Read Hrvatski Novi Zavjet Djela 13 Bible Online

Djela 13 - Hrvatski Novi Zavjet bible

Djela 13

¹Početak Pavlova prvoga misijskog putovanjaU Antiohiji, u crkvi, bijahu proroci i učitelji: Barnaba i Šimun zvani Niger, i Lucije Cirenac, Manahen, koji je bio odgojen zajedno s Herodom tetrarhom, i Savao.

²Dok su oni služili Gospodinu i postili, Duh Sveti reče: »Odvojite mi sad Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.«

³Tada ih, pošto su postili i molili te položili ruke na njih, odaslaše.

⁴Na CipruOni dakle otposlani od Duha Svetoga siđoše u Seleuciju, a odande otploviše na Cipar.

⁵Došavši u Salaminu navješćivali su riječ Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za poslužitelja.

⁶Prošavši cijeli otok sve do Pafa, nađoše nekog vračara, lažnog proroka, Židova, imenom Barjesu.

⁷On bijaše s prokonzulom Sergijem Pavlom, čovjekom razumnim, koji dozva Barnabu i Savla te zatraži da čuje riječ Božju.

⁸Ali im se vračar Elima - jer se tako prevodi njegovo ime - suprotstavljao, nastojeći odvratiti prokonzula od vjere.

⁹A Savao, zvan i Pavao, ispunjen Duhom Svetim, uprije pogled svoj u njega

¹⁰i reče: »O ti pun svake prijevare i pakosti, đavolji sine, neprijatelju svake pravednosti! Zar nećeš prestati izopačivati ravne putove Gospodnje?

¹¹I evo sad ruke Gospodnje na te! Bit ćeš slijep i neko vrijeme nećeš gledati sunca!« I odmah pade na njega mrak i tama te on, glavinjajući, stade tražiti tko bi ga vodio za ruku.

¹²Tada prokonzul, vidjevši što se dogodilo, uzvjerova, zadivljen naukom Gospodnjim.

¹³U Antiohiji pizidijskojIsplovivši pak iz Pafa, Pavao i njegovi dođoše u Pergu pamfilijsku. A Ivan ih napusti i vrati se u Jeruzalem.

¹⁴Oni pak krenuše iz Perge i dođoše u Antiohiju pizidijsku. U subotnji dan uđoše u sinagogu i sjedoše.

¹⁵A nakon čitanja Zakona i Proroka poslaše nadstojnici sinagoge k njima: »Braćo, ima li u vas koja riječ utjehe za narod, govorite.«

¹⁶Pavao ustade i dade znak rukom, te reče: »Izraelci, i vi ostali koji se bojite Boga, čujte!

¹⁷Bog ovoga naroda, Izraela, izabra oce naše i podiže ovaj narod za boravka u zemlji egipatskoj, i uzdignutom ga rukom iz nje izvede.

¹⁸Oko četrdeset godina podnosio ih je u pustinji.

¹⁹I pošto uništi sedam naroda u zemlji kanaanskoj, razdijeli im zemlju u baštinu.

²⁰Sve je to trajalo oko četiri stotine i pedeset godina. Poslije toga dade im suce sve do Samuela proroka.

²¹Onda zaiskaše kralja, pa im Bog dade Šaula, sina Kiševa, čovjeka od plemena Benjaminova, za četrdeset godina.

²²A kad njega ukloni, podiže im Davida za kralja, za koga posvjedoči: 'Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po mojemu srcu, koji će ispuniti svaku moju volju.'

²³Iz njegova potomstva Bog, po obećanju, izvede Izraelu Spasitelja Isusa.

²⁴Pred njegovim je dolaskom Ivan već propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskom.

²⁵A kad je Ivan završavao svoje djelo, govorio je: 'Za koga me držite da jesam, ja nisam. Nego gle: ide za mnom jedan komu ja nisam dostojan obuće na nogama odriješiti.'

²⁶'Braćo, sinovi roda Abrahamova, i oni među vama koji se boje Boga, nama je poslana riječ ovoga spasenja.

²⁷Jer stanovnici Jeruzalema i njihovi glavari ne prepoznaše njega ni poziva proročkih - što se čitaju svake subote - te ih, osudivši ga, ispuniše.

²⁸I premda na njemu ne nađoše nikakve krivnje za smrt, zaiskaše od Pilata da ga smakne.

²⁹A kad izvršiše sve što je za njega napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob.

³⁰Ali ga Bog uskrisi od mrtvih.

³¹I ukazivao se mnogo dana onima koji s njime uzađoše iz Galileje u Jeruzalem, onima koji su sada njegovi svjedoci pred narodom.

³²I mi vam navješćujemo Evanđelje, ono obećanje dano ocima

³³što ga je Bog ispunio njihovoj djeci - nama, uskrisivši Isusa, kako je i pisano u Psalmu drugom:'Ti si Sin moj,ja sam te danas rodio.'

³⁴A da ga uskrisi od mrtvih, te da se on nikada neće vratiti u trulež, rekao je ovime:'Dat ću vama svetinje Davidove,pouzdane.'

³⁵Zato i na drugom mjestu govori:'Nećeš dati da Svetac tvojtruleži ugleda.'

³⁶Jer David, posluživši naumu Božjem u svome naraštaju, usnu i pribroji se ocima svojim i vidje trulež.

³⁷Ali Onaj koga Bog uskrisi truleži ne vidje.

³⁸Neka vam dakle bude znano, braćo, da vam se po Ovome navješćuje oprost grijeha. I od svega onoga od čega se niste mogli po Mojsijevu zakonu opravdati

³⁹po Ovome se, tko god vjeruje, opravdava.

⁴⁰Pazite dakle da vas ne snađe što je rečeno u Prorocima:

⁴¹'Pogledajte, preziratelji,začudite se i iščeznite!Jer djelo činim u danima vašim,djelo u koje ne biste nikako povjerovalida vam ga tko ispriča.'«

⁴²Dok su izlazili, molili su ih da im se te riječi navješćuju sljedeće subote.

⁴³A kad se skup razišao, mnogi Židovi i bogobojazni sljedbenici proslijediše za Pavlom i Barnabom, koji su ih, razgovarajući s njima, poticali da ustraju u Božjoj milosti.

⁴⁴Druge se subote okupi gotovo cijeli grad kako bi čuli riječ Gospodnju.

⁴⁵Kad Židovi vidješe mnoštvo, ispuniše se zavišću pa se, huleći, stadoše protiviti onome što je Pavao govorio.

⁴⁶Pavao i Barnaba tada im smjelo rekoše: »Najprije je vama trebalo navješćivati riječ Božju, ali kad je odbacujete i sebe ne smatrate dostojnima vječnoga života, obraćamo se, evo, poganima.

⁴⁷Jer nam je ovako zapovjedio Gospodin:'Postavljam te za svjetlo poganima,da budeš na spasenje do nakraj zemlje.'«

⁴⁸Kad to pak pogani čuše, radovahu se i proslavljahu riječ Gospodnju, i svi koji bijahu određeni za život vječni uzvjerovaše.

⁴⁹I riječ se Božja pronese po svem onom kraju.

⁵⁰Ali Židovi podgovoriše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske, te izazvaše progon protiv Pavla i Barnabe, i istjeraše ih iz svoga kraja.

⁵¹A oni, otresavši prašinu s nogu protiv njih, dođoše u Ikonij.

⁵²Učenici se pak ispunjavahu radošću i Duhom Svetim.