Read Hrvatski Novi Zavjet Ivan 12 Bible Online

Ivan 12 - Hrvatski Novi Zavjet bible

Ivan 12

¹Isusovo pomazanje u BetanijiŠest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih.

²Ondje mu prirediše večeru. Marta je posluživala, a Lazar bijaše jedan od onih koji su s njime bili za stolom.

³Tada Marija uze libru čiste skupocjene nardove pomasti te pomaza Isusove noge i otare ih svojom kosom. I kuća se ispuni mirisom pomasti.

⁴Tada Juda Iskariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati, rekne:

⁵»Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara pa se to dalo siromasima?«

⁶Nije to rekao što mu je bilo stalo do siromaha, nego jer bijaše kradljivac; držao je kesu i odnosio što se u nju stavljalo.

⁷A Isus reče: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa.

⁸Jer siromahe uvijek imate uza se, ali mene nemate uvijek.«

⁹Veliko tad mnoštvo Židova dozna da je on ondje, pa dođoše, ne samo zbog Isusa nego i da vide Lazara, koga bijaše uskrisio od mrtvih.

¹⁰A glavari se svećenički dogovoriše da i Lazara ubiju,

¹¹jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

¹²Mesijanski ulazak u JeruzalemKad je sutradan veliko mnoštvo, što dođe na Blagdan, čulo da Isus dolazi u Jeruzalem,

¹³uze palmine grane te mu izađe u susret. I klicali su:»Hosanna, blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje«, i, »Kralj Izraelov!«

¹⁴Isus nađe magarčića i sjede na njega, kao što je zapisano:

¹⁵»Ne boj se, kćeri Sionska! Gle, kralj tvoj dolazi sjedeći na mladunčetu magaričinu.«

¹⁶Njegovi učenici to najprije ne razumješe; tek pošto Isus bi proslavljen oni se sjetiše da to bijaše o njemu zapisano i da mu baš to učiniše.

¹⁷Svjedočilo je i mnoštvo što je bilo s njime kad je Lazara dozvao iz groba i uskrisio ga od mrtvih.

¹⁸Stoga mu mnoštvo i dođe u susret, jer su čuli da je on učinio taj znamen.

¹⁹A farizeji među sobom rekoše: »Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim.«

²⁰Nežidovi kod IsusaA među onima koji su za Blagdana uzašli da se poklone bijahu i neki Grci.

²¹Oni priđoše Filipu iz Betsaide Galilejske te su ga molili: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.«

²²Filip ode i rekne to Andriji; Andrija i Filip odu i kažu Isusu.

²³A Isus im odgovori:»Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji.

²⁴Zaista, zaista, kažem vam, ako pšenično zrno, kad padne u zemlju, ne umre, ostaje samo. Ali ako umre, donosi obilan rod.

²⁵Tko voli svoj život, izgubit će ga; a tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.

²⁶Ako mi tko hoće služiti, neka me slijedi. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako tko hoće meni služiti, moj će ga Otac poštovati.

²⁷Duša mi je sada uzdrmana. I što da rečem? Oče, spasi me od ovoga časa! Ali zbog ovoga i dođoh u ovaj čas.

²⁸Oče, proslavi ime svoje!«Tada dođe glas s neba: »I proslavio sam, i opet ću proslaviti!«

²⁹A mnoštvo, što je ondje stajalo i to čulo, govorilo je: »Zagrmjelo je!« »Anđeo mu je zborio« - govorili su drugi.

³⁰Isus odgovori: »Ne dođe ovaj glas poradi mene, nego poradi vas.

³¹Sada je sud ovome svijetu; sada će knez ovoga svijeta biti izbačen.

³²A ja ću, kad budem podignut od zemlje, sve privući k sebi.«

³³To je govorio da označi kakvom mu je smrću umrijeti.

³⁴Nato mu mnoštvo odgovori: »Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek, a kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba biti podignut? Tko je taj Sin Čovječji?«

³⁵Tada im Isus reče: »Još je malo vremena svjetlo među vama. Hodite dok imate svjetlo, da vas ne obuzme tama. A tko u tami hodi, ne zna kamo ide.

³⁶Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da budete sinovi svjetla!«To Isus izreče te ode i sakri se od njih.

³⁷Nevjerovanje ŽidovaPremda je pred njima činio tolika znamenja, nisu vjerovali u njega,

³⁸da se ispuni riječ proroka Izaije, što je reče: »Gospodine, tko povjerova našoj poruci? I komu se otkri ruka Gospodnja?«

³⁹Stoga i nisu mogli vjerovati, jer Izaija još reče:

⁴⁰»Zaslijepio je oči njihove i otvrdnu im srca, da očima ne vide i srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.«

⁴¹To reče Izaija jer vidje njegovu slavu i o njemu prozbori.

⁴²Pa ipak i mnogi glavari povjerovaše u njega, ali nisu to priznavali zbog farizeja, da ne budu izopćeni iz sinagoge,

⁴³jer im je bilo više do slave ljudske negoli do slave Božje.

⁴⁴Isusov proglasA Isus povika: »Tko vjeruje u mene, taj ne vjeruje u mene, nego u Onoga koji me posla.

⁴⁵I tko vidi mene, vidi Onoga koji me posla.

⁴⁶Ja, svjetlo, došao sam na svijet da nijedan koji vjeruje u mene ne ostane u tami.

⁴⁷I čuje li tko moje riječi a ne drži ih, ja ga ne sudim, jer ne dođoh osuditi svijet, nego svijet spasiti.

⁴⁸Tko mene odbacuje i ne prima mojih riječi, ima svoga suca: riječ koju sam zborio, ona će mu suditi u posljednji dan.

⁴⁹Jer ja nisam zborio sam od sebe, nego Onaj koji me posla, Otac, On mi je dao zapovijed što da rečem, što da prozborim.

⁵⁰I znam da je njegova zapovijed život vječni. Što god ja dakle zborim, zborim onako kao što mi je Otac rekao.