgovori: »Krist Božji!«

²¹Prvi navještaj muke i uskrsnućaZaprijetivši im, zapovjedi da to nikomu ne kazuju,

²²rekavši: »Sin Čovječji treba mnogo pretrpjeti, i biti odbačen od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, i biti ubijen, ali će trećega dana biti uskrišen.«

²³Zahtjevi učeništvaSvima je pak govorio: »Tko hoće za mnom ići, neka se odrekne samoga sebe i neka svaki dan uzima križ svoj i slijedi me.

²⁴Jer tko hoće svoj život spasiti, izgubit će ga, a tko zbog mene svoj život izgubi, taj će ga spasiti.

²⁵Ta što koristi čovjeku da je sav svijet stekao, a samoga sebe izgubio ili upropastio?

²⁶Jer tko se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin Čovječji postidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela.

²⁷Kažem vam pak, uistinu, ima nekih što stoje ovdje koji zasigurno neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstvo Božje.«

²⁸PreobraženjeNekih osam dana poslije tih besjeda, uzevši Petra, Ivana i Jakova, uzađe on na goru da se pomoli.

²⁹I dok se molio, promijeni se izgled njegova lica, a odjeća mu postade blistavo bijela.

³⁰I gle, dva su čovjeka razgovarali s njime; bijahu to Mojsije i Ilija.

³¹Ukazavši se u slavi razgovarali su o njegovu Izlasku, koji se imao dovršiti u Jeruzalemu.

³²A Petar i oni što su bili s njime bijahu svladani snom. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka što stajahu s njime.

³³Dok su se oni rastajali od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Da načinimo tri sjenice: jednu tebi i jednu Mojsiju i jednu Iliji.« Nije znao što govori.

³⁴Dok je on to još govorio, pojavi se oblak te ih zasjenjivaše, a oni se prestrašiše kad zađoše u oblak.

³⁵A iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!«

³⁶I tek što se začu glas, Isus osta sam. A oni zašutješe i nikomu onih dana ništa ne ispripovjediše o onome što su vidjeli.

³⁷Opsjednuti padavičarI sutradan, kad su sišli s gore, u susret mu izađe veliko mnoštvo,

³⁸kad gle, neki čovjek iz mnoštva povika: »Učitelju, molim te, pogledaj moga sina, jer jedinac mi je.

³⁹A evo, duh ga spopada, te on odmah stane vrištati; i trese ga da se zapjeni. Jedva ga ostavlja, pošto ga svega slomi.

⁴⁰Molio sam tvoje učenike da ga izagnaju, ali ne mogoše.«

⁴¹Isus nato odgovori: »O naraštaju nevjerni i izopačeni, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!«

⁴²Dok je još prilazio, zli duh tresnu njime o tlo i potrese ga. Ali Isus zaprijeti nečistom duhu i izliječi dječaka te ga vrati njegovu ocu.

⁴³Svi su bili zadivljeni veličanstvenošću Božjom.Drugi navještaj muke i uskrsnućaI dok su se svi čudili svemu što je činio, reče on svojim učenicima:

⁴⁴»Neka vam ove riječi sjednu u uši: Doista, Sin Čovječji ima biti predan u ruke ljudima!«

⁴⁵Ali oni nisu razumijevali te besjede, jer im bijaše skrivena tako da je ne shvatiše, a bojali su se upitati ga o tome.

⁴⁶Tko je najveći?Među njima se pak podiže raspra o tome tko bi od njih bio najveći.

⁴⁷A Isus, poznavajući namisao njihova srca, uze malo dijete, postavi ga uza se,

⁴⁸te im reče: »Tko god primi ovo malo dijete u moje ime, mene prima. A tko god prima mene, prima Onoga koji je mene poslao. Jer tko je najmanji među svima vama, taj je velik.«

⁴⁹Tko nije protiv vas, za vas jeNato Ivan reče: »Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zle duhove, i branili smo mu, jer te ne slijedi s nama.«

⁵⁰Reče mu Isus: »Ne branite mu! Jer tko nije protiv vas, za vas je.«

⁵¹Negostoljubivi SamarijanciKad su se navršavali dani uzeća njegova, on čvrsto odluči poći u Jeruzalem

⁵²te posla pred sobom glasnike. Oni otiđoše i uđoše u samarijansko selo da mu priprave mjesto.

⁵³Ali ga oni ne primiše, jer se bijaše zaputio u Jeruzalem.

⁵⁴Vidjevši to učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da prizovemo oganj da siđe s neba i proždre ih?«

⁵⁵No on se okrenu i ukori ih.

⁵⁶I otiđoše u drugo selo.

⁵⁷Slijedit ću te, ali...Dok su išli putem, netko mu reče: »Slijedit ću te kamo god ti pošao.«

⁵⁸A Isus mu reče: »Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje glavu nasloniti.«

⁵⁹A drugomu reče: »Slijedi me!« Ali on reče: »Dopusti mi, Gospodine, da najprije odem ukopati svoga oca.«

⁶⁰A on mu nato reče: »Pusti neka mrtvi ukopaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.«

⁶¹Reče i drugi: »Slijedit ću te, Gospodine, ali mi najprije dopusti da se pozdravim sa svojim ukućanima.«

⁶²A Isus mu reče: »Nitko tko stavi ruku svoju na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.«