Read Hrvatski Novi Zavjet Djela 20 Bible Online

Djela 20 - Hrvatski Novi Zavjet bible

Djela 20

¹Kroz Makedoniju i GrčkuKad se buna stišala, posla Pavao po učenike, ohrabri ih, pozdravi i uputi se u Makedoniju.

²Prošavši te krajeve i ohrabrivši ih mnogim riječima, dođe u Grčku,

³gdje ostade tri mjeseca. Kako se dogodi da Židovi sklopiše zavjeru protiv njega upravo kada je htio isploviti u Siriju, odluči vratiti se preko Makedonije.

⁴Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund, i Gaj iz Derbe i Timotej, te Azijci Tihik i Trofim.

⁵Oni odoše prije te nas pričekaše u Troadi,

⁶dok mi, isplovivši iz Filipa poslije dana Beskvasnih kruhova, dođosmo za pet dana k njima u Troadu, gdje se zadržasmo sedam dana.

⁷Pavao uskrisuje EutihaU prvi dan tjedna, kad smo se okupili lomiti kruh, Pavao im govoraše. Ali kako je sutradan kanio otputovati, oduljio je govor sve do ponoći.

⁸U gornjoj je sobi, u kojoj se bjesmo okupili, bilo mnogo svjetiljaka.

⁹Na prozoru je sjedio neki mladić imenom Eutih koji zapadne u dubok san te, dok je Pavao dulje govorio, svladan snom pade s trećeg kata dolje. Podigoše ga mrtva.

¹⁰A Pavao siđe, nadnese se nada nj i, obujmivši ga, reče: »Ne uznemirujte se, jer duša je njegova u njemu!«

¹¹Onda se pope gore, te pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još razgovarao, sve do zore. Tada otputova.

¹²A mladića dovedoše živa, i to ih neizmjerno utješi.

¹³Na putu prema JeruzalemuMi pođosmo naprijed lađom i isplovismo za As. Odande smo trebali povesti Pavla; tako naime bijaše zapovjedio kad se spremao poći kopnom.

¹⁴Kad se sastao s nama u Asu, uzesmo ga sa sobom i stigosmo u Mitilenu.

¹⁵Otplovivši odande sutradan stigosmo naspram Hiju, prekosutra dođosmo u Sam, a slijedećeg dana stigosmo u Milet

¹⁶- jer je Pavao smatrao da je bolje mimoići Efez, da se ne bi zadržavao u Aziji. Žurio je naime, ako mu budne moguće, da na Pedesetnicu bude u Jeruzalemu.

¹⁷Pavlov oproštaj s efeškim starješinamaIz Mileta posla u Efez da dozovu starješine crkve.

¹⁸Kad dođoše k njemu, reče im: »Vi znate kako od prvoga dana, kad stupih u Aziju, provedoh među vama sve vrijeme,

¹⁹služeći Gospodinu sa svom poniznošću, u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog židovskih zavjera;

²⁰kako ništa nisam propustio od onoga što je korisno navijestiti vam i poučiti vas javno i po kućama,

²¹posvjedočivši Židovima i Grcima o obraćenju Bogu i vjeri u Gospodina našega Isusa.

²²I sad, evo, svezan Duhom ja idem u Jeruzalem, ne znajući što će me u njemu zadesiti,

²³osim što mi Duh Sveti u svakom gradu posvjedočuje kako me čekaju okovi i nevolje.

²⁴Ali ja nimalo ne cijenim život svoj, samo da dovršim svoju trku i službu koju primih od Gospodina Isusa: posvjedočiti Evanđelje milosti Božje.

²⁵I sad, evo, znam da lica mojega više nećete vidjeti, svi vi među kojima sam prošao propovijedajući Kraljevstvo.

²⁶Stoga vam danas svjedočim da sam čist od krvi sviju,

²⁷jer vam nisam propustio navijestiti sav naum Božji.

²⁸Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi za nadglednike, da pasete crkvu Božju, koju on steče svojom krvlju.

²⁹Ja znam da će nakon mog odlaska među vas ući vuci okrutni, i neće štedjeti stada.

³⁰Pa i između vas samih ustat će ljudi koji će govoriti iskrivljeni nauk, kako bi odvukli učenike za sobom.

³¹Zato bdijte sjećajući se da tri godine i noću i danju nisam prestao u suzama urazumljivati svakoga od vas.

³²I sad vas povjeravam Bogu i riječi njegove milosti, Njemu koji vas može izgraditi i dati vam baštinu među svima koji su posvećeni.

³³Srebra ili zlata ili odjeće ni od koga nisam poželio.

³⁴Sami znate da su za moje potrebe i onih koji su sa mnom zasluživale ove ruke.

³⁵U svemu vam pokazah kako se trudeći treba zauzimati za slabe i sjećati se riječi Gospodina Isusa, jer on reče: 'Blaženije je davati nego primati.'«

³⁶Ovo rekavši, kleknu i pomoli se sa svima njima.

³⁷Tada svi briznuše u velik plač i baciše mu se oko vrata cjelivajući ga,

³⁸ražalošćeni najviše riječju koju im reče: da više neće vidjeti njegova lica. Onda su ga pratili na lađu.