Read Hrvatski Novi Zavjet Djela 10 Bible Online

Djela 10 - Hrvatski Novi Zavjet bible

Djela 10

¹KornelijeNeki pak čovjek u Cezareji, imenom Kornelije, stotnik u kohorti koja se zvala Italska -

²pobožan i bogobojazan sa cijelim svojim domom, koji je dijelio mnoge milostinje narodu i stalno se molio Bogu -

³vidje u viđenju jasno, oko devetoga sata dana, anđela Božjega koji prišavši k njemu reče: »Kornelije!«

⁴Zagledavši se u njega, on, prestrašen, reče: »Što je, Gospodine?« A on mu reče: »Tvoje su molitve i tvoje milostinje uzašle pred Boga kao žrtva spomena.

⁵A sada pošalji ljude u Jopu i dozovi nekog Šimuna prozvanog Petar.

⁶On boravi kao gost kod nekog Šimuna kožara, čija je kuća kraj mora.«

⁷Čim anđeo koji mu je govorio ode, on pozva dvojicu slugu i jednog pobožnog vojnika, od onih koji su mu neprestano bili u službi,

⁸sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu.

⁹A sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šestoga sata uzađe Petar na krov pomoliti se.

¹⁰Veoma ogladnje te zaželje jesti. A dok su mu pripremali, on pade u zanos:

¹¹i gleda on otvoreno nebo i gdje silazi posuda poput velika platna, što se četirima uglovima spušta na zemlju.

¹²U njoj bijahu svi četveronošci i gmazovi zemaljski i ptice nebeske.

¹³I glas mu reče: »Ustani, Petre, zakolji i pojedi!«

¹⁴A Petar reče: »Nikako, Gospodine, jer još nikada ne pojedoh išta okaljano i nečisto!«

¹⁵A glas će mu opet, po drugi put: »Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!«

¹⁶To se dogodi tri puta, a onda posuda bi ponesena na nebo.

¹⁷Dok je Petar u sebi dvoumio što bi moglo biti to viđenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije; raspitavši se za Šimunovu kuću, pojave se pred vratima

¹⁸te pozovu i raspitivahu se boravi li ovdje kao gost Šimun prozvani Petar.

¹⁹Dok je Petar još duboko razmišljao o viđenju, Duh mu reče: »Šimune, eto te trojica traže.

²⁰Nego ustani, siđi i pođi s njima ništa ne premišljajući jer sam ih ja poslao.«

²¹Petar siđe k ljudima i reče: »Evo ja sam onaj koga tražite. Koji je razlog zbog kojega dođoste?«

²²A oni rekoše: »Kornelije, stotnik, čovjek pravedan i bogobojazan, o kome svjedoči sav židovski narod - njemu bi po svetom anđelu objavljeno da te pozove u svoj dom i čuje riječi od tebe.«

²³Tada ih pozove unutra i ugosti. Sutradan ustade i pođe s njima, a i neka braća iz Jope pođoše s njime.

²⁴Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih bijaše čekao, sazvavši svoje rođake i bliske prijatelje.

²⁵Kad Petar uđe, Kornelije, izašavši mu ususret, pade pred njegove noge i pokloni se.

²⁶Petar ga pak podiže govoreći: »Ustani, i ja sam samo čovjek!«

²⁷I razgovarajući s njim, uđe i nađe mnogo okupljenih,

²⁸pa im reče: »Vi znate kako Židovu nije dopušteno družiti se sa strancem ili k njemu dolaziti. Ali Bog mi pokaza da nijednoga čovjeka ne zovem okaljanim ili nečistim.

²⁹Zato, kad bijah pozvan, bez pogovora dođoh. Pitam vas dakle zbog čega poslaste po mene?«

³⁰A Kornelije reče: »Prije četiri dana upravo u ovo vrijeme, u deveti sat, molio sam u svojoj kući, kad gle: preda me stade čovjek u sjajnoj odjeći

³¹i reče: 'Kornelije, uslišana ti je molitva, i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom.

³²Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna prozvanog Petar. On boravi kao gost u kući kožara Šimuna kraj mora.'

³³Odmah dakle poslah po tebe; dobro si učinio što si došao. Sada smo dakle svi pred Bogom da čujemo sve što ti zapovjedi Gospodin.«

³⁴Tada Petar otvori usta i reče: »Uistinu shvaćam da Bog nije pristran,

³⁵nego je u svakome narodu onaj tko ga se boji i čini pravdu Njemu prihvatljiv.

³⁶Riječ koju posla sinovima Izraelovim navješćujući Evanđelje mira po Isusu Kristu, koji je Gospodin sviju,

³⁷vi znate; ono što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja što ga je propovijedao Ivan -

³⁸za Isusa iz Nazareta, kako ga Bog pomaza Duhom Svetim i silom, koji prođe čineći dobro i ozdravljajući sve koje đavao bijaše tlačio, jer Bog bijaše s njim.

³⁹Mi smo svjedoci svega što učini u judejskoj zemlji i u Jeruzalemu. I njega smaknuše, objesivši ga na drvo.

⁴⁰Njega Bog trećega dana uskrisi i dade mu da se očituje,

⁴¹ne svemu narodu, nego od Boga unaprijed izabranim svjedocima, nama, koji smo s njim jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.

⁴²On nam zapovjedi da propovijedamo narodu i posvjedočimo: ovo je Onaj od Boga postavljeni sudac živima i mrtvima.

⁴³O njemu svjedoče svi proroci da će svaki tko u njega vjeruje po njegovu imenu primiti oproštenje grijeha.«

⁴⁴Krštenje prvih poganaDok je još Petar govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali Riječ.

⁴⁵I zapanje se vjernici iz obrezanja, koji dođoše s Petrom, što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga.

⁴⁶Jer su ih slušali kako govore jezicima i veličaju Boga.Onda Petar progovori:

⁴⁷»Može li tko uskratiti vodu da ne budu kršteni ovi koji primiše Duha Svetoga kao i mi?«

⁴⁸I zapovjedi da budu kršteni u ime Isusa Krista. Tada ga oni zamole da ostane ondje nekoliko dana.