Read Hrvatski Novi Zavjet Ivan 2 Bible Online

Ivan 2 - Hrvatski Novi Zavjet bible

Ivan 2

¹Svadba u KaniTrećega dana bila je svadba u Kani Galilejskoj. Bijaše ondje i majka Isusova,

²a na svadbu pozvaše i Isusa s njegovim učenicima.

³Kad je ponestalo vina, rekne Isusu njegova majka: »Vina nemaju!«

⁴A Isus joj odgovori: »Ženo, što ja imam s tobom? Moj čas još nije došao.«

⁵Nato njegova majka reče poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!«

⁶A bijaše ondje postavljeno šest kamenih posuda za obredno pranje Židovima, od kojih je svaka obuhvaćala po dvije ili tri mjere.

⁷Isus im rekne: »Napunite posude vodom.« I napuniše ih do vrha.

⁸Onda im rekne: »Sada zagrabite i nosite ravnatelju stola.« I oni odnesoše.

⁹A kad je ravnatelj stola okusio vodu što je postala vinom, a nije znao odakle je - premda su to znali poslužitelji koji su zagrabili vodu - pozove on zaručnika

¹⁰i rekne mu: »Svatko najprije iznosi dobro vino, a kad se ponapiju, onda lošije, a ti si čuvao dobro vino sve dosad.«

¹¹Tako Isus učini prvo od svojih znamenja u Kani Galilejskoj, i očitova svoju slavu, i njegovi učenici povjerovaše u njega.

¹²Poslije toga siđe on sa svojom majkom, sa svojom braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum i ondje ostadoše nekoliko dana.

¹³Čišćenje HramaBijaše blizu židovska Pasha, i Isus uzađe u Jeruzalem.

¹⁴I nađe u Hramu prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede,

¹⁵pa načini bič od užeta i istjera sve iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima prosu novac i prevrnu stolove,

¹⁶a onima što su prodavali golubove reče: »Nosite to odavde! Ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovine!«

¹⁷Njegovi se učenici prisjetiše da je zapisano: »Izjeda me revnost za Dom tvoj!«

¹⁸Židovi mu tada rekoše: »Koji nam znamen pokazuješ da to smiješ činiti?«

¹⁹Isus im odgovori: »Razvalite ovaj hram i u tri ću ga dana podići.«

²⁰Nato Židovi rekoše: »Četrdeset i šest je godina građen ovaj hram, a ti li ćeš ga u tri dana podići?«

²¹On je, naime, govorio o hramu svojega tijela.

²²Stoga, kad je od mrtvih bio uskrišen, njegovi se učenici prisjetiše da je to htio reći, i povjerovaše Pismu i riječi što je Isus bijaše izrekao.

²³Dok je za blagdana Pashe bio u Jeruzalemu, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući njegova znamenja što ih je činio.

²⁴Ali im se sam Isus nije povjeravao, jer je on sve poznavao.

²⁵I nije trebalo da mu itko posvjedoči o čovjeku, jer je sam znao što je u čovjeku.