Read Hrvatski Novi Zavjet Ivan 6 Bible Online

Ivan 6 - Hrvatski Novi Zavjet bible

Ivan 6

¹Isus nahranio pet tisuća ljudiPoslije toga Isus ode na drugu obalu Galilejskog, ili Tiberijadskog mora.

²Slijedilo ga veliko mnoštvo, jer su gledali znamenja koja je činio na bolesnicima.

³Onda Isus uzađe na goru i ondje je sjedio sa svojim učenicima.

⁵Kad Isus podignu oči te ugleda da veliko mnoštvo dolazi k njemu, upita dakle Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi jedu?«

⁶To je govorio iskušavajući ga, jer znao je što će učiniti.

⁷Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.«

⁸Tada mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra, rekne:

⁹»Ovdje je neki dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice; ali što je to za tolike?«

¹⁰Isus reče: »Neka ljudi posjedaju!« Na tom je mjestu bilo mnogo trave; i posjedaše, njih oko pet tisuća muškaraca.

¹¹Tada Isus uze kruhove te, izrekavši hvalu, razdijeli ih onima što su posjedali. A tako i od ribica, koliko god su htjeli.

¹²Kad se pak nasitiše, rekne svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne.«

¹³Skupiše dakle i napuniše dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova preostaše onima koji su jeli.

¹⁴Kad ljudi dakle vidješe znamen koji Isus učini, govorili su: »Ovo je uistinu Prorok, Onaj koji ima doći na svijet.«

¹⁵A Isus, znajući da kane doći te ga na silu ugrabiti da ga učine kraljem, opet se povuče u goru, on sam.

¹⁶Isus hoda po moruA kad se spusti večer, njegovi učenici siđoše k moru.

¹⁷I ušavši u lađicu, zaploviše preko mora u Kafarnaum. Već se bilo i smračilo, a Isus im još nije dolazio.

¹⁸More se nadizalo od silna vjetra što je puhao.

¹⁹Kad su se dakle otisnuli nekih dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje se hodajući po moru približuje lađici. I prestrašiše se.

²⁰A on im rekne: »Ja sam, ne bojte se!«

²¹Htjeli su ga uzeti u lađicu, i odjednom se lađica nađe uz obalu kojoj su se bili zaputili.

²²Isus, kruh životaSutradan mnoštvo, koje je ostalo na drugoj obali mora, primijeti da ondje, osim jedne, ne bijaše druge lađice, te da Isus ne uđe u lađicu zajedno sa svojim učenicima, nego da njegovi učenici otploviše sami.

²³Tu, međutim, pristadoše neke druge lađice iz Tiberijade, blizu mjesta gdje jedoše kruh pošto Gospodin dade hvalu.

²⁴Kada dakle mnoštvo primijeti da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđoše u lađice i otiđoše u Kafarnaum tražeći Isusa.

²⁵Kad ga nađoše na drugoj strani mora, rekoše mu: »Rabbi, kad si ovamo došao?«

²⁶Odgovori im Isus:»Zaista, zaista, kažem vam, tražite me ne zato što ste vidjeli znamenja, nego zato što onoga kruha jedoste i nasitiste se.

²⁷Starajte se ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni. Nju će vam dati Sin Čovječji, jer njega pečatom potvrdi Otac, Bog.«

²⁸A oni ga upitaše: »Što da činimo kako bismo radili djela Božja?«

²⁹Odgovori im Isus: »Ovo je djelo Božje - da vjerujete u onoga koga On posla.«

³⁰Oni mu onda rekoše: »Koji dakle znamen činiš da vidimo i da ti povjerujemo? Što možeš uraditi?

³¹Naši očevi jedoše manu u pustinji, kao što je zapisano: 'Dade im jesti kruh s neba!'«

³²Tada im reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam, nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego vam Otac moj daje istinski kruh s neba;

³³jer kruh je Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.«

³⁴Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha!«

³⁵Reče im Isus:»Ja sam kruh života. Onaj koji k meni dolazi, zasigurno neće ogladnjeti, i tko u mene vjeruje, zasigurno neće nikada ožednjeti.

³⁶No rekoh vam: ta vidjeli ste me, i - ne vjerujete.

³⁷Sve ono što mi Otac daje doći će k meni, a onoga koji k meni dođe neću izbaciti van.

³⁸Jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju Onoga koji me posla.

³⁹A ovo je volja Onoga koji me posla: da nijednoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ga uskrisim u posljednji dan.

⁴⁰Ovo je, naime, volja moga Oca: da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.«

⁴¹Tada su Židovi mrmljali protiv njega, jer je rekao: »Ja sam kruh što je sišao s neba.«

⁴²I govorili su: »Nije li to Isus, Josipov sin? Zar mu ne poznajemo oca i majku? Kako sad govori: »Sišao sam s neba?«

⁴³Odgovori im Isus: »Ne mrmljajte među sobom!

⁴⁴Nitko ne može k meni doći ako ga ne privuče Otac - Onaj koji me posla, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

⁴⁵Zapisano je u Prorocima: 'Svi će biti od Boga poučeni.' Tko god čuje od Oca, i pouči se, k meni dolazi.

⁴⁶Ne da bi itko vidio Oca, osim onoga koji je kod Boga; taj je vidio Oca.

⁴⁷Zaista, zaista, kažem vam, onaj koji vjeruje ima život vječni.

⁴⁸Ja sam kruh života.

⁴⁹Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe.

⁵⁰Ovo je kruh koji silazi s neba da tko od njega jede ne umre.

⁵¹Ja sam kruh živi koji je sišao s neba. Tko jede od ovoga kruha, živjet će zauvijek. I kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta.«

⁵²Tada se Židovi prepirahu među sobom govoreći: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje da jedemo?«

⁵³Isus im stoga reče:»Zaista, zaista, kažem vam, ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi.

⁵⁴Onaj tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

⁵⁵Jer je tijelo moje jelo istinsko i krv je moja istinsko piće.

⁵⁶Onaj tko jede tijelo moje i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu.

⁵⁷Kao što mene posla Otac, Onaj koji živi, i ja živim po Ocu; tako će i onaj koji mene blaguje živjeti po meni.

⁵⁸Ovo je kruh koji je sišao s neba, ne kao onaj koji očevi jedoše i pomriješe. Onaj tko ovaj kruh jede, živjet će zauvijek.«

⁵⁹To reče dok je poučavao u sinagogi u Kafarnaumu.

⁶⁰Čuvši to, mnogi od njegovih učenika nato rekoše: »Tvrda je ovo besjeda. Tko je može slušati?«

⁶¹A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjuje?

⁶²A što kad biste vidjeli Sina Čovječjega gdje uzlazi onamo gdje je prije bio?

⁶³Duh je onaj koji oživljuje, a tijelom se ništa ne postiže. Riječi koje sam vam zborio duh su i život su.

⁶⁴Ali ima među vama onih koji ne vjeruju.« Isus je, naime, znao od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati.

⁶⁵Još je govorio: »Stoga sam vam rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«

⁶⁶Otada mnogi od njegovih učenika odustaše, i nisu više išli s njime.

⁶⁷Ispovijest PetrovaTada Isus upita Dvanaestoricu: »Hoćete li i vi otići?«

⁶⁸Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, komu da idemo? Ti imaš riječi vječnoga života!

⁶⁹I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«

⁷⁰Odgovori im Isus: »Nisam li ja izabrao vas Dvanaestoricu? A ipak, jedan je od vas đavao.«

⁷¹Govorio je to o Judi, sinu Šimuna Iskariotskoga, jer ga je on, premda jedan od Dvanaestorice, imao izdati.